VAŽNI BROJEVI

Ginekologija

Dom zdravlja Saraj Polje ( Vojnicko ) 033/454-755

Dom zdravlja Stari Grad 033/236-870 

Dom zdravlja Vogošća 033/434-135

Dom zdravlja Ilidza 033/624 373

Dom zdravlja Kumrovec 033/657-271, 033/657-272 

Ginekologija ilijaš 033/401-707 

Ginekološko-akušerska klinika (GAK) 033/250-250

•  ultra-zvuk  033/250-258
•  kabinet za ctg 033 250 296

Zavod za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva, Skerlićeva, 

033/560-200 i 033/560-220

Opća bolnica (Vojna bolnica)- ginekologija 033/285-285

Ginekologija Dom zdravlja Visoko 032/739-413

Pedijatrija

Dom zdravlja Omer Maslić  033/724-731
Dom zdravlja Vrazova 033/292-528
Podhrastovi Pedijatrija 033/260-781
Dom zdravlja Saraj Polje 033/277-601 
Dom zdravlja  Kumrovec 033/704-899    
Hadžići pedijatrija 033/580-370 
 Odjel pedijatrije Ilijaš 033/584-357

Pedijaterija Jezero 033/566-400

Pedijatrija-Kantonalna Bolnica Goražde 038/241-220 


033/724-783 Dz Omer Maslić- Radiologija
033/566-412 Dječija hirurgija(Pedijatrija)
033/566-414 UZ Radiologija(Pedijatrija)
PEDIJATRIJSKA RADIOLOGIJA
tel. +387 33 297 731 

033/704-947 ORL Otoka

Kardiološko savjetovališe Jezero 033/566-406

033278607 stomatologija Stari Grad


DIP endokrinolosko savjetovaliste: 033/298-204;
DIP Radiologija 033/297-541;
Institut za klinicku hemiju i biohemiju/Urgentni laboratorij DIP: 033/297-321; 297-149; 298-371;

DIP nuklearno 033/298-338

033/297-621 Dječija i adolescentna psihijatrija KCUS



 033/566-457 ovo je broj Neuropedijatrije tj neuropedijatrijskog savjetovalista na Jezeru.

Sve informacije o lijekovima, njihovoj upotrebi i mjestima na
kojima ih možete nabaviti, možete dobiti pozivom na broj: 033/223-399, informativni centar JU Apoteke Sarajevo.

033/566-435 dežurna pedijatrija na KUM-u. U bilo koje doba mozete nazvati javice se dezurna medicinska sestra i pitati za savjet dežurnog pedijatra. Naravno, za slucaj da ne mozete otici do svog Doma zdravlja ili je nesto urgentno.

Read More

Sarajevo opet ima bolnicu prijatelja beba

U četvrtak, 22.02.2018.godine je Općoj bolnici “Prim.dr.Abdulah Nakaš” u Sarajevu ponovno dodijeljen certifikat “Bolnica — prijatelj beba”. Osoblje bolnice ovaj izuzetno značajan događaj podijelilo je sa zvanicama iz struke i političkog života i s predstavnicama Udruženja “Prirodan Porod”, Udruženja trudnica i mama (“TiM”) te inicijative “Dojenje je In”, čije djelovanje je usmjereno ka pružanju podrške ženi u najosjetljivijim periodima njenog života — tokom trudnoće, poroda i dojenja.

Inicijativa “Bolnica — prijatelj beba” je globalna inicijativa koju je pokrenula Svjetska zdravstvena organizacije s UNICEF-om u cilju implementiranja praksi koje štite, promoviraju i podržavaju dojenje. Uslovi koji se postavljaju pred ustanovu koja želi biti certificirana kao “Bolnica — prijatelj beba” u skladu su s najnovijim istraživanjima i iskustvima, savremenim pozitivnim praksama za unapređenje dojenja te jačaju implementaciju Međunarodnog koda o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko.

Ustanova koja je certificirana kao “Bolnica — prijatelj beba” mora slijediti 10 koraka do uspješnog dojenja:

1.      Imati ispisana pravila koja su uvijek dostupna cjelokupnom zdravstvenom osoblju.

2.      Poučiti zdravstveno osoblje vještinama potrebnim za primjenu tih pravila.

3.      Informirati sve trudnice o prednostima majčinog mlijeka i o tome kako se doji.

4.      Pomoći majkama da doje već u prvom satu nakon djetetova rođenja.

5.      Pokazati majkama kako se doji i kako će sačuvati izlučivanje mlijeka, čak i ako su odvojene od svoje dojenčadi.

6.      Ne davati dojenčadi nikakvu drugu hranu ili pićevećsamo majčino mlijeko,osim ako to nije medicinski opravdano.

7.      Omogućiti majkama i djeci stalni zajednički boravak — “Rooming in”.

8.      Ohrabrivati dojenje na zahtjev (prema bebinom ritmu).

9.      Ne davati dude i dude-varalice djeci koja doje.

10.  Poticati organiziranje grupa za podršku dojenju i uputiti majke na njih pri izlasku iz rodilišta ili bolnica.

Slijedeći ovih 10 koraka, bolnica majci pruža najbolje okruženje za informiranu odluku o ishrani njenog djeteta, sredinu u kojoj će imati uslove za uspješan početak dojenja i dobar temelj za nastavak i trajanje dojenja nakon napuštanja bolnice. Recertificiranjem svog statusa bolnice prijatelja beba, Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš” jasno izražava svoju želju da ženama koje tu dolaze u porodilište obezbijedi ovakvo okruženje.

