utorak, 7. studenoga 2017.

Višak kože na trbuhu nakon poroda

Velik broj žena ima problema s opuštenim mišićima i kožom koja u trudnoći nije bila dovoljno elastična. Mnoge žene zbog toga imaju osjećaj kao da su i dalje trudne jer im trbuh tako izgleda. Provjerite kako vratiti tijelo u formu nakon poroda i prihvatiti promjene koje donosi trudnoća.


Elastičnost kože nakon poroda

Kako je za vrijeme trudnoće maternica rasla tako se i vaša koža sukladno tome rastezala.  U nekim slučajevima maternica i plod pritišću prednju trbušnu stjenku pa zbog hormonalnih promjena u trudnoći i nemogućnosti rastezanja tkiva dolazi do puknuća na mjestu gdje je ono najmekše i gdje je pritisak najveći. Znači da tkivo nije dovoljno elastično pa dolazi do razdvajanja ravnog trbušnog mišića koji se nalazi u prednjem dijelu trbušne stjenke i to najčešće iznad pupka.
Do viška kože na trbuhu nakon poroda dolazi zbog slabe elastičnosti kože.  To je nešto na što vi ne možete utjecati jer je uvelike predodređeno nasljednim faktorom. Neke žene su te sreće da im se trbuh vrlo brzo nakon poroda vrati u predporođajno stanje, a nekima je to na žalost veliki problem s kojim se mogu mjesecima boriti i nikada ga ne riješiti.

Kako vratiti tijelo u formu?

Razmaknuti mišići trebaju se vratiti na svoje staro mjesto. Kako će mišići početi postepeno ponovo preuzimati svoju funkciju učvršćivanja tako će se i višak kože ako nije prevelik postepeno povlačiti. Ali kao što smo već rekli kod velikog broja žena u praksi to baš i nije tako.
 Takvo stanje trbuha nakon poroda može se eventualno pokušati riješiti vježbama ili nošenjem steznika odmah nakon poroda.
Kroz dva do tri mjeseca možete krenuti sa ciljnim vježbama, najbolje bi bilo u skupinama određenim baš za to. Na žalost često žene nakon poroda nemaju vremena za sebe jer uloga majke im to ne dopušta. Posvećene su svojoj bebi, zbližavanju s njom i svaki trenutak provode s njom. Žena u prvim mjesecima nakon poroda potpuno zanemari svoje tijelo jer naprosto nema vremena za njega.

Kako se nositi s promjenama nakon poroda?

Mediji nam serviraju savršene mame koje u par tjedana nakon poroda izgledaju svršeno utegnuto, fit i bez ijedne strije i ijednog kilograma viška. Što je u realnosti apsolutno nemoguće i takva slika savršene mlade mame uvelike stvara psihičke pritiske stvarnim ženama nakon poroda.
No zapitajte se kako je to moguće? Koliko dadilja, trenera, nutricionista i sveg ostalog imaju te savršene mame oko sebe? Najmanje po jednog od sveg tog navedenog, ako ne i više, dok vi stvarne žene uz ulogu majke, morate biti i domaćice i kućanice i ljubavnice i nemate tolike silne pomagače.
Trudnoća je jedno zaista divno, posebno iskustvo koje vam  je podareno. Prihvatite ga onakvim kakvo ono doista i je, uz sve lijepo što trudnoća donosi budite otvorene i prema svim onim promjenama koje dolaze uz trudnoću.
Uživajte u ulozi majke, uživajte u mirisu svoje bebe, u dodiru svoje bebe, u pogledu svoje bebe jer ona u prvim mjesecima ima samo vas.
Vi ste sav njezin svijet. Dakle vaš svijet je i njen svijet. Nemojte sami sebi i vašoj bebi oduzeti te posebne trenutke jer vas sputava vaš izgled i promjene koje su se dogodile na vašem tijelu u trudnoći i nakon poroda.
S vremenom će se neke od tih promjena vratiti na staro same od sebe, na nekima ćete vi poraditi i dovesti ih u red, neke ćete s vremenom i prestati primjećivati ali sve su one vrijedne onog što ste vi dobili zauzvrat. Vaše najmilije.
Izvor: maminsvijet

Hitni carski rez i dogovoreni/planirani carski rez

Postoje hitni carski rezovi koji se provode neplanirano, ako u toku porođaja dođe do komplikacija, pa je najsigurnije rješenje za majku i dijete završiti trudnoću carskim rezom.
Upravo radi tih hitnih carskih rezova dobro je znati neke osnovne informacije vezane za carski rez jer u tim trenucima nemate mnogo vremena za razmišljanje  i morate hitno odlučiti i prihvatiti sve ono što carski rez donosi i usuglasiti se s time.
Postoje i planirani carski rezovi. To su unaprijed dogovoreni carski rezovi zbog različitih medicinskih razloga kao što su:
  • Bolesti majke kao što su trudnički dijabetes, visoki tlak, anomalija zdjelice
  • Spuštena posteljica što znači da posteljica zatvara otvor maternice
  • Disproporcija glave i porođajnog kanala
  • Nepovoljan ili naopak bebin položaj tj. stav djeteta zatkom
  • Medicinski potpomognuta oplodnja
  • Više plodne trudnoće
  • Prvorotkinje starije od 40 godina
  • Prethodni porod carskim rezom unutar 2 godine
  • Prijeteća asfiksija djeteta, što znači da dijete ne dobiva dovoljno kisika preko posteljice što se zaključuje po nepravilnom radu srca djeteta
Trudnice koje će trudnoću dovršiti dogovorenim carskim rezom, odnosno sekcijom, obično budu primljene u bolnicu dan ili dva ranije kako bi se napravile sve potrebne pred-operacijske obrade.
Dakle, govorimo o informativnom razgovoru s liječnikom, koji će vas uputiti i pripremiti na carski rez i eventualne komplikacije tijekom operacije. Potpisat ćete svu potrebnu dokumentaciju u kojoj vlastoručnim potpisom jamčite da ste upoznati sa svime i da razumijete situaciju te da ste suglasni sa svime.
Obavit ćete sve potrebne laboratorijske pretrage i razgovor s anesteziologom gdje ćete se odlučiti za opću ili spinalnu anesteziju.

