petak, 31. ožujka 2017.

Tema: Nicanje zubića, gošća online savjetovališta TIMa, dr Šejla Dragolj, stomatologinja

Kada niču mliječni zubici a kada stalni zubići?







Koji su popratni simptomi nicanja zuba?
Simptomi su sljedeći:
-nervoza
-poremećaj spavanja

-odbijanje hrane
-proljev i povraćanje
-povećana količina sline(pljuvačke)
-povisena tjelesna temperatura
-promjena boje stolice
-osip po licu.



     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">



Period od 6-8 mjeseca uzima se kao fizioloski za nicanje prvih zubica.
Međutim, svako odstupanje od 6-8mjeseca  mozemo reci da je normalno. Upravo bijeli tragovi ce dati zubice nadamo se uskoro. 

Pokusajte dijetetu davati da zvaće nesto tvrdje, neku igračku koju ćete dezinfikovati ili mozda da pokusate naći gume koje su namjenjene upravo za to. Sluznica ce se brze "istanjiti" i zubići ce biti tu.

Kako olakšati nicanje?
Pokušajte bebi dati da zvaće neku gumenu igračku(dezinfikovanu) ili mozda gumicu koja je namjenjena za to, neki mokri peskirić, neko tvrdje voće ili povrće namjenjeno tom periodu. Pokusajte također vi svojim rukama masirati desni kada god ste u prilici. Nazalost, period nicanja zuba je fiziološki bolan. Svi smo ga prošli i na svu srecu ne sjećamo ga se. Ono sto Vam mogu savjetovati jeste da ako primjetite stvarno da se beba muči, da ima radi toga povišenu temperaturu, odbija hranu, nervozna je( a sve su to normalne pojave) , onda bebi mozete dati sirup na bazi paracetamola. Sirup koji inače dajete kod povišene temperature, on ce svakako ublaziti bolove.

Kada dijete prvi put odvesti stomatologu?
Školski, savjet za prvu posjetu je pojavom prvih zubića. Međutim, iskustvo mi je pokazalo da je adekvatan period oko 2-3 godine zivota. U ovom periodu potrebno je dijete odvesti samo u obilazak stomatoloske ordinacije. Ne najavljivati odlazak doktoru, nego npr.u igraonicu .

Odabrati stomatologa koji ce zivopisan nacin opisati tobogan, sunce, četkicu za zube i ponuditi djetetu lijepu nagradu. Naravno prvi put se nista ne radi. Mozda cak ni drugi ako nema potrebe. Vaše je da dijete u tom periodu odvedete u njegovu novu "igraonicu" a stomatolog ce procijeniti kada je vrijeme za Vašu narednu posjetu.

Moze li se spriječiti cirkularni karijes kod djece?
Da, definitivno.
Osnovni krivac koji uzrokuje cirkularni karijes je noćno hranjenje. 

Rame uz rame je neadekvatno četkanje zuba.
Za prvi razlog savjet je da se djeci barem pred spavanje ili u toku noci(ako je vec neizbjezno) daju nezasladjeni napitci. Caj ili voda.
Ispočetka ce se činiti kao nemoguca misija ali vremnom ce beba svoje okusne pupoljke navici da nocu moze primiti samo taj okus i to shvatiti kao jedinu opciju.
Malo strpljenja, ustrajnosti i redovnog četkanja(pa makar to bilo na zor).


Da li zubici koji ranije porastu i ranije "propadaju"?
Tehnički rečeno, moguće.
Jer duže postojanje zuba u ustima-veće su sanse za kvar. Međutim zaista nije pravilo.
Svjedok sam situacija, kod djece koji su svoj prvi zubić dobiju sa 4 mjeseca, i do fizioloskog padanja ostanu nepromjenjeni.

Razlog-adekvatna oralna higijena OD STRANE RODITELJA! Naglasavam jer djete u tom periodu nije bas svjesno postojanja zubica i njihovom vrijednosti koliko treba da to budu roditelji.


Imate li neki prijedlog(ideju) kako djecicu privoliti na pranje zubića?
Uzmite četkicu sa nekim omiljenim likom iz crtaća, pastu sa omiljenim likom .
Izmislite igricu u kojoj se takmičite sa vašim djetetom ko ima bijelje zube.
Naizmjenično četkajte zubice jedno drugom. 

Napravite neki stolic, stolicu da djete prilikom četkanja moze da se gleda u ogledalo kako se pastica pretvara u čarobnu pjenicu.
Nemojte djeci govoriti o pranju zuba u bilo kojem kontekstu.


Koju pastu preporučujete za djecu predskolske dobi, smiju li jos nesto osim paste? Kako izabrati četkicu?
Prije svega bitno je da glava četkice bude prilagodjena veličini dječijih zuba.
Moj savjet je da birate sto mekše četkice ( na svakoj stoji oznaka tvrdoce vlakana), šarenih boja i sa likovima koji privlače djecu .
Svakako ne preporucujem koristenje ele
ktricnih četkica jer kod djece trebamo razvijati osjećaj četkanja a i adekvatnost četkanja običnom i električnom cetkicom se bas ne moze ni porediti.
Što se tiče proizvodjaca, ne bih preporučivala nijednog konkretno, bitno je samo da budu prilagođene dobi a zbog količine fluora u sastavu.


