Priča članice: Moj mali heroj sada puže dok ja ovo pišem!

Naime porodila sam se prije 10 mjeseci, trudnoća prolazila uredno, ja se odlično osjećala, nikakvog problema nisam imala, trudnoća za pozeliti. Iznijela svoju bebu na termin, taj dan puca vodenjak i s mužem odlazim u bolnicu i tu ostajem, kazu poradjas se danas, otvorena 3 prsta. 
Odlazim u sobu uključe mi indukciju, i cekaj bolove, mada dolaze sporo ali polako kontrakcije osjećam. 
Dolazi doktorica i kaze beba se spusta ali grlić nije omekšao, pocinje masirati, 3 puta svaka 2 sata,, bolovi za poludijeti, ali trpim bez ispuštenog glasa.. 
Konacno me babica kroz 8 h penje na sto, kaze ti si spremna mozes se poradjat. Dodje napon ja se trudim medjutim bebe nema, i tako par puta,ali ništa, dolaze 2 doktora i sestra guraju stomak laktovima ali bebe opet nema, ja počinjem gubiti svijest, kazu dajte vakum, moj zadnji napon i eto beba izlazi.
Samo vidim doktora kako se drzi za glavu i govori " draga bebice ". Babica ga odnosi u zasebnu sobicu, počinju se skupljati doktori i sestre, u jednom trenutku ih je bilo preko 20, ja vrištim sta je s bebom, niko nista ne govori, gledam na onaj sat minute odmiču, svjesna sta znaci kad beba ne place.

Proslo je vjerovatno i vise od 10 minuta, vec se pocinju rasipati i odmahivati glavom, meni i dalje se ne govori nista, kad babica povika: Hej evo proplaka! Meni na sekundu ga pokazase, on crn skroz, oci u jednu tacku gledaju ali ne place...

Tu noc nisam znala ni da je ziv do jutra dok doktorka nije dosla i rekla da je u box sobi, ali da je ziv. Ja izlazim iz bolnice sutradan, beba ostaje 10 dana, 4. ti dan mu se stanje pocelo popravljati tek. 
Appgar mu je bio 2-4. Od tog dana kad je dosao kući pa svih kontrola uz-mozga, eeg, fizijatar, ect . 

Prica da bebe koje su to proživile na porodu- da nece moci imati normalan život i žaljenja od strane doktora u porodiliištu.

Moja beba sada puže dok ja ovo pišem, i polako hoda uz namještaj bez ijedne mane, ili necega sto bi pokazalo da zaostaje za drugom djecom. Imao je i hematom na glavi oblika loptice, koji se vremenom povukao... 

Ovo pisem da ohrabrim mame koje su prosle kroz slicnu situaciiju, znam koliko je meni bilo drago kada cujem da je neko prosao isto, ali da nije ostavilo negativnih posljedica.. Hvala dragom Bogu moja beba je sada dobro..

Read More

Priča članice: Poklon uvijek stigne u pravo vrijeme!

                                 

 

Prošle godine u ovo doba, pred novogodišnje praznike odem na kontrolu i kaže doktorica moja beba okrenuta guzom pa će najvjerovatnije i ostati tako i da ce me 10.januara carski poroditi. 
Uhvatila me panika da što prije pripremimo sve za dolazak princeze.

Nakon toga odem za par dana opet kako nam je i receno a moja se carica okrenula glavom bas kako i treba svega par dana razlike izmedju dva UZ pa mi rekoše čekat ćemo prirodni porod! 

Termin trebao biti 27.januara ali nista se ne desava. Svaki drugi dan ctg dok mi na komisiji nisu rekli da ce mi inducirati porod gelom! Opet strah ,panika sta ću, kako ću!?

U nedjelju 07.02. dobijem bolove u noći i u bolnicu, svakako sam u ponedjeljak trebala leći da bi u srijedu inducirali porod, bolovi jako ali se sporo otvaram samo dva prsta! Ponedjeljak čitav dan bolovi opet nista, utorak jutro bolovi još jači- kaze doktor srijeda ujutro gel pa ce ići brže! 

Trpim,šutim predišem! Pola 5 posjeta, ja se pomaći ne mogu a kamoli pričati! Dolazi dr.Nikulin pregleda kaze vodite je u salu 7 prstiju otvorena! Pola 6 u sali bolovi jos jači... predisem trpim ! U 8 i 20 drip, u pola 9 i dva napona rodila se moja najveca sreća i radost 4.300gr, 53cm duga!

Zaboravljena bol zaboravljeno sve ,nije bilo veće sreće i ljepšeg osjecaja primiti taj moj mali smotuljak u naručje! 

I taj smotuljak vec 10mjeseci krasi život mene i mog supruga!

Read More

Refundacija novca za nalaze

Ovo je obavijest kako tražiti refundiranje novca za nalaze za koje nema reagensa na DIP-u pa im morate raditi u nekoj privatnoj laboratoriji, i kako izgleda zahtjev koji se predaje.

Za reagense se možete informisati svaki radni dan iza 12h u UKCS, na tel: 033 297 313


Ako ste uradili u privatnoj labaratoriji tražene analize za koje imate potrebu za refundacijom novčanih sredstava od strane ZZO KS, dužni ste priložiti:

- napisanu ličnu molbu sa tačnom adresom stanovanja (primjer molbe u nastavku)
- kopiju računa privatne laboratorije gdje su analize rađene
- kopiju mišljenja od ordinirajućeg ljekara koji zahtjeva navedene analize
- kopiju uputnice za tražene analize

Gore navedenu dokumentaciju treba predati na Protokol UKCS-a (TEB)

Nakon zaprimljene Vaše dokumentacije sa Protokola, odgovor se prosljeđuje Pravnoj služni UKCS-a, koja se nakon potpisane saglasnosti od strane Generalnog direktora UKCS-a šalje Vama na adresu koju ste naveli (pisati čitko i štampanim slovima) na molbi putem pošte. Ovu saglasnost trebate zajedno sa originalnim računom odnijeti u ZZO KS radi refundacije sredstava.( zahtjev koji predajete ZZO je takođe u nastavku tekst)

Primjer molbe koju predajete UKCS na TEB-Protokol

_______________________________________________________________________________


Ime i prezime _______________
Adresa  _________________  (pisati štampanim slovima i čitko)
Tel/Mob    __________________
Sarajevo   ______________ (datum)

ŠEF OJ:
Mr.sci.med.prim.dr Berina Hasanefendić, spec.med.bioh

                                                        MOLBA

Molim Vas da mi izdate potvrdu da se analize (navesti koje sve analize)
ne rade u OJ Klinička hemija i biohemija. Tražene analize na zahtjev ordinirajućeg ljekara
sam uradio/la u Privatnoj laboratoriji.
Potvrda mi je potrebna kako bih i na osnovu izdatih fiskalnih računa iz Privatne laboratorije
refundirao/la utrošena sredstva od ZZO KS.

Prilog:
Račun Privatne laboratorije (kopija)
Mišljenje Ordinirajućeg ljekara (kopija)
Uputnica za rad biohemijskih analiza (kopija)                                         Vaš potpis:______________



______________________________________________________________________________




Nakon Molbe dobijate Saglasnost sa kojom uzimate Zahtjev  za refundiranje novca  u Zavodu zdravstvenog osiguranja i ispunjen predajete sa dokumentacijom navedenom u prilogu. Ako imate otvoren žiro račun kopirajte karticu, jer uplata (refundacija) može ići direktno na vaš račun, a ne da vam je poštar donosi.

Read More

Konzumiranje kravljeg mlijeka - preporuka

Odgovor na aktuelno pitanje ZAŠTO NE KRAVLJE MLIJEKO PRIJE 1.ROĐENDANA?

**Novorođenčad i dojenčad ne mogu probaviti kravlje mlijeko u potpunosti i lako kao što je to slučaj sa formulom. 

**Kravlje mlijeko sadrži visoku koncentraciju proteina i minerala, koji opterećuju dojenčetove nerazvijene bubrege, i može izazvati ozbiljne bolesti u situaciji kad je dojenče bolesno, ima temperaturu ili proljev. 

**Također, kravljem mlijeku nedostaje željeza, vitamina C i drugih nutrijenata koji trebaju dojenčetu. Ono čak može izazvati nedostatak željeza-anemiju kod neke djece, jer proteini iz kravljeg mlijeka iritiraju zaštitni sloj djetetovih crijeva i stomaka što dovodi do krvarenja koje se pojavljuje u stolici. 

**Kravlje mlijeko sadrži masnoću koja nije u zdravom obliku za dojenče u razvoju. Zbog ovih razloga dojenčetu se ne preporučuje davanje kravljeg mlijeka u izvornom obliku do 12 mjeseci života. 