Prisutne predstavnice udruženja nisu krile svoje zadovoljstvo što naš grad ponovo ima porodilište u kojem će majke i novorođenčad dobiti najbolji početak.

Belma Šoljanin, diplomirana psihologinja, iz "Udruženja trudnica i mama" kaže:

Udruženje trudnica i mama već tri godine putem savjetovališta, koje trenutno prati preko 41000 trudnica i mladih majki, svakodnevno radi na pravoj i pravovremenoj podršcikako psihološkoj tako i iz svih drugih relevantnih oblasti koje se tiču naše populacije. Kolegica psihologinja Aida Džaferović i ja smo zaista ponosne na urađeno i to što ova sjajna priča podrške raste iz dana u dan. Projekat Savjetovališta za trudnice i mlade mame je humanog, edukativnog karaktera i za društvo izuzetno potreban, jedinstven na teritoriju BiH — to je projekat koji ima za cilj da bude podrška osjetljivoj kategoriji trudnica i mladih majki, snaglaskom na očuvanju mentalnog zdravlja žene i porodice, a sve u svrhu osnaženja ideje povećanja nataliteta kako na području grada Sarajeva tako i na širem području BiH. Moram istaći da su iskustva naših trudnica zaista više nego pozitivna i sa GAK-om i sjajnim ljekarima na Klinici, kao i sa akušerskim odjelom Opće bolnice.

Bolnice koje su prijatelji beba moraju biti i prijateljimajki, a u takvom okruženju rađanje je radost i divno iskustvo.

Nastojat ćemo se u budućnosti još boljeuvezati sa svim institucijama koje su od važnosti za naše trudnice i porodilje. Bliska saradnja s inicijativom “Dojenje je In” je primarna pomoć našim mladim majkama u uspostavi uspješnog dojenja, ali i u momentima kada se desi problem. Saradnja s Udruženjem “Prirodan Porod” značajna je jer naše trudnice edukuje i ukazuje im na prednosti prirodnog poroda te radi na povećanju svijesti o aktivnoj ulozi žene u porodu.

Moram istaći i važnost Zavoda za zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo sa kojim “TiM” odnedavno ima i zvaničnu saradnju te sjajni tim patronažnih sestara koje pomažu našim porodiljama u prvim danima.

Vizija Udruženja trudnica i mama je da postane centralno mjesto okupljanja žena, trudnica/porodilja/majki na području BiH s ciljem mentalnog osnaženja žene-majke, a da bi se to ostvarilo sve je važno i svaki i najmanji korak naprijed je veliki uspjeh.

Čestitke Općoj bolnici “Prim.dr. Abdulah Nakaš” još jednom na ovoj sjajnoj akreditaciji. Velika je čast bila biti svjedok današnje svečanosti.

Trudnoća, porod i dojenje su dijelovi jednog prirodnog procesa rađanja i razvoja djeteta. Svaka karika je veoma važna i zavisi od ostale dvije. Pozitivno iskustvo poroda i prvih sati sbebom ima nemjerljiv uticaj na daljnji tok bebinog i majčinog života.

Dolores Radonić i dr. Amira Ćerimagić iz Udruženja “Prirodan Porod” ističu:

Čast nam je bila prisustvovali dodjeli akreditacije “Bolnica — prijatelj beba” koja je dodijeljena Općoj bolnici. Ovom recertifikacijom se potvrdilo da porodilište i dalje radi na održavanju i unapređenju standarda perinatalne njege za porodilje i trudnice. U sklopu deset koraka koje je neophodno ostvariti kako bi se postalo baby-friendly (bos. prijatelj beba), nas iz Udruženja “Prirodan Porod” posebno raduje da su to prakse koje pored specifične promocije dojenja promoviraju istovremeno i što prirodniji ambijent postpartalno, odnosno, omogućavaju prirodan razvoj odnosa između majke i bebe. Dakle, porod kao jedan intenzivan emocionalan proces koji je prvi korak i za razvoj veze između majke i bebe i dojenje kao bebina prva najbolja ishrananerazdvojivi su prirodni, svečani, međusobno isprepleteni procesi i za optimalna iskustva i u jednom i u drugom najbolje su šanse ako se buduća majka informira ranije i okruži dobrom podrškom. Pripremom plana poroda i prethodnim okvirnim donošenjem odluka oko vlastitog porođaja, naše sugrađanke koje rađaju koriste pogodnosti koje baby-friendly omogućava, što ishodi boljom komunikacijom s osobljem. Pozitivan doživljaj poroda koji se desio i djeteta koje je ušlo u život jedne majkenastavlja se postpartalno i obezbjeđivanjem stalnog zajedničkog boravka za majku i njenu bebu i učvršćivanjem povezivanja. Dakle, orijentirajući se prema bebama kao baby-friendly porodilište, neminovno se orijentiramo i prema majci, njenom porodu i čitavoj porodici i zajednici u cijelosti. Nadamo se da će ovo otići korak dalje sa uvođenjem prakse mother-friendly (bos. prijatelj mama) porodilišta, što je upravo 'iza ćoška' za ostvariti, slijedeći dosad neminovne procese i uloženi trud i edukaciju osoblja.