Kad je normalno i prirodno da se detetu javi karijes odnosno da počnu propadati mlečni zubici?
Pojava karijesa u bilo kojem periodu nije svakako normalna pojava.

Ukoliko se zubići adekvatno održavaju, dijete se moze dovesti do fizioloskog padanja bez ijednog kvara.

Da li su dječije paste za zube preporucljive od strane doktora, obzirom da mala djeca ne znaju fino ispljuvati i izaprati pastu..i sta se preporucuje kao zamjena za pastu?
Dječije paste su upravo napravljene po sastavu tako da ne predstavljaju nikakvu opasnost ukoliko se progutaju.
Prilikom svakog pranja djetetu na četkicu stavite paste velicine zrna graška i ne brinite za nikakve posljedice. 
Generalno četkati se moze i bez paste, s tim da je djeci dosta zanimljivije i priznajmo efektnije sa istom.


 Sta preporučujete od prirodnih namirnica kod ublažavanja bolova kod nicanja zubica?Mi smo djetetu masirali desni sa hurmom zanima kakvo je mišljenje stomatologa?


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">

Bilo šta što je tvrđe konzistencije a beba u tom dobu smije konzumirati pokušajte.
Znači efekat je samo fizička sila. Mislim da nikakvog drugog efekta nema tako da nije bitno šta koristite. Ok je hurma, korica, mozda korica banane, jabuke i sl.



     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


Na naša pitanja odgovarala dr Šejla Dragolj,


stomatologinja iz ordinacije Dent Art, dentart@bihnet.ba,
Antuna Branka Šimića 2b,Sarajevo.

srijeda, 29. ožujka 2017.

Zasto je bitno postepeno uvodjenje dohrane bebama? Da li se tablice dohrane moraju strogo postovati?- pitale smo gošću online savjetovališta TIMa, dr Safiju Softić-Namas

Zasto je bitno postepeno uvodjenje dohrane bebama? Da li se tablice dohrane moraju strogo poštovati?
Postepeno uvođenje dohrane djeci bitno je zato što se hrana sastoji od mnoštva hemijskih supstanci koje ulaze u njen sastav. Te hemijske supstance imaju svoju ulogu u organizmu. Međutim, one također mogu biti i potencijalno štetne za pojedine ljude. Taj potencijalni štetni uticaj naročito može biti štetan za dojenčad koji su do tada konzumirala samo majčino mlijeko (ili eventualno neku zamjenu). Za mnoge namirnice dječija probava nije spremna, pa je potrebno odgoditi njihovo uvođenje. Zato se hrana uvodi postepeno da bi se otkrila (ne)spremnost djetetovog organizma na njih. Prvo se uvode one namirnice koje su slabo alergene, a kasnije one koje su visoko alergene.
Tablice dohrane služe kao preporuke. Postoje razne tablice dohrane, zavisno od toga koje preporuke se poštuju pri njihovoj izradi. U suštini dobro je držati se nekoliko pravila, a tablice se mogu koristiti kao okvirne smjernice. One mladim majkama mogu biti odličan izvor informacija i smijernice za uvođenje dohrane. Ono na šta se treba paziti je da se namirnice uvode postepeno (svaka nova po nekoliko dana), da namirnice budu što kvalitetnije (kada god je moguće da su organske), da se dobro čuvaju od razvoja mikrooranizama i da ne sadrži štetne namirnice.


Koje namirnice se ne smiju uvoditi do prve godine života? Da li se poslije toga smije sve davati djetetu?
Do prve godine ishrana bebe ne smije sadržavati so, šećer ni zamjene za šećer, med, prženo, loše masnoće, procesiranu hranu, hranu sa aditivima, hranu u kojoj je moglo doći do razvoja mikroorganizama. Dobro je i nakon godinu dana odgoditi visoko alergene namirnice, kao što su orašasti plodovi, kivi i sl, kao i namirnice na koje je dijete već pokazalo određeni stepen alergije prilikom uvođenja. Ni poslije toga se ne bi trebalo sve davati djeci, tj. moralo bi se paziti da ishrana bude što zdravija, ne samo zbog mogućih alergija (one su samo jedna od mogućih efkata hrane), nego općenito zbog uticaja na dječije zdravlje.

Kako prepoznati alergiju na hranu? Da li se i čime tretira eventualni osip?
Alergija na hranu, kao i na druge supstance može imati simptome od obične nelagode nakon konzumiranja (nadimanje, gasovi, blaga mučnina i sl.) do jakih smrtonosnih reakcija u vidu anafilaktičkog šoka. Neki od simptoma su osip po koži, povraćanje, gušenje, kašalj, kihanje, oticanje pojedinih dijelova kože sa crvenilom, oticanje lica itd

Šta nakon alergije na neku namirnicu?
Ako je alergija blažeg oblika, kao npr. blagi osip, bolovi u stomaku (u vidu grčeva iako je period grčeva prošao), onda je samo potrebno prestati sa uvođenjem namirnice i odgoditi njeno uvođenje za nekoliko sedmica pa probati ponovo. To se može ponoviti nekoliko puta ako se primjeti ponovna alergija, ali može se desiti da će dijete cijeli život biti alergično na naku namirnicu, a ne samo da je u pitanju nespremnost njegove probave na nju. Ako se primijeti da svaki put reaguje, onda se ne treba više pokušavati s tom namirnicom, nego treba uraditi alerotestove da se utvrdi ili isključi alergija. Ako su simptomi teži, ako se primijetikašalj (ili kašljucanje), zacrvenjenost, gušenje i sl. odmah treba ukloniti namirnicu i odvesti dijete što prije u hitnu.