Ako žena ne može ili ne želi dojiti novorođenčetu ili dojenčetu se isključivo daje adaptirana formula do prvog rođendana. 

Nema potrebe opterećavati dječiji stomak napitcima od kravljeg mlijeka i keksića..., odlučite se ili za dojenje ili za AD.

Izvor: Caring for Your Baby and Young Child: Birth to Age 5 (Copyright © 2009 American Academy of Pediatrics)

Read More

Prijem u porodilište- procedure

Počeli su vam bolovi ili vam je pukao vodenjak ili ste prokrvarili, to su sve razlozi da pođete u porodilište. Naravno prije polaska ponesite spremnu torbu sa potrebnim stvarima i svoju medicinsku dokumentaciju.
Ono što je veoma važno da znate jeste da se bliži momenat kada ćete postati mama! To je vaš događaj, vaš dan, vaša sreća i radost i nešto o čemu ćete pričati cijeloga života. Baš iz tog razloga ,,odlučite" da vam ništa neće pokvariti sreću!

Neke procedure sa kojima ćete se sresti - prirodan porod

Sam prijem se razlikuje od bolnice do bolnice ali u suštini sve se svodi na isto. Uzeće vam se određeni podaci, od imena i prezima do stručne spreme koju imate vi i vaš suprug, to je administrativni dio.
Nakon ,,administrativnog" dijela vjerovatno će vam reći da se presvučete, neke bolnice imaju svoje spavaćice, neke ne tako da ne bi bilo loše to znati prije odlaska u porodilište. Presvlačenje, vraćanje suvišnih stvari vašim pratiocima i naravno pregled. Pregled nije bolan, ali jeste neprijatan, puno možete sebi pomoći ako to znate i ako se opustite prilikom samog pregleda, em što će vama biti lakše em što će pregled kraće trajati. Nakon toga u nekim bolnicama će vam uraditi CTG zapis ili popularno nazvana ,,CTG traka". Ona bilježi srčane otkucaje vaše bebe, što je jako važno jer vas ljekar i sestra mogu da vide, a bebu mogu samo da čuju i po tome znaju koliko je njoj dobro. Osim što bilježi otkucaje bebinog srca, CTG bilježi i jačinu vaših kontrakcija (bolova). Ostavlja zapis koliko se često bolovi javljaju, koliko traju i kolike su jačine, a u isto vreme biljeeži rad srca vaše bebe. Na osnovu ovih podataka ljekar ima uvid u jačinu, dužinu i učestalost vaših bolova a ujedno i kako je bebi prije početka bola, za vreme vašeg bola i nakon prestanka bola. Ovo su dragocjene informacije koje mogu odlučivati o načinu porođaja ili lijekovima koji vam se mogu dati tad ili kasnije u toku poroda.
Nakon toga će vam se uzimati obimi. To se radi običnim krojačkim centimetrom. Mjeri se obim trbuha, mjeri se visina materice i sestra mjeri koliko vam se stomak spustio. Ništa od ovoga ne boli i nije neprijatno. Obimi su nam važni jer se njima procenjuje kolika bi mogla biti beba.
Zatim slijede karlične mjere, one se uzimaju jednim velikim šestarom, pelvimetar se zove. Ovo je veoma važna mjera, ona će procijeniti vašu karlicu, tačnije da li ima mjesta da kroz nju beba prođe i rodi se ili mjesta nema.
Na prijemu će vam se izmjeriti pritisak, temperatura, visina, težina.
U toku prijema sve ovo dok mjere, pišu, pitaju, posmatraju sestre i ljekari se veoma intenzivno bave procjenom vašeg i bebinog stanja.
Nakon uzete anamneze boravite na odjelu za trudnice dok porođajni bolovi ne budu na skali 9-10 potom idete u salu za porod.

Procedura planirane sekcije/ carski rez

Po odobrenju komisije da idete na CR dobijete uputstvo šta od nalaza pripremiti: krvna slika (aptt, inr, suk, kreatin, minerali) sa tim nalazima javljate se internisti na Gak-u ( ako nemate veliku uputnicu ponesite malu- internista radi od 8 do 14) i ne treba se naručivati.
Treba vam i bris guse, nosa.
Dolazite dan ranije od planiranog termina poroda do 8h je prijem, pored izvađenih nalaza, mišljenja interniste ponesite i nalaz komisije, veliku uputnicu, zdravstvenu knjižicu i ličnu kartu. Čim se javite ulazite u prijemnu ambulantu, oblačite svoju spavačicu, papuče.Na prijemu će vam uzeti porodičnu i ličnu anamnezu, kao što je opisano i kod prirodnog poroda ( izvagajte se obavezno kad krenete na porod), idete na ctg i na vaginalni pregled.
Potom idete na odjel patologije. Sa sobom nosite spakovane stvari u torbi, ne koristite kofer, jer će vam ga raspakovati pa ćete stvari držati u kesi.(pravilo GAK-a Jezero)
Na odjelu patologije vam vade odmah krv.
Radite nekoliko puta ctg, jedete do 17, pijete do 22 sati., onda vas klistriraju., dobijete clivarin i ranibos. Dolazi anesteziolog da se konsultujete u vezi s anestezijom.
Na jutarnjoj viziti trebate biti u njihovim spavačicama. Spremite torbu, kada vas pozovu u salu nosite vir uloške, maramice.
U prijemnoj sobi ispred op sale skidate spavačicu, ostavljate svoje papuče, uloške i maramice ( napisati na ulošcima svoje ime) i idete u op salu.
Kad se probudite već ste na intenzivnoj njezi. Važna info: vaša porodica  može vas nazvati na telefon 250-266 u periodu od 20 do 22, nemojte nositi mobitel- ne treba vam.

Read More

Porođajni bol na skali od 1 – 10

POROĐAJNI BOLOVI su ono što najviše plaši svaku ženu.

No, moramo znati da:
• Porođajni bolovi su nam najveći saveznici u
porođaju!
• Bez njih nema porođaja
• U normalnom, spontanom porođaju oni se postupno javljaju



Prirodan, spontan porođaj ima svoj tok.

U početku, bolovi su vrlo slabi, javljaju se povremeno, kratko traju i nije svaki
iste jačine i dužine
• Ovi bolovi označavaju početak



• Uvijek ocjenite svoj bol na skali od 1 – 10, puno će vam pomoći, orjentaciono ćete
znati dokle je porođaj stigao i koliko će još trajati!




1   POROĐAJNI BOL OCIJENJEN JEDINICOM 
• Ovo su vrlo slabi bolovi pored kojih najnormalnije funkcionišete.
Smijete se,kuhate, kupate se, šetate...                                                      
• Mogu označavati početak porođaja ali i ne moraju
• Mogu potrajati satima, nekad čak i danima

 2 i 3  POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI DVOJKOM I TROJKOM 
2 i 3 su takođe slabi bolovi, takođe najnormalnije funkcionišete, jedino što ste svjesniji da su se javili tj. da traju, i oni mogu potrajati par sati

4  POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI ČETVORKOM
• Ovde su uhvatili ,,svoj” ritam
• Javljaju se na oko 15 -20 min.
• Traju oko pola minute
• Nisu jaki, ali nisu ni slabi
• Kad se jave možda ćete zaustaviti svoje aktivnosti koje tog momenta obavljate i
nekako se ,,skoncentrisati” na njih. Ali nećete imati potrebu da se namrštite,
zgrčite, preznojite ili jauknete
• Ako su se javili bolovi koje možete ocjeniti četvorkom, porođaj je sigurno u toku
• Oni mogu trajati (u zavisnosti da li ste prvorotka ili višerotka, da li vodenjak
postoji ili curi plodova voda) par sati (nemojte zaboraviti da pišem o normalnom
spontanom porođaju)
• U svakom slučaju ne predstavljaju traumu

5   POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI PETICOM 
• Bolovi koje ocjenjujete peticom su iste jačine kao
i oni ocjenjeni četvorkom
• Ali se skraćuje razmak na koji se javljaju, pa ,,dolaze” na desetak minuta
• Traju do 45 sekundi
- Ostalo je sve isto
- Oni ne traju dugo
- Brzo iza njih nastupaju bolovi koji se mogu ocjeniti šesticom

 6  POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI ŠESTICOM 
- Karakteriše ih javljanje i trajanje kao kod bolova ocjenjenih peticom
- Ali se njihova jačina povećava
- Kad se jave vjerovatno ćete zauzeti određen položaj u kojem vam je lakše
- Ako vas neko nešto pita u toku bola nećete biti baš raspoloženi da date odgovor
- Promijenićete izraz lica, okolina će videti da vas boli
- Ovaj bol se može opisati kao ,,boli me, sačekaj samo malo da prođe”
- Po završetku ovog bola momentalno ste ponovo raspoloženi i nasmijani i obično tad kazete ,,Pa nije strašno”
- I oni ne traju dugo, ubrzo ih smenjuje ,,sedmica”