Nakon poroda, dojenje se pojavljuje kao prirodan slijed razvoja djeteta, njegovog odnosa s majkom, a preko majke s njegovim okruženjem.

Lejla Kapidžić, mama-savjetnica za dojenje pri inicijativi “Dojenje je In”, o značaju podržavajućeg stručnog okruženja u prvim satima nakon poroda za dojenje kaže:

Uspješnost početka i trajanja dojenja jako zavisi od postupaka tokom i nakon samog poroda i u prvim danima djetetovog života. Majka se tada uglavnom nalazi u okruženju porodilišta. Izuzetno je važno da se majka tu osjeća sigurno, podržano i da jojje pomoć na raspolaganju.Inicijativa “Bolnica— prijatelj beba” upravo nastoji obezbijediti takvo okruženje za majku i za bebu. Recertifikacija Opće bolnice kao jedne od bolnica prijatelja beba je izuzetno značajna karika u lancu društvene podrške i pomoći majkama da uspješno ostvare svoje ciljeve u pogledu dojenja.

Inicijativa “Dojenje je In”, koja se bavi promocijom, podrškom i praktičnom pomoći majkama u uslovima normalnog toka dojenja, nastoji obezbijediti podržavajuće okruženjei dostupnost pomoći i nakon napuštanja porodilišta. Uspješan početak i podržan nastavak dojenja obezbjeđuju neprocjenjiv temelj za djetetov cijeli život i osjećaj postignuća, snage i samopouzdanja za majku.

Beskrajno nam je drago da je osoblje Opće bolnice prepoznalo značaj rada i truda udruženja koja pružaju podršku osjetljivoj kategoriji trudnica i majki. Zajedničkom saradnjom znatno lakše ćemo stvarati uslove za kvalitetnije i bolje okruženje za naše žene i djecu.

Od srca čestitamoOpćoj bolnici i želimo samo uspjeh u daljnjem radu. 

Read More

Mliječni blister

Šta je to mliječni blister (plik)?

Mliječni blister ili plik je najjednostavnije rečeno zapušena pora (mliječni izlaz) na bradavici, odnosno mlijeko ispod površinskog sloja kože.

Zašto se blister pojavio?

Do njega najčešće dolazi zato što je koža svojim normalnim rastom zatvorila neki od mliječnih kanalića tj izlaza za mlijeko. Drugi razlog za njegovu pojavu je začepljenje malenim ugruškom mlijeka. Treći razlog je gljivična infekcija dojke soor ili mliječac. Njihova pojava se takođe vezuje za mastitis ili prepunjenost dojki u ranijem periodu dojenja.


Kako blister izgleda?

Mliječni blister se obično izgleda kao bijeli plik (balončić, tačka) ispunjen mlijekom (bijele ili žućkaste boje) ili providnom tečnošću (limfom). Bol se obično javlja baš na samom blisteru ili odmah ispod njega.

Mliječni blisteri znaju da budu uporni i jako bolni pa jako smetaju za vrijeme podoja.


Kako da izlečim blister?

Liječenje mliječnog blistera se obično sprovodi u četiri koraka:

1. Pre podoja stavite na dojku što topliju mokru pelenu
2. Istrljajte pelenom ili frotirom koliko je moguće predeo gdje se nalazi blister kako bi skinuli stari površinski sloj kože (piling)
3. Dajte odmah bebi da sisa ili koristite pumpicu za izmlazanje
4. Primjenite tretman za ragade ili soor

Možda će biti potrebno da se ovi koraci ponavljaju više dana dok blister ne “pukne” tj dok se izlaz kanalića otvori.


Evo sada malo detaljnijeg opisa svakog od ova četiri koraka:




Koristite prije podoja što toplije mokre obloge na blisteru. Nekoliko puta u toku dana koristite kupanje dojke slanim rastvorom.

Kako spremiti slani rastvor? Uzmete šolju vode i dio nje stavite da provri pa u taj vreli dio dodajte dvije kašičice soli. Kada se so otopi u vodi dodajte ostatak hladne vode da bi dobili odgovarajuću temperature koja vam prija. Pokušajte da praktikujete da dojku kupate slanim rastvorom bar 4 puta na dan.

Prije podoja, a odmah posle slane kupke, stavite na dojku već pomenutu mokru vruću pelenu (pazite da se ne opečete).