Kakvo je stanje sa alergenim namirnicama kasnije u životu?
Dijete može cijeli život ostati alergično na neku namirnicu. Zato se namirnice postepeno uvode da se može metodom isključivanja utvrditi na šta je dijete alergično. Alergija može trajati neko vrijeme, a kasnije u životu nestati, jer se organizam može "naviknuti" na neke alergene koji se pomalo unose u organizam (to je jedan od načina liječenja alergija). Ako se utvrdi alergija, alergeni se trebaju izbaciti iz ishrane (npr. orašasti plodovi, gluten itd,) i mora se strogo paziti na njihovo neunošenje, naročito ako je u pitanju alergija kja je dovela do teže reakcije, kao što je gušenje..

Kada je najbolje uvesti gluten u ishranu bebe?
Po mom mišljenju nema potreba da se žuri sa njegovim uvođenjem. Može se uvesti po tablicama dohrane, oko 6-7. mjeseca, a može se i odgoditi koliko želite. Žitarice bez glutena su uglavnom nutritivno vrjednije od glutenskih, tako da djetetu neće ništa faliti ako se odgodi uvođenje i poslije godinu dana.

Kakvo je vase misljenje o baby-led weaning nacinu dohrane, gdje kaze da se bebi uvodi lokalno, sezonsko voce i povrce? To bi npr. znacilo da bebi sa 6 mjeseci dajemo mahunarke ili kupusnjace ukoliko im je sezona. A po tablicama se ovo povrce dosta kasnije daje. 
Mislim da je to dobar način uvođenja dohrane, s tim da se i tada treba paziti na postepeno uvođenje. Sezonska ishrana je također vrlo pohvalna. Međutim, ako nije sezona namirnica koje bi bebi trebalo uvoditi, onda se treba naći sredina. Mnoge namirnice mogu se koristiti iz zamrzivača. Npr. zimi je vrlo teško išta imati sezonsko kod nas, eventualno cvekla, blitva, špinat, luk i sl. tako da bi bebina ishrana bila vrlo siromašna. U tom slučaju mogu se uzeti voće i povrće koje ste spremili u zamrzivač kada mu je bila sezona ili eventualno gotove kašice koje se mogu pripremiti kući ili eventualno uzeti kupovne.

Najbolje je početi sa uvođenjem povrća, pogotovo onog koje je po prirodi bljutavo, pa kasnije sa jabukom i ostalim voćem. Razlog je što neka djeca odbijaju povrće nakon što probaju slatko voće.

Gdje se ispoljava( na kojem dijelu tijela) alergija kod novorodjenceta koje doji? Ukoliko majka pojede neku namjernicu na koju je beba alergicna? 
To je vrlo individualno, nema pravila. Treba pratiti svaku promjenu, nešto novo što se ranije nije dešavalo. Međutim, preko mlijeka se ne prenosi veliki broj alergena, eventualno ako je mama izrazito alergična na nešto treba pripaziti. Za ostalo se ne treba brinuti, osim ako se zasta pojavi neki osip ili drugi problem koje sam gore navela.

Da li je bebama koje imaju alergiju na neku namurnicu ( npr. protein kravljeg mlijeka), da li je ispravna potpuna apstinencija mliječnih proizvoda tipa pola godine ili je sasvim uredu da se "pomalo "daju mliječni proizvodi da se odbrambeni mehanizmi aktiviraju? 
Zavisi od jačine rekcije organizma na neki alergen. Npr. za osobe koje imaju alergiju na gluten ili orašaste plodove, i najmanja količina glutena i orašastih plodova (čak i u tragovima) dovešće do jake alergijske reakcije. Inače, kod alergija je specifično što količina alergena ne mora imati nikakvu ulogu u jačini reakcije na njih. Ako je alergijska reakcija u blažem obliku onda nema smetnje da se "pomalo" daju. Međutim, to pomalo je relativno, jer nemate priliku odrediti koliko alergena imate u nekoj namirnici i kakva će biti reakcija neki idući put.

Postoje razlicite preporuke oko uvodjenja jaja u ishranu, Vaš stav?
Treba početi sa žumanjcetom, pa bjelancetom, pa oko godine sa cijelim jajetom. U suštini samo je bitna postepenost da se provjeri moguće prisustvo alergije.

Da li osip u vidu atopijskog dermatitisa moze povezati sa alergijom, tj reakcijom na neke namirnice?
Može se povezati, iako nije tačno utvrđeno koji su uzroci atopijskog dermatitisa. Međutim, često pomaže izbacivanje određenih namirnica, što je opet individualno.