7  POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI SEDMICOM
- Kad nastupi ,,vladavina sedmice” bolovi se javljaju u intervalu od 8 – 10 minuta - - Traju 30 - 45 sekundi
- Kad se jave, žene zauzimaju položaje u kojima im je lakše, obično se
naslone podlakticama na sto i spuste glavu između ruku, neke intenzivno
šetaju u tom periodu masirajući same sebi krsta dok traje bol
- Na licu im se vidi da ih boli, obično stisnu usne i naboraju čelo
- Nakon završetka bola treba im minut – dva da se odmore
- Tada većina trudnica kaže: ,,Boli, izdrživo, ali boli“
- I iz ,, sedmice” se relativno brzo ulazi u ,,osmicu”

8  POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI OSMICOM 
- Javljaju se na 5 – 8 minuta
- Traju oko 45 – 60 sekundi
- Jakog su intenziteta
- U ovom periodu većina žena počinje da diše u toku perioda bola
- U ovom periodu je ženi NEOPHODNO prisustvo babice
- U ovom periodu ženi treba ohrabrenje i maksimalna podrška
- Od ovog perioda počinju oni bolovi koje žene opisuju kada pričaju
o porođaju
- U ovom periodu se ,,otme” po koji uzdah, po koji jauk
- Ali u ovom periodu žene su već pred kraj puta
samog porođaja!!!
-
9  POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI DEVETKOM
- Bolovi se javljaju na 3 – 5 minuta
- Traju jedan minut
- Nisu jači od bolova iz ,,osmice” ali su češći, pa žene ne stignu da se
odmore između dva bola
- Neophodna im je podrška i prisustvo babice
- neiophodno je slušati sva uputstva koja govori B

10  POROĐAJNI BOLOVI OCIJENJENI DESETKOM
- Bolovi se javljaju na 3 minuta
- Traju 1 minut
- Veoma su jakog intenziteta
- Ali srećom TRAJU JAKO KRATKO!
- Odmah nakon njih nastupaju naponi
- U TOKU NAPONA NEMA BOLA!!!!
- U toku napona se javlja nezadrživ osećaj potrebe za napinjanjem, bola nema!

• Kad sve saberete, onaj bol od koga se žene plaše, a vezan je za porođaj, javlja se
pred kraj porođaja

• Pod porođajem se podrazumijeva sve što se dešava od pojave prvog bola ili prskanja
vodenjaka pa do rađanja posteljice

• Uz babicu, sve ovo treba da bude pozitivno iskustvo, jer to je vaš dan, dan kada
postajete mama

• I još jedna JAKO važna informacija, bio bol
slab ili onaj najjači on ima svoj tok. Šta to znači? Znači da nije uvek iste jačine u toku svog trajanja!!!

• Počinje polako – pojačava se – ima svoj ,,vrh” tad je najjači – zatim počinje da
se smanjuje – da bi na kraju prestao

• Znači i kada je bol najjači, on to nije sve vrijeme već jedan dio vremena njegovog
trajanja!

Nadam se da će ovo pomoći mnogim ženama da se oslobode straha koji imaju u vezi porođajnih bolova.

Read More

Kako bebi olaksati da se osamostali?

1. Igrajte se žmurke i sakrivanja. Već oko osmog mjeseca možete početi da se igrate sakrivanja –ćebetom sakrijte lice ili se sakrite iza komada namještaja. To što vi krijete lice rukama ili se cijeli krijete iza vrata bebi omogućava da zamisli da vi postojite čak i kada vas ne vidi.

2. Pustite bebu da ona ode. Beba će daleko lakše podnijeti razdvajanje od majke ukoliko ona napušta majku. Naviknite bebu da je neko drugi izvodi u šetnju i uvjerićete se da će vam veselo mahnuti iz kolica kada se odvaja od vas. Ukoliko vam to vrijeme dozvoljava, neka beba izađe u šetnju sa osobom koja je čuva prije nego što vi napustite kuću. Čak i ako primjeti da vas nema kada se vrate iz šetnje, uznemirenost će biti daleko manja nego da ste vi nju ostavili i izašli napolje.

3. Izađite na pravi način. Kada izlazite iz kuće, obavezno se javite djetetu da idete i naglasite (ma koliko to vama bilo očigledno) da ćete se vratiti. Na taj način, dijete će znati kakva je situacija i neće biti neprijatnih iznenađenja. Na ovaj način dijete uči da može da ima povjerenja u vas. Nipošto se ne treba iskrasti iz kuće da ne bi bilo suza. Njih će sigurno biti kada dijete shvati da ste otišli, a zbog toga što mu niste rekli da idete i kada ćete se vratiti u njemu budite osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja. Treba naglasiti da opraštanje od djeteta ne treba da traje dugo da se ne bi razniježilo – najbolje je jedno kratko „Mama ide u prodavnicu...” i brzi poljubac, dok se osoba koja ostaje sa djetetom igra njegove omiljene igre. Ovu taktiku izlaska treba ranije da dogovorite sa bejbi-siterkom kako bi ona bila spremna da animira dijete u pravom trenutku.

4. Procijenite situaciju. Vi najbolje poznajete svoje dijete i njegove potrebe. Procijenite koliki period razdvojenosti ono može da toleriše bez većih problema. 

Koliko bliskosti mu je potrebno? 

Da li ga možda ne puštate da se osamostali? U idealnoj situaciji, bebe imaju potrebnu ravnotežu između vezanosti i nezavisnosti, osjećaju se bezbjedno dok samostalno istražuju nove stvari. Vaša uloga u tom procesu je da bebi pomognete da uspostavi tu ravnotežu.

5. Uspostavite vezu glasom. Ako se vaše dijete igra u susednoj sobi i počne da se buni i da vas traži, pokušajte da ostanete smireni. Nemojte odmah da ostavite sve što radite i da jurnete da biste ga utješili. Naučite ga strpljenju tako što ćete mu doviknuti „Sad će mama doći”, „Mama kuva ručak” ili nešto slično. Razgovarajte sa njim tako kada niste u njegovom vidokrugu i on će vremenom naučiti da treba da sačeka sa svojim zahtjevima.

6. Pomozite „iz daleka”. Dok istražuju svijet oko sebe, mališani često zapadnu u manje nevolje. Svi roditelji imaju izražen zaštitnički instinkt koji ih tjera da jurnu i spasu svoju bebu iz nevolje. Kada to situacija dozvoljava, ohrabrite mališana da se sam izbavi i izvuče iz nevolje u koju je upao. Kada ohrabrujete mališane da sami pronađu rješenje za svoj problem, podstičete ih da razviju osjećaj samopouzdanja i da nauče da se oslanjaju na sebe, a ne da uvek traže pomoć sa strane.

7. Vidite da li postoje znaci stresa uslijed odvajanja i na njih odreagujte na vrijeme. Svaka beba traži svoju mamu u manjoj ili većoj mjeri, to je prirodno. Kada vašem mališanu dođu ti dani kada se „zalepi” za vas, ispoštujte ga i budite tu za njega. Potrudite se da otkrijete zašto ima potrebu da bude uz vas. 

Da li je možda bolestan?

Da li možda vi imate neke probleme koji vam skreću pažnju sa njega i ne posvećujete mu se dovoljno? 

Možda ste preterali sa odvajanjem u poslednje vrijeme? 

Provedite malo više vremena sa njim kako bi osjetio bliskost i povezanost, pa će uskoro sam poželjeti da se odvoji od vas kako bi malo istražio svijet oko sebe.

8. Ohrabrite dijete da se veže za ostale odrasle u okruženju. Veza sa nanama i dedama, tetkama, porodičnim prijateljima ili komšijama mogu da pomognu vašem mališanu da nauči da se osloni na još nekog iz svijeta odraslih, a ne samo na svoje roditelje. Potrudite se da vaše dijete provodi dovoljno vremena sa drugim odraslim osobama u svom životu.

Read More

Bakterije u nosu? Kijavica? Šta raditi?

PIŠE: ass.dr Goran Vukomanović, pedijatar

Kada dijete nema drugih tegoba osim curenja iz nosa, žućkasto-zeleni sekret nije razlog za antibiotsku terapiju. Ima virusa koji utiču na stvaranje žućkasto-zelenog sekreta, ali i saprofitne bakterije (one što u nosu normalno žive) mogu da zamute sekret koji je bio bistar.