Prvi korak obično riješi problem otvaranja blistera nakon par dana ali ako je blister uporan onda krenite sa drugim korakom (piling).

Čistim mokrim peškirom trljati površinu kože kako bi se pilingom skidao površinski sloj kože i da se blister lakše otvori.

Ukoliko je blister ispupčen pokušajte čistim rukama lagano da probijete balončić. Ništa na silu već nježno.

Pokušajte čistom sterilnom iglom da probijete površinu plika. Da ne bi došlo do infekcije možda je najbolje da to uradi medicinski radnik.

Dojite odmah nakon obloge ili izmlazajte mlijeko kako bi blister pukao. Podoj ili izmlazanje neka bude odmah nakon vruće obloge kako bi se lakše kanalić očistio od začepljenja.

Neka dojka bude na vazduhu posle podoja, premažite je sa par kapi svog mlijeka ili kremom koji je prepisao ljekar ukoliko je soor (mliječac) uzrok pojave blistera.

Ukoliko dođe do pojave crvenila, temperature ili bola kog ranije nije bilo potražite savjet ljekara kako bi se spriječio dalji razvoj infekcije.




Tereza Miljković
vr. savetnica za dojenje
urednica sajta www.superbeba.com

Read More

MAMA, ŽIVI MI JOŠ DUGO, DUGO…

Mami je 70. Ona mi gura kruške i jabuke, i govori izvinjavajući se: „Nisu baš lijepe na izgled, ali jako su ukusne. I nisu prskane, iz naše bašte su. Uzmi, znam da voliš…“

I ja uzimam. Uzimam i sir. Zato što volim mamin sir. Izlazim, sjedam u auto, odlazim. I opet negdje krećem. Žurim. Mijenjam gradove i vremenske zone. Dolazim kod mame kad mogu. Nakon svih svojih poslova. Nakon kafe sa drugaricama, i manikira u salonu.

Donosim joj nešto ukusno, brzo pitam – kako je, šta ima novo, nestrpljivo je saslušam (pa šta može biti kod nje i tate novo), bivam ironična po pitanju njenih, za mene beznačajnih, problema i briga. I opet odlazim – trčim svojim obavezama.

Mama će mi obavezno reći da idem slabo obučena, ne čuvam grlo, zato i kašalj ne prolazi. Reći će mi da puno radim, i vrijeme je da se smirim. Složiće se sa mnom da je život komplikovan, i da nije strašno ako ne mogu često dolaziti kod nje.

A živimo 20 kilometara jedna od druge. Zovem je redovno, i slušam njene detaljne priče o pijaci, o sestri kojoj je samoj teško na selu, o tome da paradajz nije rodio, čak ni zelen, bila je suša, da je našeg mačka izujedao komšijin pas…

Meni nije zanimljivo. I čini mi se, da se u njenom životu, ne dešava ništa bitno. Budem malo ljuta kad mi se žali na svoje boljke, a ja je molim, molim da ode kod ljekara, a ona samo odmahuje. Ali, ja nisam doktor, otkud ja znam kakve lijekove, na kraju krajeva, treba da pije?!

Mama mi, odjednom, tako žalosno kaže: „Pa kome ću se požaliti, ako ne tebi…“

I ja zanijemim, držeći telefonsku slušalicu u ruci, i shvatam, da sam vrlo nepravedna. I da ovaj njen zvonki glas u slušalici, i sve njene riječi, i sve naše vječite rasprave o tome koja je od nas u pravu, i njena gunđanja, i moja opravdanja – sve to i jeste naš život. Onaj, koji je ovdje, i sada..

Skačem, vozim do nje „neplanirano“, ona mi uspijeva ispeći lepinice, tata mi nudi da popijem po čašu našeg domaćeg vina. Vino ne mogu. Za volanom sam. On pije sam, hvali svoje vino. Smijemo se..

Umotavam se u majčin sal, prohladno je. Majka brzo ubacuje drva u peć. I ja sam, ponovo, mala bezbrižna, zadovoljna djevojčica. I sve je ukusno. I toplo. I nema nikakvih problema…

Mama, mama, samo mi još dugo poživi, jer ja ne znam kako je ne čuti tvoj glas, kako je bez tvoje kuhinje i topline doma koju ti stvaraš… Ja ne znam kako je to – živjeti bez tebe…

Izvor: Uspesnazena

Read More

MAJČINSTVO JE RINGIŠPIL DOBRIH I LOŠIH OSJEĆANJA

Biti žena je teško. Biti žena koja ne želi djecu još je teže, ali biti žena koja je majka i priznaje da je ta uloga ne ispunjava onako kako to svi govore i kako društvo nameće – to je već posebna tema za razgovor. Kao da nije dovoljno teško objašnjavati svoje razloge zašto ste izabrale da nemate potomstvo i da od svih uloga između kojih ste mogle birati, niste odabrale da budete majka, društvo će dodatno da vas napadne ako vam uopšte padne na pamet da kažete da majčinstvo nije najljepši posao.



