Sisanje palca zna da zabrine većinu roditelja djece koja imaju tu naviku, prvenstveno iz zdravstvenih razloga. Mnogi roditelji se pitaju i hoće li sisanje palca uticati na normalan rast zuba i cijele vilice, i ne znaju da li da “odvikavaju” dijete ili jednostavno čekaju da sami odustanu Znamo da se kao roditelji djece koja sisaju palac susrijećete sa mnogim pitanjima kako u svojim glavama tako i od strane prijatelja, rodbine, poznanika, medinskog osoblja… a nadamo se da ćete uovom tekstu pronaći odgovore na bar dio njih.
Na početku malo statistike. Čak 45 odsto djece stare dvije godine sisa prst. Oko pet odsto zadrzi tu naviku do 11. godine života.
Bebe sisaju palac još dok u u stomaku i to su dokazali i mnogobrojni ultrazvučni pregledi, možda baš i onaj na koji ste vi bili. Mališani imaju naviku da sisaju palac jer ih to smiruje. Kao novorođenčad usavrše tu naviku dok pokušavaju da zadovolje potrebu za sisanjem. Kod starije bebe to nije glavni razlog. Znaju da sisaju palac kada su umorni, uplašeni, bolesni, kada im je dosadno ili moraju da se prilagode promjenama kao što je polazak u predškolsko ili na dugo putovanje. Sisanje palca najčešće djetetu pomaže da se uspava.
Većina beba počinje da sisa palac prije navršenog trećeg mjeseca. To čine zato što imaju jaču potrebu za sisanjem. Dojenče ima potrebu za sisanjem i kad nije gladno pa stavlja ruke u usta, kasnije samo palac ili dva prsta, što moze postati u nekom kasnijem periodu (nakon 4. godine) i čista navika, samoutješno ponašanje koje budi ugodne asocijacije na hranjenje i zadovoljavanje gladi.
Ako roditelji ne žele da dijete to čini treba da djeluju kada beba prvi put pokuša, a ne onda kada konačno u tome i uspije. Kada primijete da je ubacilo šaku ili prst u usta i da snažno i dugo sisa, treba da zadovolje njenu potrebu za tim.
Povećana potreba za sisanjem se lako zadovoljava. Ako je beba na prirodnoj ishrani treba joj omogućiti da duže i češće sisa. Ako je na vještačkoj ishrani treba podesiti veličinu rupice na cucli tako da beba jede najmanje 20 minuta. Tolika dužina sisanja iz flašice je potrebna bar do šestog mjeseca. Nije poželjno da se bebi brani da sisa palac, prst ili šaku. Ako je roditelji ne uspiju odvići od toga dužim i češćim hranjenjem, mogu da probaju sa cuclom – varalicom. Ali se treba imati u vidu da upotreba cucle može negativno uticati na dojenje.
Tačno je da sisanje palca često gura naprijed bebine gornje zubiće, a unazad donje. Koliko će se iskriviti zubići zavisi od dužine sisanja palca, a još više od položaja palca u toku sisanja. Međutim, stomatolozi naglašavaju da ovo iskrivljenje zuba nema uticaja na stalne zube koji počinju da niču oko šeste godine. Ako se dijete odvikne od sisanja palca prije šeste godine, što većina učini, male su šanse da se stalni zubi iskrive.
Kada beba pređe šest mjeseci sisanje palca nije više posljedica povećane potrebe za sisanjem, već utjeha koja joj je potrebna u pojedinim trenucima. Vrlo je rijetko da beba tek poslije šest mjeseci počne sa ovom navikom. Samo sisanje palca ne znači da je dijete nesrećno, neprilagođeno ili da mu nedostaje ljubav. Ako dijete sisa palac pred spavanje i tek povremeno i kratko tokom dana ne treba ništa preduzimati. Međutim, ako radije to čini nego da se igra, treba razmisliti šta da se učini da bi mu se smanjila potreba za utjehom. Nekoj djeci može biti dosadno, jer nemaju dovoljno igračaka. Drugoj pak stalno brane stvari koje ih očaravaju. Djetetu koje prekomjerno sisa palac treba učiniti život ispunjenijim.
Roditelji su imali priliku da čuju da je neko odvikao dijete od sisanja palca stavljanjem poveza na laktove, rukavicama bez prstiju i mazanjem palca tečnostima neprijatnog ukusa. To može da uspije samo kod djece koja imaju blag oblik sisanja palca. Postoje bebe koje samo povremeno sisaju palac i to brzo prevazilaze, bez obzira da li se nešto preduzima ili ne. Kod većine djece te mučne metode neće doprinijeti da se navika iskorijeni , već će ga samo rastužiti. Biće još više sklono da istraje u toj navici. Isto važi za grdnje i izvlačenje palca iz usta.
Ako je dijete jedno od rijetkih petogodišnjaka koji sisaju palac, a roditelji su se dodatno zabrinuli jer se približava nicanje stalnih zuba, mogu da probaju da ga podmite. Djevojčici od četiri – pet godina mogu da kažu da će joj lakirati nokte, ako prestane da sisa palac. Svako će se dijete odreći ove nepoželjne navike, ako mu se ponudi dovoljno primamljiv mito. Ovo ne može da uspije kod djeteta od dvije – tri godine, jer ono nema dovoljnu snagu volje da uguši svoj nagon zarad nagrade.
Djetetu koje sisa palac život treba učiniti interesantnijim i ljepšim. Roditelji treba da mu prave društvo, organizuju druženje sa drugom djecom, nabave interesantne igračke, a ako ih već ima da ga podstaknu da se igra sa njima. Na duge staze može da pomogne ako dijete povremeno podsjete da je dovoljno veliko da prestane. To ne treba da se radi svaki čas, jer će ga to učiniti nervoznim. Dovoljno je dva puta mjesečno, ali tek poslije treće godine. Ovakva ohrabrivanja će mu pomoći da prestane čim bude u stanju da to učini. I ne treba mu gunđati. Neće pomoći ni ako roditelji dosta brinetu zbog toga. Iako ne govori na glas, dijete osjeća napetost roditelja i to mu ne može pomoći u odvikavanju.
U najvećem broju slučajeva djeca prestaju da sisaju palac između treće i šeste godine, obično prije nicanja stalnih zuba, a veoma rijetko prije treće godine. Odvikavanje nije ravnomjeran proces. Jedno vrijeme je brže, pa se sisanje vrati kad je dijete bolesno ili prolazi kroz neki težak period. Na kraju nestaje zauvijek.
Neka djeca razviju naviku sisanja palca zbog skretanja pažnje ili pokušaja manipulacije nad roditeljima. Ako dijete osjeća da ga roditelji ignorišu može razviti neku irtitirajuću naviku jer je sigurno da će tako isprovocirati reakciju.
Većina navika nestane. One neke roditelje mogu izluđivati, dok su drugi puno tolerantniji. U dosta slučajeva, ako roditelji ignorišu naviku, djeca s tim ponašanjem u jednom trenutku prestanu zato što više nemaju potrebu ili su to prerasla. Većina navika, zapravo, nestaje kada dijete dođe u školski uzrast.
Psihilozi smatraju da nema potrebe za nekom posebnom intervencijom. Roditeljima savjetuju da oslušnu da li njihovo dijete sisanjem palca želi da skrene pažnju na sebe i zašto bi to radilo. Ako nije u pitanju njihova želja da privuku nešto više pažnje, vjerovatno se radi o navici koja će vremenom sama isčeznuti.
Izvor: www.porodicnilekar.net
