1. Igrajte se žmurke
i sakrivanja. Već oko osmog mjeseca možete početi da se igrate sakrivanja
–ćebetom sakrijte lice ili se sakrite iza komada namještaja. To što vi krijete
lice rukama ili se cijeli krijete iza vrata bebi omogućava da zamisli da vi
postojite čak i kada vas ne vidi.
2.
Pustite bebu da ona ode. Beba će daleko lakše podnijeti razdvajanje od majke
ukoliko ona napušta majku. Naviknite bebu da je neko drugi izvodi u šetnju i
uvjerićete se da će vam veselo mahnuti iz kolica kada se odvaja od vas. Ukoliko
vam to vrijeme dozvoljava, neka beba izađe u šetnju sa osobom koja je čuva
prije nego što vi napustite kuću. Čak i ako primjeti da vas nema kada se vrate
iz šetnje, uznemirenost će biti daleko manja nego da ste vi nju ostavili i
izašli napolje.
3.
Izađite na pravi način. Kada izlazite iz kuće, obavezno se javite djetetu da
idete i naglasite (ma koliko to vama bilo očigledno) da ćete se vratiti. Na taj
način, dijete će znati kakva je situacija i neće biti neprijatnih iznenađenja.
Na ovaj način dijete uči da može da ima povjerenja u vas. Nipošto se ne treba
iskrasti iz kuće da ne bi bilo suza. Njih će sigurno biti kada dijete shvati da
ste otišli, a zbog toga što mu niste rekli da idete i kada ćete se vratiti u
njemu budite osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja. Treba naglasiti da opraštanje
od djeteta ne treba da traje dugo da se ne bi razniježilo – najbolje je jedno
kratko „Mama ide u prodavnicu...” i brzi poljubac, dok se osoba koja ostaje sa
djetetom igra njegove omiljene igre. Ovu taktiku izlaska treba ranije da
dogovorite sa bejbi-siterkom kako bi ona bila spremna da animira dijete u
pravom trenutku.
4.
Procijenite situaciju. Vi najbolje poznajete svoje dijete i njegove potrebe.
Procijenite koliki period razdvojenosti ono može da toleriše bez većih
problema.
Koliko
bliskosti mu je potrebno?
Da li
ga možda ne puštate da se osamostali? U idealnoj situaciji, bebe imaju potrebnu
ravnotežu između vezanosti i nezavisnosti, osjećaju se bezbjedno dok samostalno
istražuju nove stvari. Vaša uloga u tom procesu je da bebi pomognete da
uspostavi tu ravnotežu.
5.
Uspostavite vezu glasom. Ako se vaše dijete igra u susednoj sobi i počne da se
buni i da vas traži, pokušajte da ostanete smireni. Nemojte odmah da ostavite
sve što radite i da jurnete da biste ga utješili. Naučite ga strpljenju tako
što ćete mu doviknuti „Sad će mama doći”, „Mama kuva ručak” ili nešto slično.
Razgovarajte sa njim tako kada niste u njegovom vidokrugu i on će vremenom
naučiti da treba da sačeka sa svojim zahtjevima.
6.
Pomozite „iz daleka”. Dok istražuju svijet oko sebe, mališani često zapadnu u
manje nevolje. Svi roditelji imaju izražen zaštitnički instinkt koji ih tjera
da jurnu i spasu svoju bebu iz nevolje. Kada to situacija dozvoljava, ohrabrite
mališana da se sam izbavi i izvuče iz nevolje u koju je upao. Kada ohrabrujete
mališane da sami pronađu rješenje za svoj problem, podstičete ih da razviju
osjećaj samopouzdanja i da nauče da se oslanjaju na sebe, a ne da uvek traže
pomoć sa strane.
7. Vidite da li
postoje znaci stresa uslijed odvajanja i na njih odreagujte na vrijeme. Svaka
beba traži svoju mamu u manjoj ili većoj mjeri, to je prirodno. Kada vašem
mališanu dođu ti dani kada se „zalepi” za vas, ispoštujte ga i budite tu za
njega. Potrudite se da otkrijete zašto ima potrebu da bude uz vas.
Da li
je možda bolestan?
Da li
možda vi imate neke probleme koji vam skreću pažnju sa njega i ne posvećujete
mu se dovoljno?
Možda
ste preterali sa odvajanjem u poslednje vrijeme?
Provedite
malo više vremena sa njim kako bi osjetio bliskost i povezanost, pa će uskoro
sam poželjeti da se odvoji od vas kako bi malo istražio svijet oko sebe.
8.
Ohrabrite dijete da se veže za ostale odrasle u okruženju. Veza sa nanama i
dedama, tetkama, porodičnim prijateljima ili komšijama mogu da pomognu vašem
mališanu da nauči da se osloni na još nekog iz svijeta odraslih, a ne samo na
svoje roditelje. Potrudite se da vaše dijete provodi dovoljno vremena sa drugim
odraslim osobama u svom životu.