Uvodjenje citrusa? Kada i kako?
Da, od navršene godine, pa i kasnije. Npr. u vidu limunade s medom.


Na naša pitanja odgovarala je dr Safija Softić-Namas,


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


Po zanimanju je doktorica medicine.
Od početka akademskog školovanja posebno je zainteresovana za pravilnu ishranu. Svo vrijeme studiranja i vrijeme nakon toga je posvetila ličnom usavršavanju u oblasti pravilne ishrane. Završila je online obuke:
– „Nutrition for health promotion and disease prevention“ (California University)
– “Intrduction to food and health” (Stanford University), kurs za doktore medicine
– „Children nutrition and cooking“ (Stanford University).


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


Kao rezultat tog usavršavanja drži radionice zdrave ishrane u Centru za edukaciju i istraživanje Nahla. U istom centru vodi Savjetovaliste o zdravoj ishrani u sklopu kojeg vrsi savjetovanje i izradu individualnih programa ishrane.
Osim toga, drži edukativna predavanja i radionice na raznim mjestima o pravilnoj ishrani i promociju ishrane kao načina prevencije mnogih zdravstvenih problema. Iz istog razloga piše blog pod nazivom „Doktorica sa oklagijom“ i uređuje portal dobrekalorije.ba.
Majka je troje djece.

Zašto će manje igračaka bolje uticati na vašu djecu?

“Potencijalne mogućnosti bilo kojeg djeteta su najintrigantnija i najstimulativnija stvar na cijelom svijetu.” —Ray L. Wilbur


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">



Igračke nisu samo stvari za igranje. Igračke čine gradivni materijal budućnosti našeg djeteta. One uče našu djecu o svijetu oko njih. One nose poruke i prenose informacije o vrijednostima. Stoga, mudri roditelji promišljaju o temelju koji postavljaju igračke koje daju svojoj djeci.

Mudri roditelji takođe promišljaju o broju igračaka koje daju djeci. Dok je većina soba za igračke i spavaćih soba do stropa ispunjena igračkama, roditelji koji promišljaju su naučili da ograniče broj igračaka koje djeca imaju za igru.
Oni razumiju da će, dugoročno gledano, manje igračaka zapravo biti od koristi njihovoj djeci:
1. Djeca uče da budu kreativnija. Previše igračaka sprečava djecu da u potpunosti razviju dar mašte. Dva njemačka javna zdravstvena radnika (Strick i Schubert) su proveli eksperiment kojim su ubijedili upravu jednog vrtića da sklone sve svoje igračke na tri mjeseca. Iako je tokom početnih faza eksperimenta nastupila dosada, djeca su ubrzo počela da koriste osnovne stvari iz svoje okoline kako bi smislila igre i koristila maštu tokom igre.
2. Djeca razvijaju duže raspone pažnje. Kada se u život djeteta uvodi previše igračaka, počeće da stradava njegov raspon pažnje. Dijete će u rijetkim slučajevima naučiti da u potpunosti cijeni igračku koja je pred njim, kada postoje bezbrojne druge opcije na polici iza njega.
3. Djeca razvijaju bolje socijalne vještine. Djeca sa manje igračaka uče kako razviti međuljudske odnose sa drugom djecom i odraslima. Oni uče kako doprinijeti dobrom razgovoru i šta od njega mogu dobiti. A provedene studije pripisuju prijateljstva iz djetinjstva većoj šansi za akademski uspjeh i uspješnu socijalizaciju u odrasloj dobi.
4. Djeca uče da vode veću brigu o stvarima. Kada djeca imaju previše igračaka, ona će po prirodi stvari manje mariti za njih. Neće naučiti njihovu vrijednost ukoliko uvijek imaju zamjenu na dohvat ruke. Ukoliko imate dijete koje stalno uništava svoje igračke, samo većinu njih sklonite. Ono će brzo naučiti.
5. Djeca razvijaju veću ljubav prema čitanju, pisanju i umjetnosti. Manje igračaka omogućava da vaša djeca razviju ljubav prema knjigama, bojanju i slikanju. A ljubav prema umjetnosti će im pomoći da više cijene ljepotu, emociju i komunikaciju u svom svijetu.
6. Djeca postaju snalažljivija. Tokom obrazovanja, učenicima se ne pruža samo odgovor na problem; takođe im se pružaju alati da dođu do odgovora. Tokom zabave i igre, može se primijeniti isti princip. Manje igračaka čine da djeca postanu snalažljiva rješavajući problem uz pomoć samo nekoliko materijala koji su im pri ruci. A snalažljivost je dar neograničenog potencijala.
7. Djeca se manje međusobno raspravljaju. Ovo se može činiti kontradiktorno. Mnogi roditelji vjeruju da će više igračaka rezultirati u manje svađa, jer je na raspolaganju više opcija. Međutim, mnogo je češće istinito upravo suprotno. Braća i sestre se svađaju oko igračaka. I svaki put kada u njihov odnos uvodimo novu igračku, dajemo im novi razlog da uspostave svoju “teritoriju” u odnosu na ostale. S druge stane, braća i sestre koji imaju manje igračaka su prisiljeni da ih dijele, da sarađuju, i da djeluju zajedno.
8. Djeca se uče upornosti. Djeca koja imaju previše igračaka, prebrzo odustaju. Ako imaju igračku koju ne razumiju, ona će brzo biti odbačena zbog neke druge, lakše. Djeca sa manje igračaka uče šta je upornost, strpljivost i odlučnost.
9. Djeca postaju manje sebična. Djeca koja dobiju sve što žele vjeruju da mogu imati sve što žele. Ovakav stav će brzo dovesti do nezdravog (i nedoličnog) načina života.


