subota, 31. prosinca 2016.

Priča članice: Poklon uvijek stigne u pravo vrijeme!

                                 

 



Prošle godine u ovo doba, pred novogodišnje praznike odem na kontrolu i kaže doktorica moja beba okrenuta guzom pa će najvjerovatnije i ostati tako i da ce me 10.januara carski poroditi. 
Uhvatila me panika da što prije pripremimo sve za dolazak princeze.

Nakon toga odem za par dana opet kako nam je i receno a moja se carica okrenula glavom bas kako i treba svega par dana razlike izmedju dva UZ pa mi rekoše čekat ćemo prirodni porod! 
Termin trebao biti 27.januara ali nista se ne desava. Svaki drugi dan ctg dok mi na komisiji nisu rekli da ce mi inducirati porod gelom! Opet strah ,panika sta ću, kako ću!?

U nedjelju 07.02. dobijem bolove u noći i u bolnicu, svakako sam u ponedjeljak trebala leći da bi u srijedu inducirali porod, bolovi jako ali se sporo otvaram samo dva prsta! Ponedjeljak čitav dan bolovi opet nista, utorak jutro bolovi još jači- kaze doktor srijeda ujutro gel pa ce ići brže! 

Trpim,šutim predišem! Pola 5 posjeta, ja se pomaći ne mogu a kamoli pričati! Dolazi dr.Nikulin pregleda kaze vodite je u salu 7 prstiju otvorena! Pola 6 u sali bolovi jos jači... predisem trpim ! U 8 i 20 drip, u pola 9 i dva napona rodila se moja najveca sreća i radost 4.300gr, 53cm duga!

Zaboravljena bol zaboravljeno sve ,nije bilo veće sreće i ljepšeg osjecaja primiti taj moj mali smotuljak u naručje! 
I taj smotuljak vec 10mjeseci krasi život mene i mog supruga!