Zašto tate u snu ne čuju plač djeteta? Dokazano je da to ne rade namjerno

Mrkla je noć, odjednom beba zaplače. Mami urlik probija uši, ali tata spava snom pravednika. Da li vam poznata ova situacija? Jeste, onda se pripremite na objašnjenje. Studija koju je sproveo Univerzitetu Sussex pokazala je da je reagovanje na plač genetski predodređeno

Studiju su sprovodili u laboratoriji za spavanje gdje su muškarcima i ženama puštali različite zvukove, a zadak je bio da im ometaju san. Rezultat je bio vrlo zanimljiv. Muškarci i žene su se budili na potpuno različite zvukove.

Žene su se, nezavisno od toga da li imaju li djecu ili nemaju, najbrže budile na bebin plač. Kod muškaraca bebin plač nije bio ni u prvih deset zvukova koji su ih najbrže budili. Njih je, na primjer, budio zvuk muve koja leti, autoalarma ili vjetra. Naučnici su takav rezultat objasnili pomoću evolucije. Žene se bude na zvukove i prijetnje koje bi mogle ugroziti njihovo dijete, a muškarci se koncentrišu na zaštitu čitave porodice.

Činjenica da se muškarci nisu budili na bebin plač, međutim potvrđuje da oni to ne rade namjerno, naprotiv.

To, naravno, ne znači da iz svega treba izvesti zaključak da je najbolje da brigu o djeci treba prepustiti ženama.

Izvor: Roditelji.hr

Read More

Jednoga dana, sve ovo će nam nedostajati

PIŠE: Colleen Temple, Motherly

Dragi moj, Neće zauvijek biti ovako. Naši životi neće zauvijek izgledati kao da žurimo, kao da konstantno kasnimo, kao da se stalno igramo jurke.

Život neće zauvijek biti ovog nivoa haosa koji je rezultat gajenja tri mala djeteta.

Nećemo zauvijek imati ovo brdo veša kojim treba da se bavimo tokom vikenda zato što smo preko nedejlje bili toliko zauzeti da nismo stigli da ga se riješimo.

Nećemo se zauvijek buditi u 2h ujutru zbog plača naše bebe ili zbog noćne more naše dvogodišnjakinje ili zato što se četvorogodišnjakinja upiškila u krevet.

Nećemo zauvijek gubiti svoje misli i u potpunosti zaboravljati šta smo htjeli da kažemo zato što smo tokom našeg petominutnog razgovora bili pitani zašto helikopteri zvuče drugačije od aviona, zašto je toliko veša na krevetu, da li možemo da idemo u park, da li možemo da slušamo muziku i plešemo……i…..šta sam ono bješe govorila….?

O, da…neće zauvijek biti ovako.

Nećemo zauvijek najviše vremena tokom večere provoditi pitajući (moleći?) našu djecu da pojedu bar još tri zalogaja, dok naše prekidamo, pripremajući se za naš sledeći izazov večeri: vrijeme za kupanje.

Nećemo zauvijek biti previše umorni da bi se obukli, da bi smislili na koje mjesto možemo da odemo sami, i da stvarno tamo odemo – zajedno, kako bi uživali u razgovorima sa odraslima. Neće zauvijek morati da prođu mjeseci i mjeseci kako bismo izašli u noćni provod.

Nećemo zauvijek biti ovako izmoreni na dnevnom nivou zbog hvatanja koraka sa svoja tri mala čovjeka koja rastu i koja uče svake sekunde svakoga dana.

Nećemo se zauvijek buditi iscrpljeni zato što su nas tokom noći, u različita vremena, budila tri mala bića, a rano ujutru idemo na posao ili moramo da nastavimo da se bavimo djecom tokom predstojećeg dana.

Nećemo se zauvijek osjećati kao da nam nije mnogo ostalo da pružimo jedno drugom na kraju dana jer naše strpljenje neće zauvijek biti testirano toliko svakoga dana i u budućnosti nećemo biti toliko fizički i stalno potrebni našoj djeci kao što smo to sada.

Neće zauvijek biti ovako.

Jednoga dana, imaćemo djecu koja su odrasla. Kojima smo manje potrebni. Koji provode manje vremena sa nama zato što imaju prijatelje, ili se bave sportom ili stvarima koji nemaju mnogo veze sa njihovim roditeljima.

I onda ćemo možda imati više vremena za bavljenje vešom i biće lakše da izađemo u večernji provod i imaćemo više snage da se upustimo u neki smisleni razgovor jedno sa drugim prije nego odemo u krevet.

Mislim da ćemo imati sve to. I radujem se tom periodu kada ću imati više vremena da ga provedem sa tobom.

Ali sada, trenutno, imamo sve ovo. Svu ovu ljepotu. Svo ovo čudo. Svu ovu radost. Tu, pravo ispred nas.

Brinem se da će nam jednoga dana nedostajati svo ovo ludilo. Da li ćemo znati šta da radimo sami sa sobom ukoliko ne sračunavamo račune dok istovremeno slušamo pesmu „I’m Still Standing“, čisteći proliveno mlijeko istovremeno sa smirivanjem uplakane bebe.

Nedostajaće nam epizode maženja nedjeljnim jutrima sa našim djevojčicama onda kada one ne budu željele više da se uvuku u naš krevet.

Nedostajaće nam porodični zagrljaji.

Nedostajaće nam ples u dnevnoj sobi. I sa sigurnošću znam da će mi nedostajati oni trenuci kada zgrabiš jednu od naših ćerki u naručje i zatim se vrtiš sa njima.

Nedostajaće nam zvuci kikotanja prije odlaska u krevet dok čitamo zajedno priču pred spavanje i pokušavamo da izbjegnemo brojne zahtjeve koju nam djeca upućuju kako bi odložile spavanje, a koje neizbežno dobijamo.

Nedostajaće nam odlasci u park tokom vikenda i detaljno pripovedanje priče, pa čak i sva ta buka tokom večere.

Nedostajaće nam ovaj period zajedničkog života. Ali, hej – ne postoji period kao što je ovaj sada, zar ne?

Pa hajde onda da se smijemo i odbacimo sve te frustracije najbolje što možemo i ukrademo jedni drugima nedjeljne jutarnje poljupce. Hajde da djevojčicama pustimo TV šou kada želimo da imamo neometanu konverzaciju ili izađemo u grad kada su naši roditelji u mogućnosti da ih pričuvaju. Hajde da ih odvedemo u avanturu i bez obzira koliko se naši planovi poremetili nije važno dok god jedni drugima čuvamo leđa jer mi smo tim.

Hajde da pokušamo.

Neće zauvijek biti ovako – ne.

Ali će zato uvijek biti nešto. Mi smo roditelji – prijavili smo se za nešto. Pa onda, hajde da budemo u tome nečemu. Zajedno. Sada. Zato što smo prije njih tri, postojali mi. Pa i poslije njih, postojaćemo mi.

Jednog dana će otići da napišu svoje životne priče, a ja ću biti ovde, da napišem svoje sledeće poglavlje, sa tobom. U ovome smo zajedno – bez obzira koji je to period života.

Izvor: Ringeraja

Read More

Šta bi rekla djevojčici sa fotografije?

PIŠE: Tatajana Kuljača

Sjajna moja, jesi li zaboravila da nosiš zvijezde u očima? A iskru? Vidiš li je kad se ujutru u ogledalo pogledaš? Da te podsjetim. Imaš 3 para ruku od kojih se vidi samo jedan. U 24h sata strpaš 36. Možeš da spavaš po 4h dnevno i funkcionišeš kao da si spavala osam. I tako dvije godine. Tri. Ili više. Protivno svim naučnim dokazima ostaješ normalna. Radiš, kuvaš, čistiš, pereš, odgajaš male ljude dok ne postanu veliki. Maštaš u prolazu da ti ruke ljepše izgledaju. Pitaš se kad ti se to koža na vratu i bedrima opustila. Malo, ali primjetno.