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


10. Djeca više iskušavaju prirodu. Djeca koja nemaju podrum pun igračaka su više sklona da se igraju napolju i razvijaju duboko poštovanje prema prirodi. Također je vjerovatnije da će više biti uključeni u fizičke aktivnosti koje, kao rezultat, doprinose zdravijim i sretnijim tijelima.
11. Djeca uče da nalaze zadovoljstvo izvan prodavnice sa igračkama. Istinska radost i zadovoljstvo neće se nikad naći u prolazima prodavnice sa igračkama. Djeca koja su odgajana da misle da odgovor na njihove želje može biti kupljen novcem, vjeruju u istu laž kao i njihovi roditelji. Umjesto toga, djeci je neophodno ohrabrenje da žive kontrakulturnim životom, pronalazeći radost u stvarima koje istinski traju.
12. Djeca žive u čistijem, urednijem domu. Ako imate djecu, znate da nered koji stvaraju igračke ubrzo mogu preuzeti čitav dom. Manje igračaka rezultira manjim neredom, čistijim i zdravijim domom.
Ja nisam protiv igračaka. Samo sam za djecu. Stoga, učinite svom djetetu uslugu već danas, i ograničite im broj igračaka. (Samo im nemojte reći da je to bila moja ideja.)
Piše: JOSHUA BECKER,  becomingminimalist.com
 Izvor: akos.ba


utorak, 28. ožujka 2017.

Razlika između porodiljskog bolovanja i odmora (ne, porodiljsko nije odmor)

Nije meni teško udovoljiti. Ne trebaju mi skupi restorani, spa centri, luksuzan smještaj, da bih se osjećala kao da sam na pravom odmoru. Ali to što neki moje porodiljsko bolovanje nazivaju odmorom je tolika besmislica, da mi je ponekad stvarno teško da držim jezik za zubima.




     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


Ako ste iz sebe nedavno izbacili ljudsko biće koje od tog trenutka, pa narednih 12 mjeseci ne prestaje da plače i traži vašu pažnju, ne bi se smjelo dogoditi da se neko usudi da tih 12 mjeseci nazove ODMOROM.
Evo, da ne bi bilo više dileme, da razjasnimo jednom zauvijek u čemu je razlika između porodiljskog bolovanja i odmora:
1. San
Odmor: Prirodno buđenje uz sunce koje je već visoko na nebu i muža pored vas koji vam se smiješi, još uvijek sanjiv. Provodite lagano jutro planirajući ostatak dana.
Porodiljsko: Buđenje na svakih sat do tri sata kako biste nahranili bebu kaja u velikom broju slučajeva čak i nije gladna već samo traži mamu. Kad se ujutru pogledate u ogledalo, uplašite se sopstvenog odraza.


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


2. Piće
Odmor: Šta god želim, koliko god želim.
Porodiljsko: Tri litre vode svakog dana kako bih bila u stanju da proizvedem dovoljnu količinu mlijeka i održim bebu u životu. Flaša me prati gdje god da krenem.
3. Društvo
Odmor: Voljeno biće ili gomila prijatelja koji samo razmišljaju kako da što više uživaju u danu.
Porodiljsko: Malo, bespomoćno biće kojem ste potrebni 24/7 i koje još nije svjesno svijeta oko sebe.
4. Scenario
Odmor: Šetaš okolo govoreći stvari poput: „Ne mogu da vjerujem da sam ovdje!”
Porodiljsko: Takođe šetaš okolo i govoriš „Ne mogu da vjerujem da sam (još) ovdje!”, ali ovog puta zato što već četiri dana niste izašli iz kuće i niste više sigurni da li napolju uopšte postoji svijet.

5. Tjelesne funkcije
Odmor: Brineš se samo o svojim. To je sve.
Porodiljsko: Brineš se o svojim koje ti sada zadaju mnogo više glavobolje. Pored toga, tu je i beba i njene tjelesne funkcije. Često ne zna kako da guta, vari ili kaki, a da to ne izazove probleme i suze i njoj i mami.
6. Emocije
Odmor: Samo osjećaj sreće, možda eventualno zaplačeš kad se približi kraju.
Porodiljsko: Vjerovatno ćeš u toku jednog dana bar deset puta promijeniti raspoloženje – od opšte euforije zbog nečeg što je beba uradila do potpunog očaja i suza, takođe zbog nečeg što je beba uradila. Muž će zabrinuto ići po kući za tobom pitajući se da li si dobro i da li ćeš ikad ponovo biti normalna.
7. Hrana
Odmor: Ukusna hrana i odlično piće. Tačka.
Porodiljsko: Jedeš s nogu, u kuhinji, ostatke koje pronađeš u frižideru ili ono što ostane od bebine kašice. I bojiš se da jedeš pola stvari koje si ranije jela, jer, šta ako bebi ne budu prijale kad ih dobije kroz mlijeko pa bude spavala još lošije nego inače.
Bebe su divne i za roditelje nema veće radosti od njihovog osmijeha. Imati bebu je ljepše nego biti na odmoru. Ali nije lakše i nije odmor! Da jednom za svagda to razjasnimo!
Izvor: Zelena ucionica

ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći

EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam razumijeti što znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja vaše bebe na ultrazvučnom pregledu.


