Roditelji svoju djecu od najmlađeg uzrasta uče da budu oprezni i razvijaju im strah od specifičnih opasnosti poput vatre, vode i prelaska ulice. U ovim slučajevima strah je koristan, jer pomaže da se djeca sama zaštite od opasnih situacija i povreda. Međutim, djeca mogu biti u strahu od raznih drugih stvari na koje ih roditelji nisu upozoravali niti su ih sa tim plašili.
Šta djecu najčešće plaši?
Izvor straha se mijenja, kako dijete sazrijeva. Na primjer, strah od mraka ili čudovišta ispod kreveta može se tumačiti kao strah od provale ili nasilja. Zato pomozite detetu da se nosi sa strahom uzimajući njegova osjećanja ozbiljno. Ohrabrite ga da vam ispriča sve o svojim strahovima. Takođe trebalo bi da djetetu date priliku da se suoči sa svojim strahovima.
Neka deca su plašljivija od druge. Kod dece se strah najčešće javlja kada je reč o genetskoj osetljivosti ( neka djeca su generalno osetljivija i emotivnija). Recimo ako se majka boji insekta, vjerovatno će se plašiti i dijete. Takođe plašljivija su djeca koja imaju roditelje koji su stalno u strahu i kada pokazuje pretjeranu zabrinut ( deca uče pravila ponašanja gledajući roditelje). Preneglašeno roditeljstvo i stresni događaji ( razvod braka, povreda ili boravak u bolnici) mogu da budu okidač za strah..
Uobičajeni strahovi za bebe
Kada beba napuni šest ili sedam meseci starosti tada formira jaku povezanost i vezanost sa roditeljima ili starateljima. Odvajanje od svojih "posebnih ljudi", čak i za kratak vremenski period, može izazvati značajnu anksioznost koja se manifestuje kroz jako plakanje. Mnoge bebe u tom uzrastu vole ekskluzivno društvo svojih posebnih ljudi, toliko da razviju strah od nepoznatih. Međutim, kako beba raste od ova faza vremenom prolazi.
Kako pomoći bebi da savlada strah?
Prevazilaženje straha možete da uvježbate sa svojom bebom. Ako je vaša beba uznemirena kada odete iz sobe, a da nju niste uzeli u naručje, recite joj da napuštate prostoriju, ali i najavite svoj povratak. To će joj pomoći da stekne povrenje u vaše reči. Dozvolite bebi da upoznaje nove ljude dok vam sedi u krilu. Beba mora da upoznaje nove osobe, jer samo će tako strah nestati. Ako je vaša beba uznemirena, uzmite je u naručje. Ostavljajući bebu u sobi da plače učiniće samo da strahovi postanu još gori.
Uobičajeni strahovi za malu djecu
Djeca uzrasta od dve do tri godine tek počinju da uče kako da se nose sa svojim jakim osećanjima, kao što je bijes. Zajednički strah za djecu ovog uzrasta je da imaju iracionalne strahove. Pojedina djeca se plaše vožnje biciklom, jer se boje pada i povrede, a neka se plaše da sama uđu u kupatilo, jer misle da ih tamo čeka čudovište.
Kako pomoći djetetu?
Podstaknite dijete da razgovara o svojim strahovima. Ako se dijete plaši da će pasti niz stepenice, opravdajte to, jer djeca u ovom uzrastu još uvek nemaju pojam o veličini i prostoru. Nemojte silom dete da suočavate sa njegovim strahom, jer to može pogoršati stvar. Pomozite djetetu da se navikne na novu situaciju. Prihvatite i vi da ćete morati da pomognete djetetu da jedno vrijeme izbjegava “strašan objekat”.
Uobičajeni strahovi za djecu školskog uzrasta
Kako dijete sve više uči o svijetu i ljudima, svojoj okolini, spisak stvari koiih se plaši raste. Neki strahovi su stvarni, a neki imaginarni. Uobičajeni strahovi uključuju strah od mraka, provale, rata, smrti, odvajanje ili razvod svojih roditelja. Imaginarni strahovi su od nadprirodnih bića poput duhova i čudovišta.