Ponekad plačeš. Nemaš ni neki specijalan razlog, već eto tako, otežao je teret koji na leđima nosiš. Priznaješ da ti treba odmor, a kao poraz da si priznala. Čini ti se da nikad nije dosta, niti dovoljno dobro. Kriješ suze, kao sramotu. Da ne vide djeca. Muž. Momak. Familija. Znaš šta? Neka idu svi dođavola.

Plakala sam sinoć sama na plaži. Istrčala iz kuće pod izgovorom da bacim smeće. Upalila auto i spustila se pored mora da se izduvam. Nisam planirala da trčim, a jurila sam u poznatom pravcu s jedinim ciljem – da izbacim sve ono što mi pritiska kožu iznutra. Da se nije primaklo vrijeme u koje obično spremam večeru ne bih se vraćala kući barem dva sata. Ali trenutak se bližio. Obaveze mi promijeniše pravac. Ipak, skrenula sam na pijesak i sakrila se iza napuštene kućice. Sjela i plakala. Kao kiša. Slobodno i bez bojazni da ću ikome morati da objašnjavam zašto plačem. Jer, iskreno, ne znam ni šta bih odgovorila. Razlog suza je najmanje bitan. Nikad nije samo jedan. Isplakala sam ih sve.

Bilo da si podigla jedno dijete, više njih ili nijedno. Jesi li ili nisi osjetila porođajne bolove, podsjetiću te – snagu koju žena ima nema nijedan muškarac. Zato nam ne trebaju veliki mišići. Naša snaga leži u svakoj ćeliji koju imamo. Podnesemo nezamislivu bol. Zadnje se razbolimo, ili prebolimo na nogama. Ne razmišljamo ko će nama nešto uraditi. Ugoditi. Donijeti. Napraviti. Znamo da ćemo sve same sebi.

Pa kad smo tako usrdne u saznanju da možemo sve, zašto se ne bismo češće obgrlile rukama, isplakale gdje god da se zateknemo? Rekle sebi koju lijepu, umjesto što poput nepristojnog derišta dobacujemo sebi pogrde po cijeli dan.

Naišla sam, jednom prilikom, na filmić u kojem su žene bile zamoljene da kažu šta to sve sebi govore u toku jednog normalnog dana. Bilo je tu svega. Nesposobna si! Nikakva si majka! Samo tebe djeca ne slušaju! Vidi na šta ličiš! A onda im je jedna divna žena tutnula u ruke njihove fotografije iz perioda kad su bile djevojčice. I zamolila ih da isto to kažu djevojčicama sa fotografije. Sve do jedne prolile su suze. Nijedna nije mogla da izgovori nešto tako strašno. Kad znaju da iste te djevojčice daju sve od sebe da bi postigle sve što se od njih očekuje i ono što su same sebi nametnule. Zašto smo postale zloće prema sebi?

Plakala sam sinoć na plaži. Dok je vjetar šibao, a sitna mi kiša milovala lice. Malene kapi s neba uvijek dođu kao blagoslov i puste iz duše lavinu. Ne smijem ni da ti priznam šta sam sve do tih suza sebi izgovorila. Osjećajući se odgovornom za stvari koje su izvan moje kontrole. Na koje ne mogu da utičem. Da ih nije bilo vjerovatno bih jutros imala pukotine po cijelom tijelu. Kao statua ispucala na suncu.

Vratila sam se kući. Vrijeme je nastavilo da teče po ustaljenom ritmu. Večera, kupanje djece, uspavljivanje. 7,5 godina istog rasporeda. Objašnjavam im da je više vrijeme da sami idu u krevet. Ne uspjeva mi. Kao da govorim kineski. Hvatam sebe kako bjesnim iznutra zbog svih stvari koje bih mogla da završim dok čekam da se konačno umore i zaspu. Ali, zvekan se jedino smiri između mog srca i nadlaktice. Još mi zavrne rukav da mu lice dodiruje kožu. Ućutim. Mazim ga po mekanoj kosi. Izem ti obaveze.

Znaš, prilično sam svjesna ovoga o čemu ti govorim. Samo, često zaboravim da primjenim. Sjetim se toga kad dotaknem dno duše da, dovraga, ne moram toliko. Neće svijet stati!

Na kraju, sve zadovoljiš. Za sebe si previše umorna. Ako nisi, svaka čast! Voljela bih da imam dovoljno te mudrosti da se sjetim kad navalim da radim sve što ,,moram’’.

Obgrlimo se češće. Tako grijemo prostor unutar duše. U njemu i dalje živi djevojčica sa slike kojoj ne možeš da kažeš nijednu ružnu riječ. Zbog koje, kada plače, osjetiš da je teret pretežak i da ti se sve skupilo, a ne umiješ da objasniš šta.

Skuplja ona odavno. Barem je zagrli. Sjajna moja.

Izvor: Roditelj.me

Read More

NEMOJTE SE PITATI ZAŠTO NEKO NE RAĐA!!! BY DŽENA ZENIČANIN

U kojem smo tačno trenutku postale samo žive žene koje ne rađaju ili rađaju, za neki pojam veoma malo… Odakle ću početi?
Možda baš u onom trenutku kada te poslodavac nakon osam mjeseci porodiljskog odsustva pozove na sastanak. Ti lijepo pomisliš: “Odlično, za četiri mjeseca vraćam se na posao. Sigurno postoji neki novi projekt za mene, nova ideja, žele ljudski sa mnom popiti kafu, pitati me kako sam, kako mi je dijete.” I tako, sva važna dođeš na taj strašni sastanak, potpuno spremna, s leptirićima u stomaku, jer osam mjeseci mijenjaš pelene i vrijeme je da se središ i izađeš iz kuće, da danas budeš gospođa. Nema veze što kuća izgleda kao da je uragan prošao kroz nju, jer srediti sebe pa dijete, onda i pripremiti tom djetetu da nešto jede dok te nema, i uz to ostaviti kuću pristojnu, jednostavno, nema šanse! I onda dođeš na sastanak i umjesto divne dobrodošlice dočeka te sekretarica, i puf! Odjednom imaš samo dvije opcije! Ne, nemaš dvije opcije da izabereš šta ćeš raditi kada se za četiri mjeseca, što se mene tiče, sutra vratiš. Imaš dvije opcije da izabereš način na koji se više NEĆEŠ vratiti. Fino ti, kratko i jasno, kažu da im više ne trebaš, sljedeći mjesec ti ističe ugovor, novi ti ne misle dati, izaberi ili ćeš sama dati otkaz ili da ti mi damo. Ako sama daš, gubiš pravo na porodiljsku naknadu preostala četiri mjeseca, ako ti mi damo, ideš na biro rada pa ćeš kao „tehnološki višak“, jer ćemo ti tako napisati, još šest mjeseci dobijati neki novac. Izaberi… Razmisli. Šok, nevjerica… Ne razumijem? Kako? Zar se ne mogu vratiti na posao? A došla sam, sredila se, i kosu sam čak sredila i čekam svoj posao. Radila sam ovdje pet godina. Uzalud, nisi ovih osam mjeseci. Rodila si i haj’ zdravo!