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">




Upravo ste se vratili s ultrazvučnog pregleda, ushićeni ste i možda još uvijek ne možete vjerovati da u vama raste novi život. Za vrijeme pregleda pomno ste slušali što vam je liječnik govorio i objašnjavao, gledali ste u monitor i pratili, kada ste došli kući izvadili ste sličicu svoje bebe da ponovo pogledate sve što ste vidjeli kod ginekologa, ali osim same slike, više ništa ne razumijete. Sve vam se pomješalo, dimenzije, skraćenice, prosječne vrijednosti… Ali ne brinite, pomoći ćemo vam  protumačiti sve te podatke! U tabeli koja je pred vama nalazi se većina skraćenica s kojima ćete se susresti tijekom ultrazvučnih pregleda u trudnoći.


PODACI O MAJCIZnačenje
LMP (Last Menstrual Period) ili
ZM (Zadnja Menstruacija)
Datum prema kojem se određuje gestacijska starost bebe.
EDD (Estimated Due Date) ili
TP (Termin Porođaja)
Predviđeni termin poroda prema kojem se određuje gestacijska starost bebe.
GA (Gestational Age[w, d]
Gestacijska starost bebe;
jedinice su w (Week) za tjedne i d (Day) za dane trudnoće.
MJERE TIJELAZnačenje
CRL (Crown Rump Length) ili
TD (Telesna Dužina)
Skraćenica koja se najviše koristi u ranoj trudnoći, jer je beba u tom razdoblju potpuno ispružena. Služi za određivanje starosti trudnoće. Mjeri dužinu ploda, od temena do kraja kičmenog stuba.
AC (Abdominal Circumference)Obujam trbuha. Važna mjera u kasnoj trudnoći. Koristi se u određivanju veličine i težine bebe, i praćenju njezinog rasta.
FL (Femoral Diaphysis Length)Dužina butne kosti (kost između koljena i kuka). Važna mjera u kasnoj trudnoći. Koristi se u određivanju veličine i težine bebe, i praćenju njezinog rasta.
HL (Humerus Length)Dužina nadlaktice.
MJERE VRATAZnačenje
NT (Nuchal Translucency) ili
NN (Nuhalni Nabor)
Debljina iza bebinog vrata. Važna mjera za procjenu rizika od Down sindroma.

MJERE GLAVEZnačenje
BPD (Bi-Parietal Diameter)Prečnik glave između dve temene kosti, dve bočne strane glave. Mjera koja se najčešće koristi.
OFD (Occipitofrontal Diameter)Prečnik glave od potiljka do čela.
HC (Head Circumference)Obujam glave. Važna mjera za otkrivanje nepravilnog oblika glave.

MJERE LICAZnačenje
IOD (Interorbital Diameter)Razmak između očnih šupljina.
NB (Nasal Bone) ili
NK (Nosna Kost)
Dužina nosne kosti.

MJERE MOZGAZnačenje
VA (Ventriculoatrial)Širina prednjeg roga bočne moždane komore.
VP (Ventriculoperitoneal)Širina zadnjeg roga bočne moždane komore.
HEM (Hemisphere)Širina hemisfere (polovine mozga).
TCD (Transcerebral diameter)Širina malog mozga.
CM (Cisterna Magna)Širina djela iza malog mozga.

MJERENJE TEČNOSTIZnačenje
AFI (Amniotic Fluid Index)Ukupna količina plodove vode.
BF (Blood Flow)Protok krvi u krvnim sudovima. Važna mjera za procjenu količine kisika i hranljivih tvari.

AKTIVNOSTI BEBEZnačenje
FHB (Fetal Heart Beat) ili
KDS (Kucaji Djetetovog Srca) ili
KČS (Kucaji Čedinjeg Srca)
Otkucaji srca.
FD (Fetalna Dinamika)Pokreti bebe.

OSTALE MJEREZnačenje
GS (Gestational Sac Diametre),
GV (Gestacijska Vrećica) ili
GM (Gestacijski Mešak)
Gestacijska vrećica ili mešak. “Vrećica” unutar materice u kojoj nastaje beba. Može se vidjeti već od 4,5 tjedna. Služi za određivanje starosti ploda u ranoj trudnoći.
EO (Embrionalni Odjek)Prvi oblik bebe.
BPP (Biophysical profile)Biofizički profil. Važna mjera u kasnijoj trudnoći. Provjerava stanje ploda, pomoću fetalnih pokreta, tonusa, disanja, količine plodove vode i protoka krvi.
EFW (Estimated Fetal Weight),
TT (Tjelesna Težina)
Procjenjena težina bebe. Računa se na osnovu BPD, HC, AC, i FL. Pokazuje težinu u trenutku pregleda.