Brojne su dileme koje muče mame i tate kada su u pitanju njihovi mališani.

Moramo reći da većina dilema ne bi trebalo da to budu. Naime, za mnoge od tih “dilema”  postoje odlično definisani medicinski stavovi (medicinska doktrina). Nažalost, ti stavovi teško dopiru do roditelja, a ponekad i do ljekara.

Počinjemo sa jednim, veoma čestim pitanjem koje postavljaju roditelji.

Šta raditi sa bakterijama u nosu?

Kod predškolskog djeteta se s vremena na vrijeme izoluju bakterije u nosu. Prvo je to bila Stafilokoka (Staph. aureus), a poslije mjeseca dana Moraxella catharalis. Dijete često ima zapušen nos, slinavi… ali je bez temperature, veselo je i odličnog apetita.

Da li je potrebno liječiti dijete od ovih bakterija?

Evo dileme koja to zaista ne bi smjela da bude. Bakterije u nosu, kod inače zdrave djece, NISU bauk. Naprotiv. Nevjerovatno je kako iz godine u godinu ovo pitanje ne prestaje da se ponavlja. Pođimo redom…

Da li nos može da bude “dom za bakterije“?

On to stvarno i jeste!

U nosu žive bakterije kojima je tamo mjesto. Stručno se nazivaju saprofiti, a u brisu se vide kao fiziološka flora. Što se tiče navedenih vrsta bakterija (u postavljenom pitanju) – radi se o bezazlenim bakterijama koje “stanuju” u nosu i ne prave djeci ama baš nikakve probleme. Pošto te bakterije nisu naša tema, nećemo mnogo o tome.

Kako “opasne“ bakterije stižu u nos?

Kao istureni dio tijela, nos je na udaru svega što se oko djeteta nalazi. Da ne pominjemo kako je nos uvijek zanimljiva destinacija za dječje prstiće, a oni su često prljavi. Uostalom, nos ponekad iznutra svrbucka (svrab nije “privilegija” samo djece koja su alergična na polen), pa je spas u češanju. Zato je jasno da bakterije iz djetetove okoline preko ruku veoma lako dospijevaju u nos.

Otkud različite bakterije istovremeno kod istog djeteta?

Kada bakterije spolja stignu u nos, nailaze na povoljnu podlogu, pogotovo ako je dijete već slinavo. Sluz koja curka iz nosa je odlična podloga za razmnožavanje bakterija, pa je bris nosa često pozitivan. Još ako dijete ide u vrtić, spektar “razmijenjenih” bakterija je širok, pa nije rijetkost da se kod jednog djeteta nađu različite bakterije!

Da li su bakterije u nosu uzrok čestog i produženog  “slinjenja” kod djece?

NISU – kod ogromne većine djece!

Dijete, naročito predškolsko, slini prije svega zbog virusa, koji vole da se “uvale” u nosić. To su respiratorni virusi, kojih ima skoro 200 tipova. Oni veoma lako “prelijeću” iz jednog u drugo dijete, pa skoro dvije trećine djece u vrtićima šmrcka. Radi se o bezazlenim virusima koji su, zapravo, uzrok obične prehlade.

Drugi razlog curenja nosa smo obradili kao alergijsku (polensku) kijavicu, pa da se ne ponavljamo…

Bakterije nisu razlog curenja nosa kod ogromne većine djece, ali “imaju pravo” da se nađu u nosu koji curka. Dakle, najčešće se radi o istovremenom prisustvu virusa (koji je uzrok sekrecije – curenja) nosa i bakterije koja je stigla spolja.

Mogu li bakterije da se iz nosa raseju po organizmu i naprave veću štetu?

Sluznica nosa je obdarena tzv. lokalnom odbranom – “vojskom”  ćelija imunološkog sistema, koja koristi antitijela u borbi sa mikronapadačima. Ovaj imunološki (odbrambeni) “bedem” nosa ograničava bakterije na površni dio sluzokože. Zbog toga one ne mogu da se dalje rasiju, pa nema razloga za strah da će se desiti neka veća šteta u organizmu djeteta.

Izuzetno rijetko se dešava da je odbrambeni (imunološki) sistem djeteta toliko slab da ga i ove, inače bezazlene bakterije savladaju i prodru iz nosa u organizam. Uglavnom je to slučaj kod djece koja pate od imunodeficijencija – teških bolesti imunološkog sistema (srećom, veoma rijetko se javljaju). Takvi mališani imaju poseban režim života i zaštite od infekcija.

Zašto neka djeca i dalje imaju bakterije u nosu iako su “ispila“ antibiotik koji je po antibiogramu “pravi” lijek?

S obzirom da se bakterije nalaze u površinskom dijelu sluznice, do njih antibiotik (uzet na usta) veoma teško stiže. Zbog toga se često dešava da djeca koja su “isprimala” antibiotik – poslije par nedjelja ponovo imaju iste bakterije u nosu. U stvari, one su se samo pritajile, pa ponovo aktivirale (što, naravno, ne znači da ponovo treba dati antibiotik).

Liječiti oralnim antibiotikom “površinske“ bakterije u nosu je isto kao kada biste spolja zaprljan prozor brisali krpom sa unutrašnje strane.

Ima li smisla “gurati“ djeci antibiotsku mast ili antibiotske kapi u nos?

Ova “terapija” je odavno napuštena! Za to postoje bar dva dobra razloga:

Prvo, pokazalo se da je kod mališana lokalna primjena antibiotika u nos neefikasna. Rezultati su privremeni, a potpuno je neprimjereno nedjeljama stavljati antibiotik u nos.

Sa druge strane, ova lokalna antibiotska terapija može da bude  opasna. U nosu se nalaze brojne ćelije imunološkog sistema koje mogu da indukuju (izazovu) alergiju na ljekove koji se aplikuju preko nosne sluznice. Zato može da se desi da organizam djeteta postane alergičan na “nosno dat” antibiotik. Ako se isti antibiotik ponovo da djetetu, ali u formi sirupa ili injekcije – može da dođe do  veoma opasne alergijske reakcije.

Šta onda da se radi sa bakterijama u nosu?

Kao što rekosmo, radi se o bakterijama koje NISU opasne! Djecu koja nemaju visoku temperaturu, ne kašlju, a imaju bakterije u nosu – NE TREBA liječiti antibiotskim sirupima (kao ni injekcijama). Radi se o zdravoj djeci, a ne o pacijentima. Curenje nosa je rezultat virusne infekcije (rjeđe alergije), a tu antibiotik nema šta da radi.

Kada ima potrebe za antibiotskom terapijom?

Ako dijete ima glavobolju, povišenu temperaturu, nadražajno kašlje, a iz nosa mu curi gnojav sekret – situacija je drugačija. Tada se najvjerovatnije radi o zapaljenju sinusa (sinusitis), što zahtijeva poseban tretman – često i antibiotike.

Međutim, to su situacije kada je obavezna konsultacija sa pedijatrom. Ne treba davati antibiotike“na svoju ruku”. To je u isključivoj nadležnosti ljekara!

Izvor: Moj pedijatar

Read More

Dojenje - Nedoumice

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje dojenje prvih 6 mjeseci djetetova života – znači bez ikakve druge hrane, pa čak ni čaja ni vode, jer dijete sve potrebne sastojke dobiva iz majčina mlijeka. Nakon toga, kada počne dohrana, SZO kaže da je preporučljivo dojiti do djetetove druge godine ili duže, ako to odgovara majci i djetetu. Često čujemo kako nema smisla duže dojiti jer mlijeko više nije hranjivo. No znanost se ne slaže s tim. Istraživanja pokazuju da se sastav majčina mlijeka mijenja s rastom djeteta. Stoga je majčino mlijeko manje masno kada dijete navrši 16 mjeseci, jer mu to više nije primarna potreba, zato uostalom i uvodimo dohranu. No upravo je tada 90% posto sadržaja majčina mlijeka usmjereno na potporu djetetova imuniteta.

Dojenje omogućava zaštitu od infekcija od samog rođenja – zato mame smiju dojiti i kada su prehlađene i kada imaju temperaturu, ali poslije prve godine upravo to postaje prioritet. Zato i takvo, u nas prozvano "produženo" dojenje, nije isto što i dojenje bebe od svega nekoliko mjeseci: manje je i često kraće traje, što opet stvara dojam da nije učinkovito. U to doba ono se pretvara iz hrane i utjehe u utjehu i zaštitu, što će djetetu omogućiti da bude manje bolesno, ali ne manje bolesno nego druga djeca, već manje bolesno nego što bi bilo da nije dojeno.