One kojima je majčinstvo najprirodnija stvar, obasipaće vas samo informacijama o količini ljubavi koju osjete kada pogledaju svoje dijete, ali šta ako nije uvijek tako? Postoje li takve majke i da li pričaju o tome? Na žene je stavljen ogroman teret koji im nameće odricanje vlastitog identiteta onog trenutka kada postanu majke, jer zašto ti u životu treba još nešto osim djeteta? Ti si žena, rađaj!

Da, postoje takve žene, ali tek nekoliko njih će zaista da podijeli sa vama sve svoje strahove i vrtloge emocija kroz koje su prolazile prvih par mjeseci bebinog života. Nametnuti standard “mama Superžena” dovodi do granica ludila sve one koje jednostavno osjećaju potrebu da kažu da im je teško.
Majčinstvo je super stvar, ali niko na to ne može da te pripremi.

Ne postoji priručnik za dobre i/ ili loše majke. Niko ne može da vam pokloni spisak sa uputstvima kako treba da odgajaš jedno biće, a moraš… Majčinstvo je vožnja u kojoj opcija vraćanja unazad ne postoji. Tu si i treba da se izboriš sa svojim i tuđim strahovima i, ono što je još gore, da pokušaš da opravdaš silna očekivanja koja ti se nameću.

Ako bi već postojao neki priručnik, onda u njemu obavezno da se kategoriše sljedeće:
Žene koje misle da su dobre majke – često to nisu.
Žene koje misle da su loše majke – često su u pravu.
Žene koje žele da budu majke, a ne bi trebalo.
Žene koje trebaju da budu majke, a ne žele.

I posebna kategorija žena: one koje su od krvi i mesa i koje su majke, a priznaju da je teško i da često to nije najdivniji osjećaj kako ga svi opisuju.

Kada se Izabela Duton pojavila sa serijom tekstova na Daily mail, a u kojima govori o tome kako se kaje što se ipak ostvarila kao majka, javnost je dočekala na nož. Izabela je sa dozom sarkazma, ali potpuno otvoreno i iskreno, pisala o svemu što je tada proživljavala, htjela je da svoju priču podijeli sa ostalim ženama u znak podrške. Mladim majkama je potrebna podrška i razumijevanje, nikako osuda i napad, tim možete napraviti samo gore. Izabela u jednom tekstu kaže: “Iako su prošle trideset i tri godine, sjećam se tog trenutka kao da je bio juče. Stjuarta je trebalo nahraniti i ja sam ustala i otišla do njegovog krevetića. Nije bio potpuno budan, mrdao je rukama. Gledala sam to vanzemaljsko biće sa kojim nisam osjećala apsolutno nikakvu povezanost niti emociju. On je bio samo biće koje me zadesilo i promijenilo mi život, ali ne na bolje.” Pisala je o stvarima koje joj prolaze kroz glavu i šta (ne) osjeća, a nije osjećala povezanost sa vlastitim djetetom. Čak ni sa drugim, jer rodila je i djevojčicu, a sve sa nadom da će možda nešto da se promijeni. Izabeli nikada nije dijaganostifikovana postporođajna depresija niti je bila u pitanju iscrpljenost – jednostavno, samosvjesnost o majčinstvu koje je ne ispunjava iako svi kažu da bi trebalo.




Majčinstvo nije i ne treba da bude univerzalno. Nerealno je očekivati da uz bebu dobijete pravila ponašanja – realno je da radite onako kako osjećate. Ne brinite, niste same u toj zbunjenosti i uplašenosti da li radite nešto dobro ili loše: sve majke to prolaze samo malo koja se usudi priznati glasno. Ukoliko se borite sa vlastitim mislima i ne odustajete, ne brinite, dobra ste majka. Roditeljstvo i jeste prebroditi dobre i loše trenutke, ne odustati ni onda kada je najteže i kada vas ne ispunjava. Ma koliko bilo divno odgajati jedno novo biće, isto toliko je iscrpljujuće, a često i poražavajuće saznanje da ne ide sve kako treba. Brižan roditelj nije onaj koji konstantno priča o ljubavi već onaj koji ne odustaje bez obzira na kakve prepreke naiđe. Roditeljstvo je divno i ispunjava, ali nije i ne treba da bude sav vaš identitet i niste jedina koja tako osjeća – bez brige! Možete se spremati i psihički i fizički koliko hoćete, ali kada dođe taj trenutak sve pada u vodu. Možete biti spremni da date život za biće koje ste stvorili, ali isto tako je u redu da osjećate kao da plovite u nepoznato. Ne pretvarajte se da znate šta radite ako ne znate, jer ne možete.




Majčinstvo je ringišpil dobrih i loših osjećanja i sve što treba je podrška, kako god i za šta god. Novopečene majke ne trebaju osude već razumijevanje za to kroz šta prolaze. Isto je i sa djecom, njima treba ljubav i podrška bez obzira na sve. Bitno je da iskreno kažete ono što mislite i osjećate, bitno je da se prekine spirala ćutnje u kojoj je postalo nepojmljivo da kažete da nije sve tako divno i krasno već teško i naporno. Ljudi smo, a ljudi griješe.