Možda u onom trenutku kada ti poslodavac kući pošalje čestitku! Juhuhu! Djevojčica ima pet mjeseci, mama je kod kuće i zvoni poštar! Baš divno, sigurno je čestitka iz “dm-a”, oni superkuponi za popust na pelene i još da nam kažu da misle na nas i da nam žele sreću jer smo napunile pet mjeseci i, možda, još neki poklončić, slikovnica, siperčić, flašica, jujujuju! Poštar nosi plavu kovertu, “dm-ova” je roza… Neko je pogriješio? Ups, nije! Plava koverta, otkaz! Kratak, jasan, istekao ugovor, ne trebate više dolaziti. Uvjerena da je greška, saberem se, tražim sastanak, dobijem deset minuta šefovog vremena. Odgovor malo smiješan, malo jadan, malo tužan, malo da ne vjeruješ da ti to neko govori! “Vi se sad posvetite bebi, mislite na nju, nemojte misliti na posao.” Tačno tako. Samo da vas pitam kako ću misliti na bebu, ako je nemam čime hraniti? Kako ću se posvetiti djetetu ako nemam posao od kojeg, znate, samo živimo, ništa drugo?! Helouuu! Tišina, muk, kraj sastanka. Kraj mene, kraj mog života. Niko ne pita kako, a živjeti se mora. I šta da radim? Sjedi, traži posao i ako te pozovu, leti, ostavi dijete od pet mjeseci, jednom si otišla na bolovanje i eto šta se desi, nećeš više nikad!

Možda baš u onom trenutku kada ti deset dana nakon poroda slučajno jave da je raspisan konkurs na baš tvoje radno mjesto, jer tebe neće biti godinu?! I da se možeš prijaviti, i da bez obzira na to što tu radiš, moraš proći testiranje kao i svi drugi kandidati. I ti onda jadna, luda, prihvatiš to, druge nema. Ideš na testiranje za posao koji već dvije godine radiš, sve s koncima, šavovima, tuferima, sa svom pratećom opremom, i još učiš za testiranje da malo obnoviš gradivo. Dijete doji, ti ponavljaš. Moraš. Raspisan konkurs, i ne znaš šta da misliš. Da moliš Boga da prođeš, pa da ideš na posao, jer si se prijavila i prošla (za svoj posao) ili da ne prođeš. Ne mogu ići i ostaviti dijete od deset dana ili mogu? Šta ću, moram. Učim. Ponavljam. Idem na konkurs! A beba?!

Ili, možda, u onom trenutku kada ti poslodavac, u ovom slučaju žena, na tvoju obavijest da si trudna (tek) i da planiraš raditi još neko vrijeme, donese papir i kaže da potpišeš sporazumni raskid ugovora, a da se zauzvrat uvijek možeš vratiti tu, kada se porodiš. Kako velikodušno! Mislite da se neko želi vratiti tamo odakle je otjeran, onda kada ste mu bili najviše potrebni? A da je šutjela, još bi barem nekoliko mjeseci, onoliko koliko bi mogla izdržati a da se ne primijeti da će roditi, primala plaću. Ovako je rekla: “Idi kući, al’ vrati se, mi te čekamo?!” MARŠ.

Ili, možda, u onom trenutku kada odeš na trudničko bolovanje, jer imaš rizičnu trudnoću i trebaš mirovati, poslodavac pošalje kurira na vrata. Ti sva sretna otvoriš, pomisliš, sjetili se ovi moji s posla, sjetila se firma, neko misli na mene, kupili su mi, možda, kolica ili krevetac? Jao, kako su divni!

Kad ono zaista kurir nosi kutiju, poveliku! Šta li je? Hop, moje stvari… Moj kompjuter, printer… A šta je ovo? Pošto ćeš biti kod kuće, ne treba ti biti dosadno, spakovali smo ti ured, možeš raditi od kuće. Lijepo se osam sati javljaš na telefon, šalješ ponude, izvještaje, odgovaraš na mailove, dogovaraš sve kao i do sada, i da ni u rođenoj kući ne odeš u WC, niti jesti kad ti hoćeš, nego onda kada ti je pauza, i da si pri mailu u sedam ujutro, trebaš nam. Posao te treba! J…š tebe i tvoje mirovanje!

Ili, možda, kad ti lijepo kažu da nemaš pravo na porodiljsko, imaš, ali nije lijepo da ga uzmeš. Čuvaj ovo malo odmora, pa uzmi odmor kad se porodiš.

I tako unedogled.

Ovo su sve životne priče žena koje su se porađale u ovoj zemlji. Nemojte se pitati zašto neko ne rađa. Ovo je stvarnost, sve drugo su priče za malu djecu.

Izvor: Azra.ba

Read More

U KCUS-u moguć bezbolni porođaj uz primjenu spinalne anestezije

Na Klinici za porodiljstvo KCUS od oktobra prošle godine u svakodnevnoj primjeni je spinalna anestezija, kako bi se porodiljama olakšao porod. Do sada su 22 trudnice rodile na ovaj način.

Prema riječima doc. dr. Fatime Gavrankapetanović – Smailbegović, tehnikom regionalne anestezije, blokira se prijenos bolnih podražaja na razini kičmene moždine. Pacijentica ne osjeća bol.

“Važno je da se kod pacijentice sačuva mišićna snaga i da ona aktivno učestvuje u porodu. Naravno, neophodna je i saradnja ginekologa i anesteziologa, kako bi sve prošlo u najboljem redu“, rekla je Gavrankapetanović.

“Na ovaj način poroda mogu se odlučiti sve pacijentice koje to žele. Prije svake spinalne anestezije neophodno je da se obavi razgovor sa ginekologom i anesteziologom, te da se vidi postoje li kontraindikacije za ovu vrstu anestezije. Sve pacijentice koje su prošle ovo iskustvo, sretne su i zadovoljne. Naravno, i mi na Klinici smo zadovoljni što smo omogućili porodiljama da lijepi trenutak u životu, kada postaju majke, bude što ugodniji“, navela je Fatima Gavrankapetanović – Smailbegović.

“Na ovaj način ćemo smanjiti broj medicinski neopravdanih zahtjeva za carski rez, koji dolaze isključivo zbog straha od boli u toku poroda. Pacijentice trebaju znati da je carski rez operativna metoda završetka poroda, sa isključivo medicinskom indikacijom, te da nosi rizik, kao i svaka druga operacija“, poručila je Gavrankapetanović – Smailbegović.

Pacijentica S.A. iz Sarajeva porodila se 1. aprila 2018. godine na Klinici za porodiljstvo.

“Ovo mi je drugi porod i zaista mogu da kažem da sam oduševljena, jer je bilo bezbolno. Rodila sam sa lahkoćom i to uz babicu, bez intervencije doktora. Prvi porod sam imala 2013. godine i on je bio jako bolan i traumatičan. Sve pohvale želim da uputim osoblju Klinike za porodiljstvo KCUS i svim budućim majkama bih preporučila da dođu ovdje i odaberu ovu metodu“, navela je S.A.

Izvor: FAKTOR

Read More

Rekoh mu: "Danas je naš sretan dan!"

"Drage buduce mame, ovo što ću napisati je namjenjeno isključivo vama! 

Svjesna nakon dvije trudnoće da svakodnevno slušate razna iskustva sa poroda, želim da vas ohrabrim! 

Činjenica je da do nas dolazi više negativnih informacija i iskustava, a ona pozitivna i ako neko podijeli sa nama, nekako ih nesvjesno potisnemo u zaborav.

Nakon prvog jako teškog poroda, a još težeg oporavka, jos od šestog mjeseca druge trudnoće me je hvatala panika od same pomisli da to trebam još jednom proći. Noćima sam imala noćne more, sanjala taj famozni porod...grozno. Od silnih negativnih misli i obaveza sa starijim djetetom, nisam uspjela u potpunosti da uživam u tih prelijepih 9 mjeseci.