Mame koje doje nakon djetetova prvog rođendana često slušaju uobičajene predrasude kako produženo dojenje dovodi do pretjerane povezanosti djeteta s majkom, kako je opasno za zube i kako mama doji ''zbog sebe'', pa se nije lako obraniti ni od onih koji propagiraju dojenje ni od onih koje to propagiranje smeta. No za majku je najvažnija jedna rečenica preporuke SZO-a: "Ako to odgovara mami i djetetu." Slušajte svoje instinkte i budite najbolji roditelj što možete. Magičnog doba za prestanak dojenja nema – o tome odlučujete vi sa svojim dojenčetom.


​​​​​Pitanja i odgovori:​

Trebam li djetetu davati vodu i čaj dok isključivo dojim? 
Ne. Prvo mlijeko u podoju je lagano, za piće. Na kraju podoja postaje masno, za rast.

Što ne smijem jesti dok dojim? 
Smijete jesti sve, osim onoga što vam nije odgovaralo prije nego što ste rodili. A smijete i to ako vam sada odgovara, u slučaju da nije riječ o alergiji ili restrikciji zbog neke bolesti.

Smijem li se kupati u moru dok dojim? 
Da.

Smijem li vježbati dok dojim? 
Da, ako imate snage. Dojene umara. Rasporedite si dan tako da imate dovoljno odmora i nema razloga da ne vježbate ako vam odgovara.

Trebam li piti čaj ili kapi koje navodno povećavaju proizvodnju mlijeka?
Ne. Ali nakon svakog podoja morate piti. Najbolje vodu.

Trebam li piti mnogo kravljeg mlijeka kako bih imala mlijeka?
Ne. Obična voda, raznovrsna prehrana i često stavljanje dojenčeta na grudi najbolji su recept za proizvodnju mlijeka.

Smijem li dojiti dok imam mastitis ili upalu dojke? 
Da. To će čak i pomoći da ga se riješite.

Može li mlijeko iznenada nestati?
Ne može, to je mit koji je nastao zato što žene ne znaju prepoznati ''skokove'' u razvoju, točnije one dane kada dojenčad doslovno visi na dojci. Majke misle da je dijete gladno i da nemaju mlijeka, a dijete samo pokušava povećati proizvodnju mlijeka. Što ono više sisa to će se proizvoditi više mlijeka.
Također, kako bi mlijeko teklo, majka mora biti opuštena. Vrlo opuštena – isti hormon koji se ispušta u tijelo nakon orgazma nužan je kako bi mlijeko krenulo prilikom podoja. Stoga, ako se premorite fizički ili emocionalno uznemirite, adrenalin će vam zaustaviti protok mlijeka. Ono nije nestalo, samo ne može van!

Imam premale/prevelike dojke. Hoću li moći dojiti?
Naravno. Samo 1% žena ne može dojiti zbog fizičke prepreke, a veličina dojki nema nikakve veze s tim.

Smijem li dojiti u trudnoći?
Da, sve zdrave trudnice s urednom trudnoćom smiju dojiti u trudnoći. Međutim, kako se tijelo priprema za novo novorođenče, mlijeko mijenja okus i mnoga djeca sama napuste dojenje. Dojenje izaziva kontrakcije maternice i zato među blagodatima možete pronaći da ono nakon poroda smanjuje krvarenje iz maternice te pomaže da se maternica vrati u prvotno stanje. No ta postporođajna blagodat može postati rizik u visokoj trudnoći, stoga samo zdrave žene trebaju dojiti tijekom trudnoće.

Smijem li dojiti dvoje djece odjednom? 
Da, to se zove tandem. I sasvim je uobičajeno – kako bi inače dojile majke blizanaca? Osim blizanaca, u tandemu se doje i braća i sestre koji nisu dijelili maternicu. Čak i ako se starije dijete odviklo od dojenja, nakon poroda će možda tražiti da mu se vrati. Istraživanja pokazuju da takvo tandemsko dojenje smanjuje ljubomoru i povećava povezanost braće i sestara.

Slušajte svoje instinkte i budite najbolji roditelj što možete. Magičnog doba za prestanak dojenja nema – o tome odlučujete vi sa svojim dojenčetom.

Read More

Nema ništa zdravije nego dojiti svoju bebu i uživati u tome. Prema statističkim podacima svega 15,9 posto žena uspijeva isključivo dojiti do šest mjeseci djetetova života.

Kada je dojenje u pitanju, svaka porodilja ima svoju priču. Dok jednima dojenje od prvoga dana ide bez problema, druge muku muče s mastitisima i bolnim ragadama ili tvrde kako nemaju mlijeka. Dojenje je nešto o čemu mnogi smatraju da znaju sve, ali rijetki se uistinu educiraju. To ostavlja prostora raznim mitovima, pogrešnim savjetima mama, nana, svekrva… kojima, najčešće nesvjesno, sabotiramo dojenje svog djeteta. Činjenica je da svaka žena može dojiti, a zbog kojih pogrešaka porodilje naposljetku doista i nemaju dovoljno mlijeka za svoju bebu.

Da biste uspješno dojili dijete potrebno vam je golemo strpljenje i podrška okoline iz kojeg crpite uvjerenje da činite pravu stvar kada se problemi počnu nizati. Dojenje je "prirodna stvar", ali je i vještina koju treba savladati. Zato ne prepuštajte dojenje prirodi - naoružajte se znanjem na vrijeme.

Najčešće greške kojima nesvjesno sabotiramo dojenje:


1. Prvih dana nakon porođaja nemamo mlijeka, pa dijete nije potrebno često stavljati na prsa
U prva tri dana nakon rođenja djeteta u dojkama nastaje prvo mlijeko koje zovemo kolostrum. Izlučuje ga se vrlo malo (2-20 mililitara), ali to je sasvim dovoljno za tek rođenu bebu, čiji je želučić veličine oraha. Prema količini i sastavu, kolostrum zadovoljava sve potrebe djeteta u prvim danima života. On je veoma važan za dijete i majku, djecu štiti od infekcija te daje psihičku podršku i majci i djetetu. Osim toga, majci ti prvi podoji pomažu jer kontaktom kožom na kožu i čestim dojenjem tijelo luči hormon oksitocin, koji pospješuje kontrakcije maternice, omogućava njezino stezanje i sprečava dugotrajno krvarenje.
Česti podoji (minimalno osam puta tokom 24 sata) u prva tri dana jako su važni da bi beba "navukla" dovoljno mlijeka za svoje buduće potrebe.


2. Nepravilan položaj djeteta pri dojenju
Pravilno postavljanje dojenčeta na dojku jako je važno kako ne bi došlo do oštećenja bradavica ili zastoja mlijeka u dojkama. Ako beba nije u pravilnom položaju, neće pravilno sisati, a majka će imati bolne bradavice. Do bola u bradavicama najčešće dolazi kad djetetova usta nisu dovoljno otvorena, pa jezikom pritišće bradavicu umjesto dojke. Plosnate ili male bradavice dobro je prije dojenja podražiti masiranjem. Prihvatite bradavicu između palca i kažiprsta, nježno je trljajte i pritom izvlačite. Nakon nekoliko takvih pokreta bradavica će postati kruta i beba će je lakše pravilno prihvatiti. Katkad je to potrebno ponoviti i tokom dojenja, a možete upotrijebiti i kockicu leda. S vremenom će bradavica postati ispupčenija, a i bolna će neugoda proći.

U prvih 24-48 sati nakon porođaja nastaje početna punoća dojki. To je normalna pojava, a posljedica je veće količine krvi u dojci i pojačanog stvaranja mlijeka. Kod podoja na zahtjev bebe i bez ograničenja trajanja podoja osjećaj punoće dojki brzo nestaje. Ako pražnjenje mlijeka nije dovoljno, dolazi do zastoja mlijeka: dojka je otečena, bolna i teška, a koža napeta, sjajna i topla.
Često možete napipati manje ili veće kvržice koje nastaju nakupljanjem mlijeka u kanalićima. Za uspješno dojenje jako je važno prevenirati nastanak tog stanja, a to znači od početka primijeniti pravilnu tehniku dojenja koja će omogućiti da dijete češćim i učinkovitim podojima smanjuje količinu napetosti u dojci.

3. "Skupljanje" mlijeka u dojci
Mnoge žene misle kako će dojenjem na zahtjev i bez ograničenja trajanja podoja ostati bez mlijeka, te pokušavaju "skupljati" mlijeko u dojci. Baš tada čine veliku pogrešku. Veoma je važno shvatiti da dojenje funkcionira na principu "ponude i potražnje", što znači: koliko mlijeka beba uspije izvući, toliko će se i stvarati.