Izvor. lolamagazin.rs

Read More

Što se događa sa ženinim tijelom odmah nakon porođaja?

Svi smo vrlo dobro upoznati s promjenama koje našem tijelu donosi trudnoća. Puno se više studija, članaka i pažnje posvećuje održavanju zdravlja mame i bebe tijekom trudnoće, no vrlo je važno znati i što se s našim tijelom događa odmah nakon porođaja i u sljedećih nekoliko dana i tjedana. Nakon što na svijet donesemo svoju malu ljubav, naše tijelo odmah prolazi kroz šest važnih promjena.


1. Maternica

U trenutku porođaja maternica žene je oko 15 puta teža nego prije trudnoće, ne računajući težinu bebe, amnionske tekućine i posteljice, a njezin kapacitet je 500 puta veći no što je bio prije začeća. Zbog toga mnoge žene nakon što napuste bolnicu i dalje izgledaju kao da su trudne, odnosno imaju ispupčeni trbuščić.
Nekoliko minuta nakon porođaja, i dalje ćete osjećati stezanje u maternici slično trudovima. Te kontrakcije događaju se zato što se posteljica odvaja od stjenke maternice. Kada posteljica izađe, maternica će se i dalje stezati zbog zatvaranja otvorenih krvnih žila koje su bile spojene na posteljicu, a bol sliči grčevima u trbuhu.
Tjedan dana nakon porođaja maternica teži nešto više od pola kilograma, odnosno pola od onog koliko je težila na dan kada je žena rodila svoju bebu.
Nakon dva tjedna, njezina težina je oko 300 grama i već je u potpunosti smještena unutar zdjelice. U predporođajnu težinu (od oko 100 grama) maternica dolazi četiri tjedna nakon porođaja. Taj proces naziva se involucija maternice.

2. Trbušni mišići

Čak i kada se maternica vrati u svoj normalan oblik, žene i dalje mogu izgledati kao da imaju trudnički trbuščić. To je zato što su trbušni mišići rastegnuti i nemaju čvrstinu koja bi zategnula trbuh. Činjenica da su i nakon poroda “velike”, mnoge žene baca u očaj, ali nikako se ne bi trebale bacati na mršavljenje i vježbanje u prvih šest tjedana nakon poroda. Nakon tog perioda, potreban je pregled kod liječnika koji će strogo nadzirati eventualno vježbanje i promjenu prehrane u svrhu skidanja kilica. Normalno je da se žena vraća na svoju težinu prije trudnoće tek nakon devet mjeseci od poroda.


3. Postnatalno krvarenje i gubitak težine

Nakon poroda žena odmah gubi oko 6 kilograma: oko 4 kilograma teži beba, 0,5 kg otpada na posteljicu, a ostatak na amnionsku tekućinu i krv. I u sljedećih nekoliko dana i tjedana ženin organizam izbacivat će višak vode i krvi. Postnatalno krvarenje izgleda kao jača menstruacija i traje između dva i šest tjedana od poroda. Javlja se i kod žena koje su rodile carskim rezom, jer se postnatalno krvarenje događa zbog odvajanja posteljice od maternice i nema veze s rodnicom. Krvarenje može trajati do šest tjedana. Isprva je krv svijetlo crvena, a s tjednima se pretvara u roskasti ili smećkasti iscjedak zvan lochia koji pri završetku krvarenja ima žućkastu boju.
U periodu postnatalnog krvarenja nije dobro koristiti tampone kako se rodnica ne bi dodatno inficirala stvaranjem bakterija oko tampona. Najbolje je koristiti uloške od vate, posebno u prvih šest tjedana nakon porođaja. Postnatalno krvarenje potpuno je normalno, ali svakako treba posjetiti liječnika ukoliko je ektremno jako (uložak od vate se natopi u manje od sat vremena nakon stavljanja) ili ako u krvi primjetite velike ugruške.


4. Mjehur i crijeva

Žena proizvodi puno više mokraće u prvim danima nakon porođaja – neke gotovo 3 litre dnevno. Osimobilnog mokrenja, mnoge žene pojačano se znoje. Zbog svega navedenog, tjedan dana nakon poroda žena može izgubiti između 2-3 kilograma vode. Količina, naravno, ovisi o tome koliko je vode organizam skupio tijekom trudnoće.
Posljedica trudova, napora i poroda može biti oticanje mokraćnog mjehura zbog čega mnoge žene izgube uobičajeni osjećaj da im se piški u prvim danima nakon dolaska bebe na svijet. Obzirom da bubrezi proizvode mnogo više mokraće, mjehur se brzo puni, pa je vrlo važno da žena ide redovito na wc čak i kada ne osjeća potrebu za mokrenjem. Zadržavanje mokraće u mjehuru može uzrokovati njegovo proširivanje što znači dodatne urinarne probleme, otežano stezanje maternice, bolove i dodatna krvarenja.
Ako majka ne može piškiti nekoliko sati nakon porođaja, vjerojatno će dobiti kateter. U slučaju carskog reza, kateter se stavlja tijekom operacije i ostaje uveden još nekoliko sati nakon porođaja.
U svakom slučaju, svaka žena koja ima problema s mokrenjem nakon porođaja trebala bi to svakako reći medicinskoj sestri.