Dana 04.02.2018.godine, budim se u 3:30h da odem u toalet koji mi je bio najbolji drugar zadnjih par sedmica...vratim se da nastavim spavati kad ono ziganje u donjem dijelu stomaka. Ignorišem to i pokusavam da zaspem kad ono za pola sata opet...vrlo slabog intenziteta. Nakon pete takve kontrakcije sam ustala i otisla u dnevni boravak da gledam tv. Supruga nisam budila jer su kontrakcije jos uvijek bile na pola sata. Oko 7h on ustaje i zacudjeno me gleda što sam ustala jer sam inace spavalica.

 Rekoh mu: "Danas je naš sretan dan!"

Sjeli smo da popijemo kafu i kontrakcije su se smanjile na svakih 15 minuta, i dalje su bile vrlo slabog intenziteta što mi je bilo čudno. Kada bih ustala odmah me počne boljeti donji dio stomaka, kada sjednem odmah prestaje. Kada se to počelo dešavati bilo mi je jako čudno pa sam predlozila da odmah krenemo doktoru jer nikako mi ne djeluje kao da imam kontrakcije. Na GAK stizemo oko 10h i govorim sestri da imam bolove od 3:30h. Dolazi doktor i obavlja razgovor sa mnom, uzima potrebne podatke, radimo ctg, UZ i sve to traje nekih pola sata do 45 minuta, ja ni jedne kontrakcije. Vrlo čudno! Ctg uredan UZ takodje, beba spremna za porodjaj. Slijedi akuserski pregled i moj najveci sok u zivotu, otvorena 8 cm!

ALI KAKOOO???

 Ja sam mislila da su neke lažne kontrakcije i da će me vratiti kuci, kad ono ja pravo u porodjajnu salu. Tu stizem oko 11h, predivni dr. Katica me pregleda i govori:

 "Mala, ti ćes ovo odraditi s pjesmom". Ležim na krevetu i pola sata kucka ctg...u tom periodu dvije kontrakcije na 15 minuta i dalje neznatne. U 11:30h ponovo dolazi predivni dr. Katica i govori babicama da mi za 15-ak minuta ukljuce drip i da krenemo da radjanjem. Tako i bi...drip uključen a ja izbezumljena od straha zbog prvog groznog iskustva sa dripom. Tada su počele malo jače kontrakcije i kada je beba bila spremna, predivna babica Indira se krvnički borila da mi olaksa. Masirala je medjicu kako mi ne bi morali raditi epiziotomiju. Nakon par jačih napona vidjela sam glavicu. U narednih par minuta moja princeza Asja mi je lezala na grudima. Ljubav neopisiva!!!! 

Evo me peti dan poslije poroda i osjecam se predivno, cini mi se planinu bih mogla podici!

Ovim putem bih se još jednom zahvalila predivnom doktoru Katici koji ima tako mio i umirujući glas, a o pristupu trudnici da ni ne spominjem. Osjecala sam se tako sigurno znajuci da me baš on porađa, blago receno kao KRALJICA! Jos veće hvala magicnoj babici Indiri zbog koje nemam niti jedan jedini šav, i predivno iskustvo sa poroda KOJE SVIM SRCEM ŽELIM SVAKOJ ŽENI NA SVIJETU!!!! 

Živjele vi meni predivne žene, majke, kraljice!"- ovim riječima završava svoje pismo mama Amila Džananović, članica savjetovališta TIMa. 

Svima nam treba lijepih priča. Veliko hvala.

Read More

Soor ili mliječac kod bebe za vrijeme dojenja

Soor je gljivična infekcija usne duplje koja je česta kod novorođenčeta i mlađeg odojčeta. Promjene se javljaju na toplim i vlažnim područjima bebinih usta (sluzokoži jezika, nepca, usne duplje) i na majčinim bradavicama. Do infekcije može doći na porođaju (pri prolasku bebe kroz porođajne puteve), za vrijeme hranjenja ili pojenja djeteta nečistim priborom… Djeca koja su primala antibiotike mnogo su podložnija pojavi soor-a. Takođe, gljivice počinju da se razmnožavaju uslijed: pada imuniteta, nedostatka nekih vitamina i minerala, koji su česti kod žena posle porođaja. Zatim, trudnoća sama po sebi može prouzrokovati pojavu i širenje gljivica.


Simptomi kod bebe
Bebe otežano sisaju, nekada povraćaju, odbijaju hranu i dojku. Bijele naslage na jeziku i u usnoj duplji se ne mogu skinuti lako, brisanjem, već se moraju sastrugati. Može se javiti i pelenski osip, jer gljivica kroz usta i organe za varenje na kraju dođu i do tog dijela tijela preko sistema za varenje.

Zatim, od simptoma je često prisutno i coktanje za vreme dojenja. Čuje se neki coktajući, kliktajući zvuk dok beba sisa, a ranije ga nije bilo. Bebu soor može da boli i da zato odbija sisanje, ili da sisa nepravilno i ne uzima dovoljnu količinu mlijeka.



Simptomi kod mame

Simptomi kod mame se razlikuju od žene do žene, nisu uvijek isti, mijenjaju se, ili ih uopšte ne mora biti, ali ako beba ima soor, i mama ga vjerovatno ima u manjoj ili većoj mjeri.

Simptomi soora kod mame mogu biti: probadajući bol u bradavicama za vreme i posle podoja, koji ne prestaje ni posle promjene položaja za dojenje, a do tada je sve bilo u redu. Probadajući bol u dojci, slično kao bockanje iglicama, razlikuje se od refleksa otpuštanja mlijeka jer je prisutno većinu vremena a ne samo u momentu kada se pokrene refleks izlaska mlijeka. Peckanje, crvenilo, sjajne bradavice koje se ljuskaju, komadići naslaga slični peruti, kao i moguća vaginalna infekcija.

Dijagnoza se postavlja pregledom djeteta i dojke.

Važno je na vreme dijagnostikovati infekciju i početi sa terapijom, jer kod neliječenih beba infekcija se može proširiti.

Terapija

Kada se kod bebe posumnja na soor, ali nikako na svoju ruku već u dogovoru sa pedijatrom, počinje se terapija jednim od oralnih antigljivičnih lijekova (Daktanol gel ili Nistatin kapi).




Daktanol oralni gel se upotrebljava najčešće 4 puta na dan nakon podoja i nanosi se u isto vrijeme na obje dojke tj areole i bradavice kod majke i na bebin jezik. Na bebin jezik se nanosi čistim prstom, ne cuclom, i to tako da se predviđena doza podijeli u par manjih dijelova pa se namaže bebin jezik. Gel je ljepljiv pa se ne smije stavljati više odjednom već po malo dok se ne stavi cijela doza. Obavezno je redovno nanošenje na dojke i jezik svo vrijeme dok traje terapija.

Terapija najčešće traje 7-10 dana i ne prekida se kada nestanu simptomi, jer oni znaju brzo da se izgube već se ispoštuje cijela procedura.


U slučajevima kada dijete na jeziku ima velike naslage tada se koristi i fizičko čišćenje bebinog jezika prije nanošenja gela. Ovo čišćenje je dovoljno raditi i jednom na dan, uz naravno korišćenje terapije kako je predviđeno.


Jezik se čisti tako što se napravi rastvor sode bikarbone, jedna ravna kašičica kuhinjske sode bikarbone na 1dcl prokuhane i ohlađene vode. Na prst namotati gazu, umočiti u rastvor i jednim potezom preći preko bebinog jezika od korijena ka vrhu. Naravno treba malo vremena i spretnosti da se savlada ovaj potez, a najlakše je ako beba plače pa kada jako otvori usta jednostavno bez nervoze preći gazom preko jezika u jednom potezu. Ovako se skinu najveće naslage. Čišćenje se radi nekih pola sata do sat prije podoja, a gel se nanosi nakon podoja.