Beba treba sisati kad god poželi i koliko god želi, čime će zadovoljiti ne samo glad i žeđ nego i urođenu potrebu za sisanjem. Svako odgađanje i preskakanje podoja, zamjena podoja adaptiranim mlijekom, čajem ili vodom kako bi mlijeko nadošlo, omest će taj proces i narušiti proizvodnju mlijeka. Time se stvaraju idealni uvjeti za stvarni manjak mlijeka, nezadovoljnu bebu i zabrinutu majku koja zbog skupljenog mlijeka može dobiti bolne upale (mastitis). Upravo je mastitis jedan od najčešćih uzroka preranog prestanka dojenja.

4. Mišljenje da imate loše i nekvalitetno mlijeko te dohranjivanje djeteta industrijskim pripravcima
Majčino mlijeko ne može biti loše ili nekvalitetno jer je mlijeko svake majke savršeno prilagođeno baš njezinoj bebi i mijenja se u skladu s djetetovim potrebama. Stoga nijedan industrijski pripravak ne može u potpunosti oponašati majčino mlijeko. Ispitivanja su pokazala da je sastav majčina mlijeka (udio ugljikohidrata, masti i proteina) prilično konstantan i ne varira jako zbog prehrane majke jer se u slučaju nedovoljnog unosa crpe rezerve pohranjene u majčinu organizmu. No dugoročna lošija prehrana može negativno utjecati na zdravlje majke. Zato je veoma važno da dojilja ima raznovrsnu i uravnoteženu prehranu, koja je nužna za očuvanje njezina zdravlja i pravilan razvoj djeteta. Sve nutritivne sastojke i energiju dijete crpi iz majčina mlijeka te ih majka mora nadoknaditi izvorima iz vlastite prehrane.

Stoga majka tokom dojenja ima povećane energetske i nutritivne potrebe. One su u prosjeku uvećane za 500 kcal, ovisno o konstituciji majke i potrebama novorođenčeta. Najbolji pokazatelj jesu li te potrebe zadovoljene jest održavanje tjelesne mase, pri čemu se kod dojilja tolerira maksimalni gubitak od 500 g mjesečno.
Uravnotežena i zdrava prehrana tokom dojenja ne mora značiti veliku promjenu u izboru i pripremi namirnica. Važno je da je izbor namirnica raznolik i da obroci sadržavaju namirnice iz svih pet preporučenih grupa - voća, povrća, mliječnih proizvoda, mesa i žitarica.
Velike količine mlijeka i mliječnih proizvoda, kako bi se proizvelo "bolje i kvalitetnije mlijeko", mogu stvoriti kolike i grčeve kod beba jer kravlje mlijeko ima vrstu bjelančevina koju naš organizam teško probavlja. Za količinu mlijeka važno je da majka uzima puno tekućine. Vodu nikako ne smijemo zanemariti i zamijeniti drugim vrstama tekućine. I da, u narodu je uvriježeno da dojilja pije pivo kako bi se stvaralo više mlijeka. To je netočno i opasno za zdravlje djeteta.

5. Mišljenje da ste ostali bez mlijeka
Kad prođe prvi osjećaj napunjenosti dojki i uspostavi se normalan redoslijed dojenja, žene osjete mekoću dojki i počnu strahovati da su ostale bez mlijeka. Bebe mogu plakati, jako često tražiti sisanje, ali to ne mora značiti da su gladne i da trebaju dohranu. Ne morate se bojati jer sve dok dijete redovito i na zahtjev siše - mlijeko se stvara. Ako tada uvedete dohranu, nećete dati priliku dojenju jer dijete neće imati priliku "navući" dovoljno mlijeka za svoje potrebe.

Žena može izgubiti mlijeko samo u ekstremno stresnim situacijama, a i to je vrlo rijetko. Žene su dojile i u ratu, u vrlo teškim i nezdravim uvjetima jer mlijeko ne može odjednom nestati. To je ipak dugotrajniji proces. Prolaktin, hormon zaslužan za stvaranje mlijeka, pojačano se luči kada smo pod stresom.
Važno je redovito dojenje, pravilna prehrana i uzimanje tekućine, a bitno je i da dovoljno spavate i odmarate se te da djetetu ne dodajete čaj, vodu ili adaptirano mlijeko kao pomoć. Ako niste sigurni je li dijete dovoljno sito, možete otići na testno dojenje kod pedijatra kako bi vam izvagali dijete prije i nakon podoja. Jako je važno da pratite broj mokrih pelena ako isključivo dojite. Dnevno morate izbrojiti pet ili šest mokrih jednokratnih ili od šest do osam platnenih pelena. Isključivo dojeno dijete od trećeg dana života mora imati najmanje tri stolice dnevno i tako prvih šest tjedana.

6. Često vaganje djeteta
Većina majki sa strahom se pita napreduje li dijete. Najsigurniji i najprecizniji način jest mjerenje prirasta mase djeteta. Pritom treba paziti da se dijete uvijek vaga na istoj vagi i po mogućnosti potpuno golo. No treba znati da djeca rastu u skokovima, a ne prema stabilnoj krivulji. Dijete ne mora svaki dan dobivati na masi, pa vas svakodnevno vaganje može nepotrebno zabrinuti. Neka djeca mogu na početku sporije napredovati, pa to poslije nadoknaditi i obratno. Dovoljno je da dijete važete jednom tjedno.
Ono bi trebalo povratiti porođajnu masu od 10 do 15 dana nakon porođaja. Ako 15. dan nakon porođaja još nije povratilo porođajnu masu, potrebno je procijeniti tehniku dojenja. Nakon toga poželjne vrijednosti prirasta mase kreću se ovako: u prvom tromjesečju oko 175 g na tjedan ili 750 g na mjesec; u drugom tromjesečju oko 140 g na tjedan ili 600 g na mjesec; u trećem tromjesečju oko 110 g na tjedan ili 450 g na mjesec; u četvrtom tromjesečju oko 70 g na tjedan ili 300 g na mjesec.

7. Davanje vode ili čaja
Bebi do šest mjeseci starosti potrebno je samo majčino mlijeko, a nakon šestog mjeseca djetetu treba davati dodatnu tekućinu, ali ako se odlučimo za čaj, trebamo biti oprezni jer biljke nisu hrana koja se preporučuje djetetu.
Majčino se mlijeko mijenja u sastavu od početka do kraja podoja, pa dijete na početku podoja uvijek dobije vodenasto mlijeko koje taži žeđ. Davanje čaja, čak i u malim količinama, može stvoriti probleme i mami i bebi. Davanjem čaja punimo želučić bebe, ali joj ne dajemo dovoljno hranjivih tvari. Osim toga, time remetimo i uspostavu proizvodnje mlijeka po načelu ponude i potražnje jer će beba zbog privremenog osjećaja sitosti imati veće razmake između podoja, pojest će manje mlijeka, pa će se i manje mlijeka stvarati.

8. Prestanak dojenja zbog majčine ili djetetove bolesti, mastitisa, uzimanja lijekova…
Ako ste prehlađeni i imate temperaturu, infekciju ste prenijeli na dijete znatno prije nego što su vam se javili ikakvi simptomi bolesti. Dojenjem ćete zaštititi dijete od te prehlade. Mnogo je lošije ako beba ne dobiva vaše vrijedno mlijeko i antitijela koja mu predajete, a bakterije koje imate već su joj ionako prenesene. Isto vrijedi i ako imate zastoj mlijeka i mastitis. Prestanak dojenja u tom trenutku loš je i za vas, i za proizvodnju mlijeka, i za samo dijete.
Liječenje mastitisa uključuje redovito pražnjenje dojki, uzimanje obilja tekućine, toplo-hladne obloge, obloge od listova kupusa koji izvlače upalu, snižavanje temperature i eventualnu antibiotsku terapiju, što isključivo može propisati liječnik. Ako je uzimanje lijeka jedini izbor, naglasite liječniku da dojite, a on će pronaći adekvatan lijek.
U slučaju bolesti djeteta najvažnija je zdrava i adekvatna prehrana, što dijete dobiva u majčinu mlijeku, a dojenjem dobiva i jednako važnu bliskost s majkom. Osim toga, bolesno dijete može biti nervoznije, razdražljivije, može slabije jesti i brzo se umarati, pa je i zato podoj na zahtjev te isključivo dojenje idealno.

9. Trudna sam - ne smijem više dojiti!
Ako ste trudni i želite dojiti, a nemate problema u trudnoći, možete nastaviti s dojenjem. Ne postoji nijedna studija koja dokazuje da je dojenje trudne majke negativno utjecalo na nerođenu bebu. Jedite kako treba i odmarajte se kad god možete.

