Priča o porođaju u vodi.
Nažalost, porod nije obavljen u BiH nego u zemlji zapadne Evrope gdje se od 4 porođaja prirodnim putem, tri obavljaju u vodi.
Medicinska njega trudnice isključuje sve statističke testove, nema double, triple, nema ni amniocenteze (osim u slučajevima pozitivne anamneze), nema ogtt testa, nema CTG (nijedan!). UZ dva puta u toku trudnoće. Sve opušteno i smireno, bez frke i puno sekiracije. Za moje razmišljanje prosječne Balkanke koja se plaši propuha i natrpa se odjećom u svim prilikama "za svaki slučaj", njihova njega trudnice je bila nula i bila sam nesretna zbog toga. Sve vrijeme sam strahovala da nešto nije uredu (a kao da bih mogla nešto promijeniti). Mjesec dana prije porođaja su mi uzeli potrebne briseve (prvi i jedini put sam tad bila bez odjeće pred doktorom :O ) i nakon sedam dana sam zvala da bi mi potvrdili da su brisevi OK i da mogu ići na porođaj u kadu.
U kadu se ne ulazi prije 5 cm. Ja sam do tada bila u sobi. Suprug i ja smo imali svoju sobu sa velikim bračnim krevetom i svojim kupatilom. Ništa se ne plaća jer osiguranje sve pokriva, a to je za njihov standard sasvim normalno. Znam da u BiH nije tako, nažalost. Suprug se od mene nije odvajao nikako. Skupa smo predisali svaki cm otvaranja i sve trudove. Kod njih prirodno znači zaista prirodno, nema dripa, gela, nema nikakvih boca ni tabletica, nema čak ni klistiranja. Ja sam insistirala da mi naprave klistir pa su morali pozvati sestricu iz drugog odjeljenja da dođe da mi da klistir jer sestrice na ginekološkom odjelu to ne rade :O . Začudili su se kad sam tražila. Kao: "Što će vam to?". Nema zabrane konzumiranja hrane i vode. Meni su donosili svaki obrok i zaista sam puno jela jer sam gubila snagu, a porod je potrajao.
Kad sam bila 5 cm otvorena, odveli su supruga i mene u sobu s kadom. Prostrana soba, prigušeno svjetlo, lagana muzika. Voda je na mene djelovala baš opuštajuće. Kretala sam se kako mi je bilo lakše podnijeti trudove i čak uspijevala odspavati 2-3 minute između bolova. Nakon dva sata u vodi, morala sam izaći na pola sata. Bolovi na suhom su bili grozni :( Opet u vodu i taj olakšavajući osjećaj bez težine. Okretala sam se lijevo, desno. Čas ležala, čas bila u sjedećem i čućećem položaju. Tad mi je babica nekim uljima masirala leđa (to je baš godilo). Dr. ni jednom nije došao. Oni dolaze intervenisati samo kad nešto krene po zlu. Inače, porod obavi žena sama, babica je tu samo da pomogne. Nakon dva ozbiljna napona, shvatila sam da je to to i u čučećem položaju se prirpemila za sljedeći. Ništa mi babica nije rekla osim da se ponašam onako kako meni najbolje odgovara. Kroz vrisak sam joj rekla da beba dolazi, a ona smirena i uz osmijeh kaže OK. Sa sljedećim naponom, u tom položaju, rodila se moja curica. :) Sestrica ju je malo zadržala pod vodom dok sam ja zauzela ležeći položaj i onda mi je stavila moje zlato na prsa. Taj trenutak je snimio moj suprug i često gledam snimak jer se plašim da ću zaboraviti trenutak kad sam postala najsretnija osoba na svijetu :) Tako smo se grlili desetak minuta. Pokrila ju je babica toplim peškirom, plakala mi je na prsima. Nakon desetak minuta prerezao je suprug pupčanu vrpcu i uzela ju je babica da je obradi, tu u istoj sobi. Gledala sam je sve vrijeme, s mužem plakala od sreće, on me ljubio, plakao i zahvaljivao. A ja sam zahvaljivala dragom Bogu na tom iskustvu i zdravom djetetu. Onda su je dali tati da je malo nosi, a mene izveli iz kade. Osušili su me, izvadili posteljicu. Nije bilo potrebe za intervencijom hirurga, nema konaca :). Vratili smo se u našu sobu, nas troje i nismo se odvajali sljedeća 72 sata. I nikada više :)
Nadam se da je mamama moja priča pomogla u izboru porođaja u kadi. Ne znam kako je na suhom, ali roditi u vodi je lijepo. Bol je tu, naravno, ali ne tako jaka. Sa srećom i na suhom i u vodi. Ljubim sve članice grupe :*