Sterilišite bebine igračke i cucle, perite bebi ruke ako sisa prst, često mijenjajte grudnjake i koristite samo pamučne, jastučiće za grudnjake mijenjajte čim se nakvase. Ne perite bradavice često, koristite samo vodu, ne koristite sapun, gelove, ulja, dezodoranse, kreme i masti na bradavicama. Otkuhavajte peškire, posteljinu i donje rublje.

Ne mažite bradavice svojim mlijekom sve dok se stanje ne sredi, često luftirajte grudi. Neka vam se bradavice suše na vazduhu nakon podoja.




Napisala: Tereza Miljković
vr. savetnica za dojenje
urednica sajta www.superbeba.com

Read More

Pismo podrške sjajnom radu Ginekološko-akušerske klinike u Sarajevu

"Cijeneći Vaš dosadašnji rad sa trudnicama u Bosni i Hercegovini koristim ovu priliku da Vam se obratim i iznesem svoje pozitivno iskustvo."- riječi su kojim počinje pismo koje je na mail Udruženja trudnica i mama uputio gospodin Edhem 29.marta 2018.godine, a  priča slijedi u nastavku.

"Živim u braku sa suprugom 5. godina. Sve naše težnje su bile usmjerene ka trudnoći i dobijanju bebe koja bi bila kruna naše dugogodišnje ljubavi. Trudnoča se desila a mi smo bili najsretniji par iščekujući polako radost i sreću. 

Početak trudnoče je prolazio uredno. Jednog dana u toku 17. nedjelje trudnoče moja supruga je osjetila jake bolove dok je bila na poslu. Mene je pozvala te smo se odmah uputili u Dom zdravlja na pregled. Doktorica je konstatovala da je krenuo pobačaj da je grlič maternice otvoren a da je vodenjak sa sadržajem prošao kroz grlič i ispunio vaginalni dio.

Hitno smo se uputili na GAK gdje su pregledali moju suprugu i smjestili je na odjel Patologije trudnoće. Naredni dan je pregled moje supruge obavio doktor Međedović koji je nakon pregleda uz konsultacije sa njegovim šefom doktorom Ardatom predložio da se mojoj supruzi uradi jedna metoda zvana amino redukcija a to je značilo da se uđe iglom u matericu isprazni plodova voda bebe i pokuša vratiti sadržaj plodovih ovoja sa opšivanjem grliča materice (cerklažom) koji je izašao iz materice. Ova tehnika se radi u svijetu a za konačno dopuštanje su tražili sa klinike da dođem ja kao suprug i da sa mojom suprugom donesemo saglasnost za intervenciju. Što smo isto odmah prihvatili jer smo bili u bezizlaznoj situaciji.

 U razgovoru sa doktorom Međedovićem upoznao nas je sa svim detaljima intervencije a nama je ulio dodatno povjerenje i dao nadu da ćemo i mi možda postati roditelji. 

Konačna odluka za intervenciju je dobijena od Docentice dr Fatime Gavrankapetanović-Smailović tako da se odmah krenulo u proces. 

Doktor Međedović je uključio jaku antibiotsku terapiju i tražio da se pripremi moja supruga za operaciju od strane interniste. Intervencija je obavljena po planu a ja sam čekao u holu klinike doktora u nadi da se neće pojaviti komplikacije u toku operacionog zahvata na koje nas je doktor prije operacije upozorio.

To su bile najduže minute u mom životu. 

U jednom trenutku pojavio se naš spasitelj sa osmijehom na licu i rekao mi je da je sretan kako je prošla intervencija. Primijetio sam na njegovom licu i pogledu da se radi kao o njegovim najrođenim. Saopštio mi je da su naredna tri dana jako bitna i uključio je jaku terapiju kako bi spriječio kontrakcije materice. 

Moja supruga je ostala nekoliko dana na klinici a nakon toga je otpuštena kuči. 

Vrijeme je prolazilo, moja supruga i ja smo posmatrali kako stomak počinje da raste. Ubrzo nakon toga supruga je osjetila i pomijeranje bebe u stomaku. 

Redovno je imala kontrole kod dokrora Međedovića a najsretniji trenutak je bio na jednoj kontroli kada nam je saopštio da se plodova voda koju je izvukao ponovo vratila u normalu. Ja sam čitao po internetu i najoptimističnije prognoze su bile da se ovom metodom koja je urađena kod moje supruge trudnoća produžava za 10. sedmica. 

Jučer smo bili na kontroli a trudnoća je došla do punih 35. nedjelja. Doktor Međedović nam je u šali rekao da više nismo za njega ozbiljni pacijenti a da je vrijeme brige iza nas i da sada moja supruga može očekivati porod svakog časa.

 Jutros su nas probudili bolovi u stomaku negdje oko 06:00 sati spremili smo se i otišli na GAK. Suprugu su primili u ambulantu a ja sam nestrpljivo čekao u čekaonici da se pojavi moj doktor. Kada sam mu rekao o čemu se radi otrčao je odmah u ambulantu vidio suprugu rekao joj par riječi i otišao da se presvuče. 

Pojavio se za minutu gdje su je odmah prebacili u porođajnu salu. Moja supruga je porođena nakon 15. minuta tu informaciju sam dobio od babice a ja nisam mogao da vjerujem da je to sve istina.

 Čekao sam i gledao prema vratima kada će doktor Međedović da se pojavi, u jednom trenutku vrata su se otvorila pojavio se moj doktor koji mi je pričao o porodu i bebi a ja sam ga grlio i ljubio. 

Želim u ovom trenutku pošto sam još pod emocijama da se zahvalim cijeloj Ginekološko Akušerskoj klinici na svemu što su uradili za moju sada već porodicu. Posebno bi izdvojio doktora Međedovića koji je bio uz nas u najtežim trenucima našega života, kao i doktora Ardata koji nas je hrabrio i zahvalnost dugujemo Direktorici Fatimi Gavrankapetanović-Smailović koja je imala sluha i dozvolila da se ova procedura obavi. Također bi spomenuo doktoricu Suljević, glavnu sestru patologije trudnoće Amelu i instrumentarku Neziru koje su učestvovale kao asistenti doktora Međedovića. 

Na kraju želim još da informišem sve da mi imamo vrhunske ljekare koji se bave poslom časno, pošteno i to na svjetskom nivou.

Sretni roditelji

Lejla i Edhem D.

Read More

PROBLEMI PRI NICANJU MLIJEČNIH ZUBA

Nicanje zuba kod male djece prate zablude, koje imaju ne samo roditelji, nego i mnogi zdravstveni radnici, kako kod nas, tako i u svijetu. Nicanju zuba se pogrešno pripisuje čitav niz najrazličitijih simptoma - visoka temperatura, kašalj, proljev, bol u stomaku i slično.

Nicanje zuba je fiziološki proces i on može proći potpuno neprimjetno i bez ikakvih simptoma, S druge strane, nicanje može biti praćeno nemirom i nervozom djeteta, guranjem prstiju ili igračaka u usta, svrbežom desni na mjestu nicanja, crvenilom desni, povećanim lučenjem pljuvačke, gubitkom apetita, nesanicom.

Iako može doći do blagog porasta tjelesne temperature tokom nicanja zuba, to nije povećanje temperature koje nazivamo visokom temperaturom, odnosno onom koja zahtijeva uzimanje lijekova.

Zašto uopšte povezujemo kašalj, visoku temperaturu, curenje iz nosa i slično sa nicanjem zuba? Mnoge majke kažu: "Da, moje dijete je imalo visoku temperaturu i nakon toga mu je nikao zub!". Ili: "Moja beba je imala proljev dok mu je nikao zub."

Tačno je da se neka od ovih stanja mogu pojaviti u periodu nicanja zuba. Ali to ne znači da među njima postoji uzročno-posljedična veza. Odnosno, to ne znači da nicanje zuba izaziva navedene probleme.