Kako pomoći djetetu?
Neka vaše dijete zna da uzimate njegove strahove vrlo ozbiljno. Dajte djetetu istinite informacije o temama kao što su smrt ili rat i neka zna da ste spremni da odgovorite na sva pitanja. Podstaknite svoje dijete da se suoči sa njihovim strahom, recimo psom. Na primjer, možete početi sa slikama, onda pokušajte da ima kontakt sa štencima, pa sa malim rasama pasa i ako vidite da strah nestaje odvedite ga u park gde ljudi istrčavaju svoje ljubimce.
Dozvolite svom djjetetu da drži stvar pod kontrolom. Na primjer, ako se plaši uljeza, pustite ga da zatvori svoj prozor i ugasi svjetlo, jer na taj način uči i o svojim odgovornostima.
Strah od mraka
Najčešći strah kod djece je strah od mraka. Djeca predškolskog i ranog školskog uzrasta najčešće imaju tendenciju da se plaše nepoznatih stvari koje oni ne razumiju ili ne mogu da kontrolišu. Njihova aktivna mašta i njihova nesposobnost da još uvijek razlikuju stvarnosti od fantazije, mogu da dovedu do situacije da se plaše čudovišta ispod kreveta. Ovaj strah bi zapravo trebalo i najpre iskorijeniti, jer on može poremeti djetetovu rutinu pred spavanje. Postoji mnogo načina da roditelji pomognu svom djetetu da prevaziđe strah od mraka.
Kako pomoći detetu koje se plaši mraka?
Kao i kod drugih strahova, važno je da priđete djetetu da simpatijama i razumijevanjem. Nemojte nipošto da ga ismijavate ili odbacujete osjećanja, jer će u pritivnom postati frustrirano i ljuto. Prvi korak u pomaganju prevazilaženja straha jeste da iracionalni strah prihvati kao svoja osjećanja.
Evo nekih prijedloga:
- Zamolite dijete da vam opiše strah i da vam kaže šta ga plaši.
- Pokažite djetetu da razumijete njegov strah.
- Uvjerite ih da su bezbjedni i recite im da ne postoje čudovišta.
- Ne pokušavajte da uvjerite svoje dijete da čudovišta nema tako što ćete provjeriti ormar ili se zavući ispod kreveta.
- Ako se vaše dijete plaši mraka zbog mogućih provalnika možete mu pokazati mjere bezbjednosti koje ste preuzeli poput zaključanih vrata.
- Recite djetetu da vam predloži šta da uradite da bi se osećalo sigurnije.
- Saznajte da li je njegov strah od mraka dolazi zbog drugih briga. Na primjer, neka djeca se plaše mraka, jer misle da će im se roditelji razvesti ili da im roditelji umiru. Taj strah se samo povećava kada ostanu sami u mraku. - Razgovarajte iskreno sa djetetom kako bi saznali šta ga zaista muči.
Praktični načini oslobađanja od straha
- Uspostavite rutinu pred spavanje - čitanje knjige je izuzetno dobro za opuštanje i uživanje. Stavite noćnu lampu u sobu deteta ili neka ostane upaljeno svetlo u hodniku koje će mu obasjavati sobu. Neka gleda samo crtane filmove za njihov uzrast, dok vesti, filmovi ili zastrašujuće knjige mogu lako da ga uplaše. Osvrnite se po dječjoj sobu noću i pokušajte da vidite iz njihove perspektive. Da li postoji slika ili igračka koja baca sjenku i izgleda jezivo. Redovno vežbanje pomaže da se smanji nivo stresa. Provjerite da li vaše dijete ima dosta fizičke aktivnosti tokom dana. Nemoj ismijavati ili omalovažavati strah.
Kada je potrebna profesionalna pomoć?
Ponekad se dijete toliko plaši da to ometa njihov svakodnevni život i igru. U tom slučaju potražite stručnu pomoć. Djeca mogu da nauče kako da upravljaju sopstvenim anksioznostima, a roditelji mogu da nauče strategije u pomoći prevazilaženja straha.