Mnoge žene nakon porođaja iskuse zatvor. Njemu pridonosi usporena probava, promjene u prehrani, neki lijekovi protiv bolova i boravak u krevetu, odnosno nekretanje. Osim zatvora, majka može imati tvrdu stolicu i hemoroide.

5. Vagina

Ako je žena rodila vaginalno, njezina vagina ostat će nešto veća no prije trudnoće. Tijekom porođaja ona se rasteže, a nakon što beba izađe, vagina je otečena. Oteklina splašnjava u nekoliko sljedećih dana te joj se vraća mišićni tonus. U nekoliko sljedećih tjedana vagina se vraća u prvobitni oblik u čemu mogu pomoći Kegelove vježbe.

Ukoliko je za porođaja došlo do malog trganja perineuma (područja između vaginalnog i analnog otvora) koji nije zahtijevao šivanje, trebao bi se zaliječiti brzo bez većih neugodnosti. Ako je žena imala epiziotomiju (kirurši rez) ili je došlo do jačeg trganja perineuma trebat će proći neko vrijeme dok rana ne zacijeli.

Upravo zbog ranice na perineumu, većina žena ne stupa u seksualne odnose neko vrijeme nakon porođaja, jer odnos izaziva bolove. Ta neugoda i bol mogu trajati do 6 mjeseci ili čak godinu dana nakon porođaja. U svakom slučaju, liječnik će znati reći je li žena fizički spremna za seksualni odnos, ali vrlo je važno da to bude i emotivno i psihički.

Kada počnu ponovno imati seksualne odnose, mnoge žene primijete da se manje vaginalno navlažujuno tijekom trudnoće, a uzrok je manja razina estrogena u organizmu. Ukoliko žena doji, suhoća vagine bit će još izraženija, jer dojenje smanjuje razine estrogena u tijelu. Pomoći može lubrikant na bazi vode.

6. Grudi

U prvim danima nakon porođaja grudi proizvode kolostrum – kremastu, žućkastu tekućinu punu antitijela. Treći ili četvrti dan nakon porođaja mnoge žene osjete neugodnost, težinu i bol u grudimazbog njihova povećanja nalik oticanju. To povećanje grudi smanjuje se za jedan ili dva dana, a dobar recept za smanjenje neugode je stavljanje leda ili listova kupusa u serijama od po 20 minuta. Nekim ženama pomaže i izdajanje, a liječnici savjetuju da majka samo nastavi dojiti čime se smanjuje pritisak koji uzrokuje pojačana proizvodnja mlijeka.

Ukoliko je dojenje bolno, moguće je da se radi o infekciji ili beba loše sisa, pa je iznimno važno da majka potraži pomoć ukoliko ima problema s dojenjem.

Klinfo.rtl.hr

Read More

ZAŠTO BEBE PRESTANU DA PLAČU ČIM RODITELJI USTANU?

Zašto su prve nedjelje roditeljstva više nalik na neprestano hodanje tamo ovamo, kao da “patrolirate”, nego uživanje u pogledu na bebu koja mirno spava u krevetiću?

Novorođene bebe mrze kad mama i tata sjede. Ili leže. Ponašaju se kao mali tirani, surovi fitnes instruktori, drilujući roditelje tako da sve vrijeme budu u stanju pripravnosti, spremni da čim se beba začuje odmarširaju preko cijelog stana da vide šta se dešava i umire Sunce milo.


To se dešava čak i ako sjedite odmah pored kreveca. Beba se rasplače, vi joj pričate, ali uspjevate da je umirite tek kad ustanete na noge lagane.

Ali zašto?! Kakva je razlika da li ćete stajati ili sjedeti? I zašto su te prve nedjelje roditeljstva više nalik na neprestano hodanje tamo ovamo, kao da “patrolirate”, nego na mirno sjedenje i posmatranje bebe koja spava?

Pa, ukratko, nekoliko milenijuma razvoja ljudske rase dovelo je do toga da je u nama duboko usađen instinkt koji kaže da je stajanje sigurnije od sjedenja. Ako stojite, spremni ste da se date u bijeg istog časa, ako naiđe neka opasnost. Danas, naravno, nikakva opasnost ne preti bebi koja je ušuškana u krevecu, ali to malo biće radi upravo onako kako ga je evolucija naučila. I zato prestaje da plače kad vas natjera da ustanete. Hiljaditi put u toku dana. Ili noći.

To je potvrdila i naučna studija sprovedena 2013. godine.

“Novorođene bebe umire se kad ih majka nosi zahvaljujući koordinisanoj reakciji centralne, motorne i kardio-regulacije. Bebe mlađe od šest mjeseci se umire, pretanu da plaču i ubrzani rad srca im se smiruje čim ih majka uzme u naručje i počne da ih nosi po prostoriji”, navodi se u studiji objavljenoj u stručnom časopisu Current Biology.