Zašto ih onda dovodimo u vezu sa nicanjem zuba?

Mliječni zubi uobičajeno počinju da niču oko 6 mjeseca života djeteta. Do nekih 28-30 mjeseci, kod djeteta obično niknu svi mliječni zubi - njih 20.

Tako, skoro da nema perioda kada kod djeteta uzrasta 6-30 mjeseci ne niče neki zub.

Istovremeno, period nicanja zuba se poklapa sa periodom kada dijete počinje intenzivno da istražuje svijet oko sebe - puže,

stavlja stvari i ruke u usta, intenziviraju se kontakti sa drugim osobama, dijete odlazi u vrtić ili igraone, dijete počinje unositi i čvrstu hranu. To sve skupa vodi ka povećanoj izloženosti bakterijama i virusima.

Tako da zapravo svi navedeni problemi kao što su kašalj, visoka temperatura, bol u stomaku, osip po tijelu i drugi, nisu posljedica nicanja zuba nego infekcije odnosno nekog oboljenja koje jednostavno vremenski korespondira sa nicanjem mliječnog zuba.

Napisala: Prof. dr. sc. Amila Zukanović 

( “Dječiji stomatolog” je stranica koja pruža informacije o svemu što roditelji i budući roditelji treba da znaju kako bi svojoj djeci, ali i sebi, osigurali zdrav i lijep osmijeh.
Stranicu vodi dr. sci. Amila Zukanović, vanredni profesor na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Dr. Zukanović je specijalista dječije i preventivne stomatologije. Dugogodišnju stručnu i akademsku karijeru posvetila je radu sa djecom. Usavršavala se u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.)

Read More

Kako razlikovati različite vrste boginja?

Boginje su virusno oboljenje, karakteristično po osipu ali i drugim simptomima koji ga prate. Spadaju u grupu zaraznih bolesti, brzo se šire i najčešće obuhvataju djecu u predškolskom uzrastu. Od boginja mogu da obole i odrasli, ukoliko nisu preležali bolest i na taj način stekli imunitet.

Najpoznatije vrste boginja su male boginje – morbili, ovčije boginje – varičele i rubeola.

Kako da razlikujem male boginje od varičele i rubeole?


Po učestalosti i težini komplikacija, najopasnije su male boginje, odnosno morbili od kojih je u svijetu zabilježen i najveći broj smrtnih ishoda. Male boginje razlikuju se od ovčijih boginja i rubeole po periodu inkubacije, simptomima koji prate ili prethode osipu i po samom karakterističnom osipu koji je sličniji rubeoli nego ovčijim boginjama.

Morbili vs varičele

Od ovčijih boginja male boginje se razlikuju najviše po karakterističnoj ospi pa je na sam pogled kože oboljelog lako razlikovati ova dva oboljenja.

Dok je ospa kod malih boginja makulopapulozna (koža je prekrivena sitnim crvenim tačkicama) i najčešće se prvobitna javlja iza ušiju nakon čega se spušta na donje djelove tijela, kod varičele, ospa se nakon pojave na licu spušta na trup gde je najizraženija i prolazi kroz više različitih stadijuma: makula, papula, vezikula i krusta.


Osim navedenog, ospa kod infekcije varičelom izaziva svrab kože oboljelog, što nije slučaj kod ospe oboljelih od malih boginja.
Rani znak malih boginja su i Koplikove mrlje – sitne bjeličaste promjene na sluzokoži obraza usne duplje, slične zrnu griza, okružene crvenilom. Najčešće se viđaju u predjelu iznad gornjih kutnjaka. Koplikove mrlje su siguran znak da se radi o malim boginjama.

Morbili vs rubeola

Osip počinje na licu i širi se naniže preko tijela u toku jednog dana. Osip se sastoji od mnogobrojnih malih izolovanih tačkica koje nisu grupisane. Prvog dana podsjeća na male boginje, drugog na šarlah, a trećeg može i nestati.

Od malih boginja razlikuje se najčešće po mnogo blažim simptomima i uvećenjem limfne žlijezde u osipnom stadijumu.

Da li smo od svih boginja podjednako zaštićeni?



Često čujemo kako ljudi govore o tome da su preležali boginje i da sad smatraju da su time zaštićeni od ponovnog javljanja bolesti. Ovo je tačno ali samo za onu vrstu boginja koju ste preležali. Većina nas je preležala ovčije boginje – varičele.

MMR vakcina je vakcina protiv malih boginja i rubeole. Rubeola nije toliko zarazna i epidemije se javljaju rjeđe, dok se male boginje brzo šire, a komplikacije koje prate ovu zaraznu bolest mogu biti i kobne po život.

Izvor: Bebac

Read More

Postoji momenat koji mijenja život

"Tog februarskog jutra doktor je dva puta ponovio ultrazvuk. Žmirkao je i unosio se u monitor. Malo srce čiju veličinu nisam mogla ni da izmjerim, jednostavno je prestalo da kuca. Prvu bebu smo isto ovako izgubili. Otišla je. Otela se od mog srca. Opet nisu znali da objasne zašto!

Postoje trenuci kada koraci postaju manji, udaljenost do izlaznih vrata je nedostižna i zanesena se predajem i počinjem da plačem. Tu pred strancima, pred ženama koje čekaju porod, pred svim tim nepoznatim ljudima.

Nakon dvije godine jedno jutro sam se probudila i znala sam da sam opet trudna. Test sam kupila samo da onaj 1% prevagne i da možemo opet da vrištimo od sreće. Nikome nismo rekli, baš nikome dok stomak nije sam počeo da priziva poglede ljudi. Kako opisati sreću sjedinjenja dva srca u jednom tijelu…u istoj utrobi?


Moja djevojčica je rođena u 42oj sedmici.  Doktor se šalio da joj je lijepo u maminom stomaku, da će se roditi jedna velika maza koje je ujedno i bucka jer ima blizu 5 kila. 

Ctg je pokazivao porođajne kontrakcije, stezala sam jastuk pored sebe, puhala u prozor koji gleda prema ulazu u Sarajevo i govorila sebi u bradu da je vrijeme da se odvojimo. Da se dva srca napokon zagrle…srce na srce da priviju. Sestra je rekla da moram hitno u salu.
Sale su hladne, kreveti čudni i svi su užurbani. 

Legla sam na bok dok sam nespretno pridržavala ctg i svašta mi je bilo u mislima. Da li je veš u mašini ostao? Gdje sam mobitel ostavila? Opet sam se tjerala da mislim. Gledala sam u svoje papuče i čudila se kako sam mogla kupiti toliko ružne papuče da u njima budem dok čekam svoju bebu? Vidjela sam na licu doktora da nešto nije uredu dok me pregleda, na lažnom smješku sestre koja me miluje kao da me tješi. 

Nisam se otvarala, beba je bila spremna ali moje tijelo nije je htjelo pustiti van. Sav bol trudova je izlazila kroz moje zube, stenjala sam, stiskala krevet, stezala prste. Tijelo nije popustilo. Sjećam se zvuka kolica, mijenjanja svjetla na mom licu, neke nove sale i glasa mog doktora. Rekao je da moja beba dolazi. Nastupila je tišina.


Probudila sam se u intenzivnoj njezi nakon carskog reza. Vrištala sam da mi donesu bebu, pitala zašto nisam čula plač, zvala doktora i pokušavala da ustanem. Sestre su se komešale uz klasične pridjeve sebičnim ženama te je doktor ubrzo ušao sa najljepšim osmjehom i rekao: 'Rodila si divnu djevojčicu kao arapče. Ovolika je!' i raširio ruke. Utonula sam u san i prespavala sve strahove koji su se rojili tokom devet mjeseci…svaki strah tokomsvakog dana tih devet mjeseci.
Sutradan smo prešli na odjeljenje porodilja, već sam hodala pridržavajući svoj stomak. Činio se tako teškim iako je beba bila van.