Izvor: Ringeraja.hr

KAKO REAGOVATI KAD DIJETE IMA NAPAD BIJESA?

Upravo doživljavate danas već drugu navalu bijesa svog jednogodišnjaka. Nema znakova prestanka, a nadzvučni krikovi probijaju zrak, kidaju vam uši i tresu zube. Prvi poriv je da pobjegnete i pridružite se cirkusu, no naravno, to nije moguće. Mora postojati bolji način.
Nastupi bijesa (tantrumi) variraju od cmizdrenja i plakanja do vrištanja, udaranja, bacanja i hvatanja zraka. Jednako su česti kod dječaka i djevojčica, a javljaju se u dobi od jedne do tri godine. Neka djeca doživljavaju ih redovito, druga rijetko i s dugim pauzama između izljeva. Dječja narav dramatično se razlikuje – neka su djeca sklonija bijesu nego druga.
U tom kaosu udaranja i vikanja, tantrumi vas mogu potpuno izbezumiti. No umjesto kao katastrofu, shvatite ih kao priliku za učenje.

Zašto djeca doživljavaju izljeve bijesa?

Čak i dijete s najlakšim karakterom ponekad ima izljeve bijesa. Oni su normalan dio razvoja i nisu loši sami po sebi. Za razliku od odraslih, djeca nemaju razvijen sistem suzdržavanja i kontrole.
Zamislite kako bi se vi osjećali da ste odlučili programirati svoj DVD player, a ne možete, bez obzira koliko se trudili, samo zato što ne razumijete kako. Zaista frustrirajuće – biste li psovali, bacili knjigu s uputama ili bi jednostavno otišli i zalupili vratima? To bi bila odrasla verzija tantruma. Jednogodišnjaci također pokušavaju shvatiti svijet i kad nisu sposobni obaviti zadatak, koriste jedino oruđe koje im je na raspolaganju kako bi ispuhali frustraciju – izljev bijesa.
Nekoliko je osnovnih uzroka izljeva bijesa poznato svim roditeljima. Dijete traži pažnju, umorno je, gladno ili se osjeća nelagodno. Nadalje, izljevi bijesa često su rezultat nezadovoljstva svijetom – dijete ne može dobiti stvar ili pridobiti roditelja da napravi nešto što ono želi. Frustracija je nezaobilazni dio života, sve dok djeca pokušavaju shvatiti kako ljudi, stvari i njihova vlastita tijela funkcioniraju.
Tantrumi su česti tijekom druge godine života, u vrijeme kad djeca svladavaju jezik. Jednogodišnjaci obično razumiju više nego što znaju izraziti. Zamislite da ne možete izraziti svoje potrebe – i eto frustracije koja prethodi bijesu. Kako se govorne vještine poboljšavaju, izljevi bijesa postaju rjeđi.
Zadatak s kojim se jednogodišnjaci suočavaju je sve veća potreba za samostalnošću. Dijete želi osjetiti neovisnost i kontrolu nad okolinom, a to je ponekad više no što može podnijeti. Sve su to savršeni uvjeti za unutarnju borbu jer dijete misli: "Mogu to sam." Ili: "Želim to, daj mi." Kad otkrije da ipak ne može i da ne može sve biti onako kako ono želi, pravo je vrijeme za izljev bijesa.

Izbjegavanje izljeva bijesa

S iznenadnim izljevima bijesa najbolje ćete izaći na kraj ako ih pokušate izbjeći. Evo nekoliko prijedloga koji vam u tome mogu pomoći:
  • Provjerite glumi li vaše dijete jer ne dobiva dovoljno pažnje. Djetetu je negativna pažnja (roditeljski odgovor na izljev bijesa) bolja od nedostatka pažnje. Naviknite se primjećivati dijete kad je dobro (time in), što znači da trebate nagraditi vaše zlato s malo pažnje za dobro ponašanje.
  • Omogućite djetetu da osjeti kontrolu nad malim stvarima, što može zadovoljiti potrebu za neovisnošću i suzbiti izljeve bijesa. Ponudite manje izbore poput biranja vrste soka, vremena kada će oprati zube (npr. prije ili poslije kupanja).
  • Zabranjene stvari držite negdje gdje ih dijete neće vidjeti ili moći dohvatiti. Tako ćete smanjiti izazove i onemogućiti bijes. To naravno neće uvijek biti moguće, osobito izvan vlastitog doma, gdje okolinu ne možete kontrolirati.
  • Odvratite djetetu pažnju. Iskoristite kratke raspone pažnje i ponudite mu zamjenski predmet umjesto željenog, započnite novu aktivnost da bi nadomjestili zabranjenu ili umanjili frustraciju. Možete i jednostavno promijeniti okolinu. Odvedite dijete van ili u drugu sobu.
  • Odredite vrijeme za uspjeh dok se dijete igra ili usavršava novi zadatak. Uvijek nudite igračke i igre prilagođene uzrastu. Možete početi s nečim jednostavnim prije nego krenete na zahtjevnije zadatke.
  • Pažljivo razmotrite dječju molbu ili zahtjev. Je li zaista pretjeran? Možda i nije. Sami birajte bitke i prilagodite se kad možete.
  • Budite svjesni dječjih granica. Ako znate da je dijete umorno, nije najbolji trenutak za nabavku ili još samo jedan zadatak na brzinu.
Ako dijete radi nešto opasno, a ponavlja zabranjeno ponašanje i nakon što mu je rečeno da prestane, primjenite time-out ili držite dijete čvrsto nekoliko minuta. Budite uporni. Dijete mora razumjeti da ste neumoljivi kad je sigurnost u pitanju.

