Nekome je i sama pomisao na ovu fotografiju jako gadljiva, ali posteljica je organ bez kojeg nikoga od nas ne bi bilo. U njenu slavu i zbog njene važnosti jedna australijska babica fotografiše bebe dok su još uvijek spojene pupčanom vrpcom sa posteljicom.
 |
| Foto: Emma Jean Nolan/GettyImages |
Šta sve ljekari mogu da vide na osnovu izgleda posteljice nakon porođaja?
Svi znamo da se posteljica nakon porođaja mora temeljno pregledati kako bi se ustanovilo da je sa porođajem iz materice izašla cijela, kako nijedan zaostali dio ne bi ostao u trbušnoj šupljini, no znate li da to nije jedini razlog njihovog temeljnog pregleda?
Stručno oko pregledaće posteljicu i iz nje zaključiti svašta – o zdravlju majke i bebe, o vremenu trajanja trudnoće, stanju posteljice koje se može iščitati iz njenog oblika i konzistencije, postojanje ugrušaka, krvarenja ili drugih neuobičajenih stvari. Obično je posteljica velika oko 22 cm u prečniku, debela oko 2-2,5 cm i teška oko 500 g.
A ukoliko vas zanima, možete se unaprijed dogovoriti i za naprednije testove koji će otkriti eventualne bolesti i infekcije. Zatim treba pregledati i ovojnice, tj. vodenjak – njegovu boju, sjajnost i miris. Ako je beba imala neku komplikaciju, kao zastoj u rastu ili infekciju, posteljica može biti poslata u laboratoriju na određene analize da bi se saznao uzrok problema.
Ženino tijelo posteljicu izbacuje poslednju, najčešće brzo nakon porođaja, što se naziva i treća faza trudova, a najkasnije otprilike pola sata nakon što je beba već izašla.
Za vrijeme carskog reza posteljica se takođe vadi poslednja te se prije zatvaranja trbušne šupljine i šivanja materice pomno pregleda kako bi se ustanovilo da je izvađena u cjelosti.
Procjena veličine bebe prema posteljici
Ljekari i prije vaganja bebe mogu tačno procijeniti kolika je ona, i to prema amnionskoj vrećici u posteljici čija veličina odgovara veličini bebe. To je bio prostor u kom je beba boravila.
Majčinska strana posteljice
Pregled posteljice uključuje njenu unutrašnjost kao i spoljašnje dijelove, poznate kao majčinska strana posteljice jer je dolazila s majčine strane. Posteljica je u majci bila spojena sa zidom materice. U tom dijelu mogu da se primjete režnjevi i on se posebno pregleda, da bi se utvrdilo da nije negde popucao i dio ostao u materici. Pregled takođe obuhvata i stanje kalcifikacije koja je obično pokazatelj starenja.
Bebina strana
Strana posteljice u kojoj je boravila beba mnogo je mekši i nježniji od njegovog spoljašnjeg, majčinskog dijela. Ono na šta ljekari ili babica prilikom pregleda bebine strane obraćaju posebnu pažnju jeste dio gde je posteljica spojena s pupčanom vrpcom. Normalna posteljica sa pupčanom vrpcom je spojena u sredini, a ne po strani ili u membranama.
Isto će tako dobro provjeriti i stanje pupčane vrpce te izbrojati žile u njoj. Normalna pupčana vrpca trebala bi imati dvije arterije i venu, obično je duga oko 55-60 cm, prečnika dva do dva i po cm, a zanimljivo je kako se priroda pobrinula za dužinu pupčane vrpce.
Ona je naime dovoljno duga da se dijete nakon porođaja podoji dok posteljica još nije ni izašla što je dobro jer se prvim podojem izlučuje hormon oksitocin koji podstiče kontrakcije te se i posteljica tako mnogo lakše i prirodnije izbacuje.
Važnost posteljice
Nekome je i sama pomisao na ovu fotografiju jako gadljiva i možda uopšte ni ne želite da je gledate, ali posteljica je organ bez kojeg nikoga od nas ne bi bilo.
U njenu slavu i zbog njene važnosti jedna australijska babica fotografiše bebe dok su još spojene pupčanom vrpcom sa posteljicom. Fotografije su predivne i na neki način predstavljaju dobar dio tradicije koji se u pojedinim dijelovima svijeta smatraju normalnim veličajući je.
Tako na primer Maori, kako je objasnila uz ovu fotografiju njena autorka Emma Jean Nolan, nakon rođenja djeteta i posteljicu i pupčanu vrpcu zajedno ukopaju natrag u tlo, kao simbol vječne povezanosti života, a onaj čija je posteljica vraćena zemlji postaje njen čuvar i dužan je brinuti za planet na kojem je rođen.
Zanimljivo je i to da Maori posteljicu koja nas hrani dok smo još nerođena bića zovu “whenua”, što je istovremeno i naziv za zemlju. Pupčana vrpca je “pito” i predstavlja vezu između nas i Majke Zemlje.
Izvor: Index