Ovo je, naravno, iscrpljujuće za roditelje, ali – nisu bebe krive, to je jače od njih.
Tokom istraživanja, naučnici su posmatrali 12 zdravih beba, koje su majke spuštale u krevetac, držale ih sjedeći i nosale po sobi, držeći ih u naručju.

Rezultati su potvrdili ono što većina ljudi utvrdi eksperimentalnim putem vrlo brzo nakon što postanu roditelji. Bebe su sretne kad hodate, manje-više ravnodušne ako ih držite u naručju sjedeći i potpuno “očajne” kad ih spustite u krevetac.

Ali, naučnici su utvrdili još nešto interesantno. Puls beba koji skoči kad se beba uznemiri i počne da plače, smiruje se čim mama ustane.

Ako imate bebu i upravo ste u toj fazi kad padate s nogu od umora… Sad znate da nije vaša beba “mali manipulator”. Sve su takve. Ali, sve do jedne su najslađi mali manipulatori na svijetu. I nosite ih zato. To vrijeme traje toliko kratko da će vam jednog dana biti žao što ih niste i više nosali.

Izvor: Moj pedijatar

Read More

JA SAM MAMA

Budili su me, drmusali, povraćali po meni, voljeli i ućutkavali. Preplavljena sam, očarana, obuzeta ljubavlju i sluđena. Ali, ovakav život živim namjerno…

Piše: Liza Džo Bejker


Preopterećena sam, iscrpljena i preplašena

Divlja sam, hrabra i slomljena

Ali, ovakav život živim namjerno i nije slučajno što sam se ovdje probudila ovog jutra.

Da, moj orman ima smisao za humor i odjeću u svakoj veličini, ali zbog toga je moja životna priča bogatija i ispunjenija.


Tri puta su se ovi kukovi njihali u ritmu porođajnog plesa, i ne stide se toga.

Gubila sam živce, vikala, plakala i izvinjavala se, i sve to prije 9 ujutro.


Slikala sam prstima, kljukala se kofeinskim napitcima i ostajala bez odgovora na silna pitanja “zašto” koja se protežu širom dnevne sobe, kroz naša ulazna vrata i oko našeg kvarta.

Saplitala sam se o LEGO, gazila preko trotineta, spavala u krevetima na sprat i palila lampe kako bih rastjerala mrak iz njihovih ružnih snova.


Budili su me, drmusali, povraćali po meni, voljeli i ućutkavali. Nikad nisam sasvim i potpuno odustajala.


Ljubav spava u mom krevetu. Radoznalost jede za mojim stolom. Zadovoljstvo trči u krug po mom dvorištu. Iscrpljenost mi je vjerni prijatelj. Kao i blagoslovenost.


Kad bih večeras počela da unazad brojim sve darove ovog divljeg i mahnitog perioda, još bih brojala kada moji unuci počnu da hodaju i pritiskaju svoje nosiće na ove iste zamrljane prozore.

Umjesto toga, brojim rupice na obrazima i bradama.

Kao i planine rasparenih čarapa i farmerica sa iscjepanim koljenima i cipelica koje omale za par mjeseci i odlaske kod frizera i ispale zubiće i koliko puta sam ih pogledala i rekla sa nevjericom i ponosom “Ne mogu da vjerujem koliko ste porasli!”

Preplavljena sam, očarana, obuzeta ljubavlju i sluđena. Naročito onih večeri kada kući donesu poljsko cvijeće i sve blato ovog svijeta.

Ispunjena sam i ostvarena.

Starija sam i zadovoljna svojom kožom.

Bavim se podizanjem malih ljudi.
I van sebe sam i potpuno sam posvećena, žudim za pet minuta samoće i za ostatkom života provedenim sa njima.

Želim da zaustavim vrijeme, ukrotim svoje strahove, pohvatam njihove snove, proživim stotine ljeta ispunjenih kapanjem ljepljivog čokoladnog sladoleda. U međuvremenu, visim noktima se pridržavajući za svoja uvjerenja, svoju narav i smisao za humor.


Ovo su lepi dani, fantastični dani i dani koji se jedva vuku. Ovo su brze godine, čudesne godine i godine kada je teško naći riječi.
Ali nalazimo ih. Obično počinju sa “pomozi” i završavaju sa “hvala”. A u sredini?


Sredina je gusti sloj čuđenja koje se nekad šapuće, često viče i na koje uvijek stiže odgovor.

Sredina sam ja. Sredina si ti. Sredina je samo ta jedna riječ, vrijedna najdubljeg poštovanja, “mama”.





Liza Dzo BejkerLiza Džo Bejker je autorka knjige “Iznenađena materinstvom: Sve što nikad nisam očekivala od roditeljstva”
(Surprised by Motherhood: Everything I Never Expected About Being a Mom)

Izvor: Hafington post

Read More