"Trudnoća mi je prošla relativno dobro. Prvorotka sam i moram reći da mi je to drugo stanje baš prijalo. Sebi sam se nekako proljepšala i iznutra i s vana. Pred kraj trudnoće, u 8. mjesecu sam dva puta ležala u bolnici gdje je drugi put doktor ustanovio ako terapija ne bude djelovala da će me morati poroditi indukcijski. Hvala dragom Bogu lijekovi su djelovali i ja sam puštena iz bolnice u utorak.
U petak su krenuli trudovi prirodno u 38. sedmici trudnoće. Danima prije toga moja beba koja je inače čitavu trudnoću bila živahna, lupao, gurao ,plesao po stomaku tih dana se umirio... Nisam to povezivala sa mogućom porodom i pripremom bebe za izlazak. Nekako mi je još rano bilo...
Taj posebni petak sam provela aktivno. Hodala, kupovala, išla na kafe sa prijateljicama. Onako sva truntava, debela i sa stomakom do zuba nisam imala nekih simptoma. Osim što mi se par zadnjih dana dešavalo kao da se upiškim. To je nekako nekontrolisano bilo. Odjednom kao da pljusne.
Došla sam kući poslijepodne i opet mi se to desilo da sam se kao upiškila. Na nagovor supruga nazovem svog doktora koji je taj dan bio dežurni da se posavjetujem, jer smo sumnjali da možda odlazi plodna voda. Doktor je rekao da pratimo i ako se nastavi da odmah dođem.
Nakon toga mi je ispao sluzni čep (ja sam onaj slučaj gdje on ispada više puta. Jer mi je I sedam dana prije toga isti iscjedak bio.. Sluzava sukrvica.)
Lagani bolovi mi kreću oko 18h. Uspjela sam odspavati, istuširati se, opeglati veš I spremiti torbu. Sve vrijeme dok sam to obavljala intervali bolova su se smanjivali. Počelo je na 45min, pa pola sata, 20,15,10 min. Znala sam da su prave kontrakcije jer su intervali između njih jednaki i bol obuhvati krsta, stomak i noge se lagano kao oduzmu. Bol kada počne traje tridesetak sekundi blokira sve I naglo prestane kao da se ništa nije desilo.
Moj suprug, inače tu večer najveći paničar na svijetu me natjerao da odemo u bolnicu dok je moj doktor još uvijek dežurni. Ja sam odlazak u bolnicu odlagala, jer sam se naslušala raznih priča kako ne treba prerano ići pogotovo prvorotka. Isprepadat ću se, svega nagledati. Mi se navodno teže otvaramo itd.
I tako ja odem u bolnicu misleći da sam jako malo otvorena, kad meni moj doktor sav oduševljen govori:"Odlično ,odlično! Nemaš pojma koliko si sretna. Ovo će ići jako brzo. 8 prstiju si otvorena. Malena čekam te u sali."
U tom trenutku nema straha. U sebi samo molim dragog Boga da sve bude uredu sa mojom bebom I da se okonča što prije.
U salu sam ušla u 23h a porodila se u 23:45h. Toliko o tome da se prvorotka teže otvaraju (mozda su mi pomogle hurme koje sam jela 20 dana pred porod).
Porod je protekao brzo. Uz nekoliko jakih napona beba je bila tu. Da boli, boli. Da je tesko, teško je. Da moliš Boga da što prije završi , moliš. Ali da prodje sve kada ugledaš svoje malo pile na njedrima. E pa prođe sva bol I strah ovog svijeta. Tvoja duša je sad tu uz tebe, živa i zdrava. I niko na svijetu sretniji od tebe nije.
Moj savjet. Samo slušajte babicu. Meni je jako pomogla, jer nisam znala pravilno disati. Sve vrijeme me usmjeravala na disanje i tiskanje.. da svoju snagu usmjerim samo na radjanje bebe. U velikoj mjeri je baš ona zaslužna što je sve prošlo kako treba.
Porod je uspješno završen na Gak-u u Sarajevu.
SRETNO SVIM BUDUĆIM MAMAMA!"- piše nam mama S.