Ubrzo sam čula zvuk kolica kroz hodnik i čuo se plač beba. Pipnula sam svoje dojke i pitala 'Jeste li spremne'  i desilo se čudo. 

Postoji momenat koji mijenja život, postoji pogled koji zaustavi vrijeme i postoji srce koje prislonite na svoje srce i desi se čudo života. Nema riječi koje opisuju istinsku sreću života nakon borbe. Borbe za nju, borbe za to malo srce, borbe za čistu ljubav.
Da li je boljelo? Naravno! I ponovila sam sve opet, za još jedno srce, za još veću ljubav."-

piše nam divna mama Ilda.

Read More

Lažne kontrakcije

Lažni trudovi su način na koji priroda priprema trudnice za pravu stvar, odnosno stvarne trudove i porod. Drugi naziv za lažne trudove suprodromalni trudovi ili Braxton Hicks kontrakcije.

Često je vrlo teško razlikovati prodromalne od pravih kontrakcija, jer i one mogu biti vrlo intenzivne i neugodne. Mogu početi satima ili čak danima prije pravih.

Iako lažni trudovi najčešće ne proširuju vrat maternice, niti rezultiraju rađanjem djeteta, oni su dio pripreme za pravu stvar.

Što uzrokuje lažne trudove?

Nekoliko je mogućih uzroka lažnih kontrakcija maternice. Među njima su:

• dehidracija,
• infekcije mokraćnog sustava,
• ekstremna iscrpljenost i umor,
• položaj djeteta u utrobi,
• nepravilnost zdjelice ili maternice,
• anksioznost,
• četvrta ili peta trudnoća.

Mnogi izvori navode da tijelo majke lažnim trudovima, odnosno kontrakcijama maternice dijete postavlja u položaj ispravan za rađanje. Ova teorija ima smisla, jer mame s djecom koja nisu okrenuta naglavce češće iskuse rane kontrakcije.

Kako razlikovati lažne od pravih trudova?


Iako ne postoje stroga pravila za razlikovanje pravih od lažnih trudova, postoje neke opće karakteristike koje vam mogu pomoći u tome.


O lažnim trudovima se radi ako:

• su kontrakcije nepravilne i zaustave se ako ležite ili šećete,
• 
  
• se učestalost i trajanje kontrakcija ne povećava,
• 
  
• kontrakcije nestanu pri promjeni položaja ili nakon što popijete dvije velike čaše vode,
• 
  
• je bol koncentrirana u donjem dijelu trbuha, a ne leđa,
• 
  
• imate smeđi iscjedak, najvjerojatnije rezultat pregleda ili spolnih odnosa u posljednjih 48 sati. 

Riječ je o pravim trudovima ako:

• su kontrakcije redovite i postojane,
• 
  
• se vrat maternice širi,
• 
  
• se postupno povećavaju učestalost, trajanje i snaga kontrakcija,
• 
  
• kontrakcije postaju bolnije nakon fizičke aktivnosti i ne pomaže promjena položaja, niti voda,
• 
  
• bol počinje u donjem dijelu leđa i širi se na trbuh i noge,
• 
  
• je pukao vodenjak,
• 
  
• osjetite značajno pojačano ili smanjeno kretanje vaše bebe u trbuhu,
• 
  
• je iscjedak ružičast ili krvav.

Ako još uvijek niste sigurni jeste li doživjeli prave ili lažne trudove, nazovite svoga ginekologa. Budite spremni opisati duljinu kontrakcija i njihovu učestalost te komentirati bilo koja druga važna zapažanja, primjerice kakav je iscjedak i slično.



Imajte na umu da ne doživi svaka žena lažne trudove. Nekima pravi trudovi dođu s malo ili bez upozorenja. Isto tako, iskustvo lažnih trudova ne čini porod nužno lakšim.
Prodromalni trudovi ili Braxton Hicks kontrakcije

Iako se ova dva naziva smatraju istoznačnima, postoji razlika između njih. Najprije, većina žena doživi Braxtona Hicks kontrakcije u nekom trenutku tijekom trudnoće. Te kontrakcije mogu biti vrlo zbijene i neugodne, ali rijetko traju dugo ili postaju intenzivnije.

Prodromalni trudovi su nešto ekstremnije iskustvo. Osim toga, prehranom, hidratacijom i opuštanjem je moguće ublažiti Braxton Hicks kontrakcije, no iste tehnike slabije djeluju na prodromalne trudove. Također, oni mogu proširiti vrat maternice, dok BH kontrakcije to obično ne čine.

Što učiniti ako osjetite kontrakcije?

Ako još niste navršili 37 tjedana trudnoće, odmah nazovite vašeg ginekologa i otklonite svaku sumnju vezanu uz dilemu oko pravih i lažnih trudova. Nakon 37 tjedana možete kod kuće čekati daljnji razvoj situacije, osim ako vam vaš ginekolog ne savjetuje drugačije.

Ako prepoznate da se radi o lažnim trudovima:

Prošećite! Lažne kontrakcije često se zaustave kad promijenite položaj ili se ustanete i krećete.
Ako ste aktivni, spavajte ili odmorite.
Opustite se u toploj kupki ili slušajući glazbu.
Otiđite na masažu.

Lažne kontrakcije mogu biti prava gnjavaža, narušiti vaš san i utjecati na vaše raspoloženje. Pijenje puno tekućine ponekad može pomoći, ali važno je pokušati odmoriti se. Također, lažni trudovi u vama mogu izazvati dugotrajan osjećaj tjeskobe dok čekate prave trudove.

Ako imate starije dijete, neprestano se pitate je li vrijeme da pozovete dadilju. Ako ste u nedoumici, nazovite je. Čak i ako trudovi ne završe porodom, lakše ćete se opustiti i odmoriti nakon lažnih kontrakcija ako vam je pomoć pri ruci.



Kada je vrijeme za porod?

Vrijeme da kontaktirate svog opstetričara ili primalje i dođete u bolnicu jekada imate redovite kontrakcije, koje traju najmanje 60 sekundi, svakih 5 minuta, a ublažiti ih ne može nikakva promjena položaja ili šetnja.

Read More

Priča sa poroda

"Trudnoća mi je prošla relativno dobro. Prvorotka sam i moram reći da mi je to drugo stanje baš prijalo. Sebi sam se nekako proljepšala i iznutra i s vana. Pred kraj trudnoće, u 8. mjesecu sam dva puta ležala u bolnici gdje je drugi put doktor ustanovio ako terapija ne bude djelovala da će me morati poroditi indukcijski. Hvala dragom Bogu lijekovi su djelovali i ja sam puštena iz bolnice u utorak.