10. Upotreba šeširića za bradavice
Dojenje je prirodan proces koji najbolje napreduje ako se odvija na prirodan način. Šeširić za bradavice ne rješava problem bolnih bradavica i dojenja i trebao bi biti posljednje rješenje - kada ništa drugo ne pomaže. Dojenje je kombinacija instinkta, refleksa i učenja te za to treba imati dovoljno strpljenja, volje i samopouzdanja. Obično je potrebno nekoliko tjedana kako bi se majka i dijete upoznali i kako bi prošle one početne poteškoće oko dojenja i preosjetljivosti bradavica.
Prije upotrebe šeširića trebalo bi isprobati sve druge tehnike - od pravilnog položaja djeteta kako se ne bi stvarale ranice i bol u bradavici, izvlačenja uvučenih bradavica, mazanja majčina mlijeka na oštećene bradavice, istiskivanja mlijeka u slučaju tvrdih i punih dojki kako bi dijete lakše primilo dojku te osjetilo miris i okus mlijeka…
Upotreba šeširića može stvoriti mnoge probleme: bebe uz njih moraju snažnije sisati, brže se umaraju te posišu manje mlijeka; teže isprazne dojku do kraja pa je veći rizik od zastoja mlijeka; refleksi dojenja slabije se stimuliraju bez izravnog kontakta majke i bebe te dolazi do manje proizvodnje mlijeka; djeca se naviknu na šeširić i odbijaju dojku zbog razlike u tehnici sisanja; veći je rizik od infekcija, bakterija i gljivica; nepravilno namješten šeširić majci stvara bol, a djetetu onemogućuje sisanje…

Kliknite na sliku za ulazak na portal.
Click on the picture below to skip waiting.



Možete zatvoriti sliku za:
You can close this box in: (1) seconnds

ULAZ NA SAJT

Tekst: Lejla Dervoz Rajić

Read More

Torba za porodilište

Na kraju puta trudnoće čeka vas još jedno "tehničko" pitanje: Kako spakovati torbu za porodilište?

Prema iskustvima trudnica sadržaji torbe su manje-više isti za sve bolnice u BiH. U narednim redovima donosimo vam spisak potrebnih stvari za mamu i bebu, kako su to podijelile sa nama naše članice.

Torbu za porodilište treba već pripremiti početkom devetog mjeseca trudnoće.

ZA MAMU:
- ovjerena zdravstvena knjižica, lična karta,  nalazi
- higijenski ulošci (VIR 80 3 paketa),
- stvari za ličnu higijenu ( gel za tuširanje,četkica, kaladont, sapun, česalj, labelo)
- peškir za tuširanje,peškir za lice
- jednokratne mrežaste gačice
- dvije spavaćice sa otvorom zbog dojenja, mantil, pamučni veš, papuče, čarape
- grudnjak za dojilje, jstučići za dojenje, krema za bradavice
- ubrusi ili toalet papir, vlažne maramice, antiseptik
- telefon, punjač
- sok od šljive i sok od jabuke (100%) , voda i plazma
- analgetici (brufen, paracetamol)
- izdajalica i silikonski nastavci (možete ih donijeti i naknadno)
- odjeća u kojoj se izlazi iz bolnice - donosi se naknadno, na dan izlaska iz bolnice


ZA BEBU:
- malo pakovanje pelena,
- krema (preporuka za jekoderm)
- odjeća, nosiljka za bebu, pelena, dekica - donosi se na dan izlaska iz bolnice

SRETNO ;)

Promjene raspoloženja u trudnoći

Saznanje o trudnoći kod većine je žena praćeno osjećajem sreće i uzbuđenja. Javljaju se pozitivni osjećaji, ushićenost, ponos. Mnoge su žene željno iščekivale trudnoću. Žena se osjeća opušteno, sigurna je u sebe, puna energije i jednostavno „blista od sreće“. Uz ugodne emocije i misli uskoro se pojavljuju i one manje ugodne, kao što su zabrinutost, strahod ishoda trudnoće, strah od promjene, strah od nepoznatog, nesigurnost, sumnja u vlastite sposobnosti, žaljenje za izgubljenom slobodom...... Mješavina radosti i zabrinutosti uobičajena je pojava u trudnoći.
Podvojeni osjećaji nisu razlog za brigu
Uobičajene su i česte promjene raspoloženja. U jednom trenutku žena osjeća sreću i veselje, a u drugom je na rubu plača, tužna je, nervozna, agresivna ili razdražljiva; u jednom trenutku želi dijete, a u drugom se pita je li to bila najbolja odluka. Takvi ''podvojeni'' osjećaji i razmišljanja uobičajeni su u trudnoći, i gotovo svaka trudnica imat će iskustva s njima.
Međutim, za neke žene trudnoća nije nimalo ugodno iskustvo. Neugodni osjećaji i razmišljanja, strahovi i nesigurnost prisutni su većinu vremena, i ženu mogu ozbiljno ometati u njezinu svakodnevnom funkcioniranju. Neke će žene tijekom trudnoće iskusiti ozbiljnu depresiju ili anksioznost.
I dok će većina žena uspješno prebroditi neugodne simptome trudnoće i uobičajene promjene raspoloženja, žene koje iskuse depresiju ili anksioznost trebat će stručnu pomoć kako bi lakše prebrodile teško razdoblje u kojem se nalaze.
Katkada je jasno vidljivo radi li se o ''normalnom'' doživljaju i iskustvima u trudnoći, no ponekad je teško procijeniti što je uobičajeno i očekivano, a kada bi bilo važno potražiti stručnu pomoć. Ako vam se čini da su vaše ponašanje, misli i osjećaji umnogome različiti od onoga kako ste se inače ponašali i osjećali, da nemate mogućnost utjecaja na to kako se osjećate, ako vas trenutačno raspoloženje, strahovi, zabrinutost i tjeskoba ometaju u svakodnevnom funkcioniranju i ne osjećate uobičajenu životnu radost i veselje, vrijeme je da potražite stručnu pomoć.

Svakako, od pomoći mogu biti i razgovori s bliskim osobama, partnerom, drugim majkama. Ako imate takve mogućnosti, podijelite s drugima svoje osjećaje, brige i strahovanja.
Podrška obitelji najbolja je utjeha
Međutim, mnoge žene koje iskuse jače promjene raspoloženja, depresiju ili anksioznost tijekom trudnoće osjećaju se same i teško nailaze na razumijevanje okoline, osjećaju da nemaju ili uistinu nemaju nikoga s kime bi mogle podijeliti svoje iskustvo, stoga je važno da podršku i pomoć potraže negdje drugdje. Obratite se svom liječniku ili nekoj od institucija ili udruga koji se brinu za mentalno zdravlje. Važno je potražiti stručnu pomoć i u situaciji kada imate podršku bližnjih, međutim zbog težine situacije takva podrška nije dovoljna te je potrebna i odgovarajuća pomoć stručnjaka (liječnika, psihologa, psihijatra).
Važno je znati da: Svaku trudnoću žena može doživjeti i proživjeti različito. A neugodno raspoloženje može se pojaviti u bilo kojem trenutku kod bilo koje žene, i to bez obzira na redoslijed trudnoće. Veći rizik da će se žena u trudnoći osjećati neugodno donose sljedeći faktori: mlađa životna dob, neplanirana trudnoća, nedovoljna podrška partnera, obitelji ili okoline, neskladni partnerski odnosi. Veći rizik imaju žene koje imaju iskustva s promjenama raspoloženja prije menstruacije te žene koje su ranije bolovale ili koje boluju od depresije, anksioznosti ili od nekog drugog psihičkog poremećaja.
Frustracije i izazovi sastavni su dio života.
Cjelokupna briga o sebi i zdrave navike vrlo su važne i u trudnoći. Preporuke koje ženi mogu pomoći da se u trudnoći osjeća bolje, vrijede i za bilo koje drugo razdoblje njezina života.
Pravilna prehrana , redovita tjelesna aktivnost, dovoljno sna i odmora osigurava nam energiju za svakodnevno funkcioniranje, ali i omogućava da se nosimo sa svakodnevnim stresovima i problemima.
Prepoznavanje i zadovoljavanje vlastitih potreba (tjelesnih, emocionalnih, društvenih, duhovnih…) važni su za očuvanje vlastitog zdravlja. Pratite sebe i osvijestite koliko slijedite sebe i udovoljavate sebi, a koliko radite ono što drugi očekuju od vas ili što mislite da se od vas očekuje. Učinite sve da vam život bude jednostavniji, nemojte se preopterećivati. Razmislite možete li nekoga zamoliti za pomoć u obavljanju kućanskih poslova ako ste umorni. Ako vam se neka aktivnost čini preteškom ili prezahtjevnom, odgodite ju. Ako se radi o obvezi, zamolite da netko drugi to obavi umjesto vas. Naravno, nemojte odustati od svih aktivnosti i zadataka, nego ih samo prilagodite trenutnoj situaciji i vlastitim mogućnostima.