Postupci pri izljevima bijesa

Kada ste suočeni s mučnim izljevima bijesa, bez obzira na uzrok, zapamtite: ostanite smireni. Ne komplicirajte problem vlastitom frustracijom. Djeca osjete kada se roditelji ljute. To samo pogoršava frustraciju vašeg djeteta, tako da se morate nositi s još gorim izljevom bijesa. Umjesto toga, duboko udahnite i pokušajte bistro razmišljati.
Vaše dijete se oslanja na vas i vi ste mu uzor. Udaranje i pljuskanje ne pomaže; fizički postupci šalju djetetu poruku da su primjena sile i tjelesno kažnjavanje u redu. Umjesto toga, imajte dovoljno samokontrole za oboje.
Najprije pokušajte shvatiti što se događa. Izljevi bijesa trebaju se različito rješavati ovisno o uzroku. Pokušajte shvatiti odakle dolaze. Na primjer, ako je upravo doživjelo veliko razočaranje, trebat će vašu utjehu.
Potpuno je druga situacija kad nastupi izljev bijesa zato što je djetetu nešto odbijeno. Jednogodišnjaci imaju razvijene prilično elementarne vještine zaključivanja pa vjerojatno nećete daleko stići objašnjavanjem. Ignoriranje ispada jedan je način rješavanja – ako izljev bijesa ne predstavlja prijetnju djetetu ili drugima. Nastavite sa svojim aktivnostima, ne obraćajući pažnju na dijete, ali držite ga na oku. Ne ostavljajte dijete samo. Dovoljno je što se nosi s emocijama koje ne može kontrolirati, ne mora se još osjećati i napušteno.
Ako je dijete u situaciji da povrijedi sebe ili druge tijekom izljeva bijesa, odvedite ga na tiho i sigurno mjesto da ga smirite. To se također odnosi na izljeve bijesa na javnim mjestima.
Starija djeca najčešće koriste tantrume da bi bilo po njihovom ako su naučili da im takvim ponašanjem uspijeva. U školskoj dobi, prikladno je poslati ih u sobu da se malo "ohlade". Umjesto da odredite vremensku granicu, možete reći djetetu da u sobi mora ostati toliko dugo dok ne vrati kontrolu. Ovakva opcija osnažuje; dijete samo može utjecati na ishod vlastitim postupcima, i na taj način dobiva osjećaj kontrole koji se tijekom izljeva bijesa izgubi.

Nakon oluje

Povremeno će dijete imati problema s prekidanjem izljeva bijesa. U tom slučaju, pomaže da kažete djetetu: "Pomoći ću ti da se smiriš."
Nikako nemojte nagraditi dijete popuštanjem nakon provale bijesa. To će samo pokazati vašem djetetu da je bijes bio učinkovit. Umjesto toga, verbalno pohvalite dijete što je vratilo kontrolu.
Neka djeca su posebno osjetljiva nakon izljeva bijesa, obično kad znaju da nisu bila u pravu. Sada je vrijeme da dijete zagrlite i uvjerite da ga volite bez obzira na sve.

Kada posjetiti liječnika?

Konzultirajte liječnika:
  • Ako imate pitanja o onom što radite i što vaše dijete radi.
  • Ako su provale bijesa češće ili traju dulje nego što biste očekivali.
  • Ako ste nezadovoljni svojim reakcijama.
  • Ako stalno popuštate.
  • Ako izljevi bijesa potaknu puno loših osjećaja.


  •      style="display:block"
         data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
         data-ad-slot="6473405334"
         data-ad-format="auto">


  • Ako izljevi bijesa postaju sve češći, jači, dulji.
  • Ako vaše dijete redovito povrijedi sebe ili druge.
  • Ako je dijete destruktivno.
  • Ako dijete pokazuje poremećaje raspoloženja poput negativnosti i odbijanja, niskog samopoštovanja ili pretjerane ovisnosti.
Pedijatar također može potražiti tjelesni problem koji ponekad pogoduje izljevima bijesa, iako je to rijetko. To uključuje probleme sa sluhom, vidom, kronične bolesti, zastoj govora ili probleme s učenjem.
Zapamtite, izljevi bijesa najčešće nisu razlog za brigu i uglavnom se smiruju sami od sebe. Kako se djeca razvijaju, kako se poboljšava njihovo poimanje sebe i svijeta oko sebe, razina frustracije se smanjuje. Manje frustracije i više kontrole znače manje izljeva bijesa – i sretnije roditelje.

Izvor: Roda.hr