U petak su krenuli trudovi prirodno u 38. sedmici trudnoće. Danima prije toga moja beba koja je inače čitavu trudnoću bila živahna, lupao, gurao ,plesao po stomaku tih dana se umirio... Nisam to povezivala sa mogućom porodom i pripremom bebe za izlazak. Nekako mi je još rano bilo...
Taj posebni petak sam provela aktivno. Hodala, kupovala, išla na kafe sa prijateljicama. Onako sva truntava, debela i sa stomakom do zuba nisam imala nekih simptoma. Osim što mi se par zadnjih dana dešavalo kao da se upiškim. To je nekako nekontrolisano bilo. Odjednom kao da pljusne.
Došla sam kući poslijepodne i opet mi se to desilo da sam se kao upiškila. Na nagovor supruga nazovem svog doktora koji je taj dan bio dežurni da se posavjetujem, jer smo sumnjali da možda odlazi plodna voda. Doktor je rekao da pratimo i ako se nastavi da odmah dođem.
Nakon toga mi je ispao sluzni čep (ja sam onaj slučaj gdje on ispada više puta. Jer mi je I sedam dana prije toga isti iscjedak bio.. Sluzava sukrvica.)
Lagani bolovi mi kreću oko 18h. Uspjela sam odspavati, istuširati se, opeglati veš I spremiti torbu. Sve vrijeme dok sam to obavljala intervali bolova su se smanjivali. Počelo je na 45min, pa pola sata, 20,15,10 min. Znala sam da su prave kontrakcije jer su intervali između njih jednaki i bol obuhvati krsta, stomak i noge se lagano kao oduzmu. Bol kada počne traje tridesetak sekundi blokira sve I naglo prestane kao da se ništa nije desilo.
Moj suprug, inače tu večer najveći paničar na svijetu me natjerao da odemo u bolnicu dok je moj doktor još uvijek dežurni. Ja sam odlazak u bolnicu odlagala, jer sam se naslušala raznih priča kako ne treba prerano ići pogotovo prvorotka. Isprepadat ću se, svega nagledati. Mi se navodno teže otvaramo itd. 

I tako ja odem u bolnicu misleći da sam jako malo otvorena, kad meni moj doktor sav oduševljen govori:"Odlično ,odlično! Nemaš pojma koliko si sretna. Ovo će ići jako brzo. 8 prstiju si otvorena. Malena čekam te u sali." 

U tom trenutku nema straha. U sebi samo molim dragog Boga da sve bude uredu sa mojom bebom I da se okonča što prije.
U salu sam ušla u 23h a porodila se u 23:45h. Toliko o tome da se prvorotka teže otvaraju (mozda su mi pomogle hurme koje sam jela 20 dana pred porod).
Porod je protekao brzo. Uz nekoliko jakih napona beba je bila tu. Da boli, boli. Da je tesko, teško je. Da moliš Boga da što prije završi , moliš. Ali da prodje sve kada ugledaš svoje malo pile na njedrima. E pa prođe sva bol I strah ovog svijeta. Tvoja duša je sad tu uz tebe, živa i zdrava. I niko na svijetu sretniji od tebe nije.

Moj savjet. Samo slušajte babicu. Meni je jako pomogla, jer nisam znala pravilno disati. Sve vrijeme me usmjeravala na disanje i tiskanje.. da svoju snagu usmjerim samo na radjanje bebe. U velikoj mjeri je baš ona zaslužna što je sve prošlo kako treba.
Porod je uspješno završen na Gak-u u Sarajevu.
SRETNO SVIM BUDUĆIM MAMAMA!"- piše nam mama S.

Read More

Rođenje najljepše titule na svijetu- majke, to je vrijedno svake naše boli

"Termin za porod mi je bio 30.09.2017.godine. 

Odlučila sam se za porod na GAK-u jer je gore bio moj doktor, Dr. Sanjin Deković. Iskreno, prvi mi je porod, prva trudnoća, tako da je to bio jedini razlog zašto sam se odlučila za Jezero iako čak nisam ni znala koji će mi doktor biti na porodu. 

Dva dana prije termina, na pregledu kod Dr. Dekovića, ustanovljeno je da mi je plodna voda na granici te me je doktor odmah poslao u bolnicu na hospitalizaciju s obzirom da je termin blizu, beba spremna te je predložio da mi porod induciraju gelom. U bolnicu sa otišla 29.09., a gel su mi inducirali 30.09. Bila sam jako sretna sto mi je bas taj dan, dan kad sam kao i sve trudnice bila u strahu kako će sve proći, dežurni doktor bio baš moj doktor te sam se osjećala sigurnije. U 9h ujutro su krenuli sa indukcijom gelom, u 12h doktor kaže 5 prstiju otvorena i moramo još čekati, potrajati će. Međutim u 14:30h sam konačno počela osjećati da je moj porod blizu, bolovi su postajali jači ali evo da kažem svim trudnicama, nije to ništa nepodnošljivo. U salu sam ušla u 14:45h, u 15:35h je na svijet došla moja princeza. 

Najljepši osjećaj na svijetu. 

Želim da poručim trudnicama, posebno onim koje čekaju svoje prvo dijete, da porod nije uopste nista strasno, samo treba misliti pozitivno i pozitivan će biti ishod. Što se tiče GAK-a, o sestrama i babicama nemam baš nešto posebno ni reći jer se meni sve nekako brzo odvijalo, nisam stigla ni primijetiti ništa oko sebe misleći na svoj porod. Iako mogu reći da su sve bile sasvim u redu prema nama trudnicama. Jedina zamjerka je što nas nisu uputile na stvari oko dojenja. I naravno do neba sam zahvalna dr. Dekoviću koji me porodio uz brigu kao da sam njegovo dijete. Budite jake drage trudnice, samo mislite na to da je porođaj i vaše novo rođenje, rođenje najljepše titule na svijetu- majke, to je vrijedno svake naše boli." piše mama A.

Read More

VAŽNI BROJEVI

Ginekologija

Dom zdravlja Saraj Polje ( Vojnicko ) 033/454-755

Dom zdravlja Stari Grad 033/236-870 

Dom zdravlja Vogošća 033/434-135

Dom zdravlja Ilidza 033/624 373

Dom zdravlja Kumrovec 033/657-271, 033/657-272 

Ginekologija ilijaš 033/401-707 

Ginekološko-akušerska klinika (GAK) 033/250-250

•  ultra-zvuk  033/250-258
•  kabinet za ctg 033 250 296

Zavod za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva, Skerlićeva, 

033/560-200 i 033/560-220

Opća bolnica (Vojna bolnica)- ginekologija 033/285-285

Ginekologija Dom zdravlja Visoko 032/739-413

Pedijatrija

Dom zdravlja Omer Maslić  033/724-731
Dom zdravlja Vrazova 033/292-528
Podhrastovi Pedijatrija 033/260-781
Dom zdravlja Saraj Polje 033/277-601 
Dom zdravlja  Kumrovec 033/704-899    
Hadžići pedijatrija 033/580-370 
 Odjel pedijatrije Ilijaš 033/584-357

Pedijaterija Jezero 033/566-400

Pedijatrija-Kantonalna Bolnica Goražde 038/241-220 


033/724-783 Dz Omer Maslić- Radiologija
033/566-412 Dječija hirurgija(Pedijatrija)
033/566-414 UZ Radiologija(Pedijatrija)
PEDIJATRIJSKA RADIOLOGIJA
tel. +387 33 297 731 

033/704-947 ORL Otoka

Kardiološko savjetovališe Jezero 033/566-406

033278607 stomatologija Stari Grad


DIP endokrinolosko savjetovaliste: 033/298-204;
DIP Radiologija 033/297-541;
Institut za klinicku hemiju i biohemiju/Urgentni laboratorij DIP: 033/297-321; 297-149; 298-371;

DIP nuklearno 033/298-338

033/297-621 Dječija i adolescentna psihijatrija KCUS



 033/566-457 ovo je broj Neuropedijatrije tj neuropedijatrijskog savjetovalista na Jezeru.

Sve informacije o lijekovima, njihovoj upotrebi i mjestima na
kojima ih možete nabaviti, možete dobiti pozivom na broj: 033/223-399, informativni centar JU Apoteke Sarajevo.

033/566-435 dežurna pedijatrija na KUM-u. U bilo koje doba mozete nazvati javice se dezurna medicinska sestra i pitati za savjet dežurnog pedijatra. Naravno, za slucaj da ne mozete otici do svog Doma zdravlja ili je nesto urgentno.

Read More