SOS savjeti
Normalno je da osjećamo sreću, veselje, radost, ali i da se osjećamo tužni, da se bojimo, da smo ljutiti. Razgovarajte o sebi i svojim emocijama s osobom od povjerenje, partnerom, prijateljima, liječnikom. Nekim ljudima u osvješćivanju i izražavanju emocija pomaže pisanje dnevnika.
Kontrolirajte stres. Postoje situacije i događaji nad kojima nemamo kontrolu i mogućnost utjecaja, no na mnoge stvari možemo utjecati. Bavite se samo onim stresovima na koje možete utjecati, a u situacijama bez mogućnosti kontrole nađite načine kako zadržati mirnoću. Stres se može smanjiti ako se organizirate i smanjite svoja očekivanja. Učite što ranije prepoznati znakove stresa te odmah nešto poduzmite – usporite ritam i uzmite predah.
Nastojite razmišljati pozitivno i budite svjesni da niti jedna situacija nije konačna – sve prolazi. Pratite i male pomake u svom napretku. I dalje će postojati trenuci kada ćete se osjećati lošije, no i to će proći – ohrabrite se!
Važno je napomenuti da niti jedna od metoda ili načina liječenja kao ni prihvaćanje novih navika ne može odmah dovesti do poboljšanja. Ne očekujte nagle pomake. Potrebno je određeno vrijeme da biste se osjećali bolje. Zato je važno biti uporan i strpljiv. A potražiti pomoć kada nam je potrebna svakako je odlika hrabrih i odgovornih ljudi.

Razvoj kretanja djeteta u prvoj godini života

Danas smo sve više svjedoci  brojnih kontradiktornih informacija kojima nas bombarduju sa svih strana. Također se primjećuje sve brži motorički razvoj kod djece, pa sve česće čujemo da se bebe okreću sa leđa na stomak već u trećem mjesecu, da hodaju sa 8-9 mjeseci. Sve te informacije stvaraju zabrinutost kod roditelja: da li moje dijete kasni u razvoju?! Odgovor leži u individualnosti rasta i razvoja. Postoje neki teorijski okviri kada djete usvaja i do kada treba savladati određene vještine i sve dok ne odstupa od tih kriterija razvoj vašeg djeteta protiče u nojboljem redu..., sta to konkretno znači? To znači da jedan broj djece sjedi sa 6mjeseci, ali  do 10-og mjeseca života VEĆINA beba usvoji sjedenje, tako da tek u 10-om mjesecu ako dijete ne nauči sjediti trebate alarmirati ljekara.


Razvoj motorike u položaju na trbuhu do puzanja i stajanja

• Novorođenačka faza (prvi mjesec života) je faza u kojoj se dijete pokušava organizirati, prilagođava se vanjskom svijetu, upoznaje okolinu i uspostavlja svoj ritam budnosti, spavanja te hranjenja. Novorođenče i mlađe dojenče leži na trbuhu u savijenom položaju. Savijenost zahvaća i gornje i donje ekstremitete. Zbog jake savijenosti nogu, zdjelica je odignuta od podloge, pa je zato težina tijela na licu, grudima i podlakticama bočno od tijela. Glava je oslonjena na lice i nagnuta na stranu kako bi dišni putevi bili slobodni i omogućavali normalno disanje. Novorođenče ne može okrenuti glavu na drugu stranu, a da ne dodiruje podlogu. Dijete savija i ispruža ruke i noge.
• Tijekom drugog mjeseca života popušta savijenost  zglobova, počinju se opuštati stisnute šake i ruke privijene uz tijelo. Veliki zglobovi još uvijek su savijeni. Ako djetetu na dlan stavite zvečku, čvrsto će je stisnuti i tako držati neko vrijeme. Dijete se počinjezanimati za svoju okolinu te počinje podizati glavu i do nekoliko sekundi, pritom se oslanjajući na ruke (priljubljene uz tijelo i savijene u laktu). Šake su poluzatvorene ili otvorene, a palčevi izvan šaka. Većina djece u toj dobi može fiksirati pogledom.
• Od trećeg mjeseca dijete počinje održavati ravnotežu, a preduvjet za to je da su oba lakta ispred linije ramena, da je jaka fleksija (savijenost)u zdjelici popustila te da se težina tijela premjestila s grudi prema trbuhu. Ova faza u motoričkom razvoju naziva se "oslonac lakat-zdjelica”. Samo iz ovog položaja dijete može neometano okretati glavu. Preporuka je da dojenčadspava na leđima. Preko dana omogućite djetetu da leži na trbuhu i komunicira s vama kako bi ojačalo mišiće kojima podiže glavu. U ovom položaju dijete sada može neko vrijeme držati glavu podignutu i istraživati okolinu rotirajući glavu na obje strane.
• S četiri mjeseca dijete je u stanju prenijeti ravnotežu na jedan lakat kako bi oslobodilo drugu ruku za hvatanje predmeta. Pri tome se oslanja na lakat i zdjelicu jedne strane, a koljeno druge strane povlači prema naprijed do 90 stupnjeva oslanjajući se i na njega. Slobodnom rukom hvata predmete koje odmah stavlja u usta.
• U petom mjesecu života  dijete se počinje odizati još više od podloge ispružajući ruke i oslanjajući se na korijen dlana. Ako ne može uhvatiti predmet, dijete se osloni na trbuh, a ruke odigne kao da pliva.
• U dobi od šest mjeseci dijete je razvilo siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, oslanjajući se na bedra.
• Motorički razvoj u petom i šestom mjesecu života karakteriziran je fazom motoričkog razvoja koja se naziva "oslonac šaka –zdjelica“: dijete se sve više odiže, tako da sa šest mjeseci životapotpuno ispruža laktove i oslanja se na otvorene šake. Težina tijela premješta se od trbuha prema zdjelici.
• S punih sedam mjeseci funkcija oslonca na šake je usavršena te se dijete pomiče unazad, a težinu nose šake i bedra. Tako dijeteuči opterećivati noge, dok bočno pomicanje postiže “osloncem jedna šaka-zdjelica”. Počinje okretanje s trbuha na leđa, koordinirano, kontrolirano, bez "zabacivanja" glavice, pri čemu sudjeluju i ruke i noge. Razvija se bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Taj položaj se naziva "stav vrtnog patuljka". Dijete se počinje povlačiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge su ispružene i ne sudjeluju.  To se naziva vojničko puzanje. To nije "pravo" puzanje. Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzimanju četveronožnog stava.
• U dobi od osam mjeseci dijete uspijeva odignuti zdjelicu od podloge i tako otkriva “oslonac šaka-koljeno”. Još uvijek ne može puzati jer mu nedostaje prijenos težine na bok. Ovo će uvježbati u položaju na trbuhu unakrsnim pokretima tijela: okreće se oko pupka udesno i ulijevo. Dijete počinje puzati oslanjajući se na ispružene ruke i koljena, zdjelica je podignuta, a koljena u širini zdjelice.  S osam i pol mjeseci dijete se može povući u klečeći stav.
• U devetom mjesecu života dijete svladava prijenos težine tijela na bok i stvaraju se uvjeti za pokretanje prema naprijed. Puzanje je sada u potpunosti razvijeno. Kralježnica je ispružena, potkoljenice paralelne, a stopalo prati liniju potkoljenica.

• U desetom mjesecu života dijete može hodati uz predmete i pritom se oslanja na ruke i noge. Naprijed ide prvo jedna ruka, suprotna noga, suprotna ruka i potom opet noga. S deset mjesecifunkcija šaka je sve bolja. Iz puzanja lako prelazi u kosi sjedeći položaj i opet iz sjedećeg u puzanje. Ako je dovoljno stabilno i sigurno, dijete se može podići i otkriti “oslonac šaka-stopalo” ili “medvjeđi hod”. Iz ovog položaja dijete može ustati u stojeći položaj s deset ili jedanaest mjeseci.
• S dvanaest mjeseci pojavljuju se prvi samostalni koraci prema naprijed. Početno hodanje razlikuje se od razvijenog hoda. U početku dijete hoda s manje ili više raširenim nogama, a ruke mu pomažu u održavanju ravnoteže. Tijekom jedanaestog i dvanaestog mjeseca dijete kombinira pokrete ruku i počinje se igrati stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem predmeta van, nošenjem i ispuštanjem ga kada to želi.
• S trinaest mjeseci dijete može samostalno hodati, a baza oslonca je sada uža. U stanju je stajati u sredini prostorije, mijenjati smjer hoda i ustati se u slobodnom prostoru, "kao medvjed".

Read More