Izvor: maminsvijet

Oporavak nakon carskog reza

Oporavak od carskog reza zna biti jako bolan i naporan. Svaka žena ga doživi drugačije. Mnoge žene se bez problema dižu iz kreveta i prohodaju, bez nekih velikih teškoća i bolova, a mnoge na žalost proživljavaju traumatično iskustvo, s poteškoćama i  bolovima.
Mislimo kako je to zapravo individualno, nije svaka žena ista i nema svaka žena isti prag tolerancije na bol, niti je svaka žena jednako jaka i snažna, kako fizički tako i psihički, jer to su sve faktori koji uvelike utiču na oporavak nakon carskog reza.


U pravilu kad vam popusti anestezija i svi lijekovi koje ste primili protiv bolova započinje prava borba. Nakon spinalne anestezije ne dižete 24 sata iz kreveta, a nakon opće 12 sati.
Vašu bebu vam dovode na kratko, tek toliko da se upoznate, da ju osjetite, a i ona vas, da ju pokušate staviti na prsa i dojiti, no to su doista kratki susreti jer u tim prvim satima to vam je još prenaporno ma koliko god biste vi silno željeli biti uz svoje malo sunce.
Nulti dan carskog reza
Dan kad je obavljena sekcija računa se kao nulti dan i provest ćete ga u krevetu. Jedini pokreti koje eventualno možete učiniti su podizanje stražnjice kako bi vas sestre oprale i promijenile higijenske uloške ili ispraznile kateter.
Čak i ležanje na boku može biti vrlo teško i bolno, stoga se potrudite umiriti i što manje micati, možda će vas glazba koju volite opustiti. Što ćete manje misliti na bolove, to ćete ih lakše podnijeti.
Izbjegavajte sve nagle pokrete, a kod kašlja, kihanja ili smijeha pridržavajte svoj trbuh jer može biti bolno i jako neugodno.
U tim prvim satima nakon operacije vrlo je bitno istjecanje krvi iz maternice, jer su bolovi radi kontrakcija maternice znatno manji ako krv istječe normalno iz vas.
Naravno tijekom cijelog vremena primat ćete injekcije protiv bolova, analgetike preko infuzije, ako je potrebno i tablete za smirenje jer bolovi znaju biti vrlo intenzivni pogotovo ako niste prokrvarili što često rezultira i dodatnim stresom, a time se i sama bol pojačava.
Tečnost prvih par sati nakon operacije uopće ne smijete piti. Tek vam kasnije malo po malo sestre na slamčicu daju isključivo samo vodu. I naravno cijelo vrijeme primate intravenoznu infuziju i imate kateter. Sestre vas stalno obilaze, provjeravaju, mjere tlak, temperaturu i doista ste pod stalnim nadzorom jer su ti prvi sati najgori i bol je maksimalno najjača.
Prvi dan nakon carskog reza
Sljedeći dan tj. 24 sata nakon operacije koja se izvodila pod spinalnom anestezijom slijedi dizanje iz kreveta, a ako je to bila sekcija pod općom anestezijom prvo dizanje je već nakon 12 sati od operacije. Prvo vam sestre odstrane kateter, a nakon toga se dižete iz kreveta. To dizanje iz kreveta često je jako bolno i naporno. Vrlo je važno pronaći pravilan položaj u kojem će vam biti najlakše ustati.
Sestre vas upute u to jer su to već uhodane radnje. Najlakše će vam biti da se okrenete na bok i polako spustite noge. Jednom rukom se primite za ručku koja je na ormariću pored vašeg kreveta, koja i služi za to, a drugom rukom se pokušajte podizati od  kreveta.
Polako se dignite u sjedeći položaj i nipošto nemojte odmah ustajati na noge. U trenutku kad sjednete bit će vam jako teško disati, najvažnije je umirit se i polako i smireno pravilno prodisati. Dobro će vam doći da uz sebe imate vode da vas osvježi. Tek kad osjetite da vam je bolje i da ste spremni ustati, tek se tad ustanite.
Bit će vam jako teško i imati ćete osjećaj kao da će vam sve ispasti iz vas. Refleksno ćete držati trbuh kako biste mu pružili nekakav oslonac ili potporu radi tog čudnog osjećaja. No to vam se samo tako čini, trbuh je još poveći i jako natečen, pritišće vam ranu pa se radi toga stvara taj osjećaj.
Sestra će vam pomoći da dođete do kupaone. Korak po korak, polako ali sigurno i uspjet ćete. Pomoći će vam i pri skidanju i tuširanju, ako treba i pridržati vas dok perete zube i umivate se jer za vas same ipak bi to još uvijek bilo preteško i prenaporno.
Poslije tuširanja bit će vam mnogo lakše, osjećat ćete se bolje i svježije. Sestra će vam pomoći da se obučete i vratite natrag u krevet. Ma koliko vam to bilo bolno pokušajte se što više kretati kako biste se čim prije oporavili. U pravilu vrijeme oporavka i je kraće što se vi više krećete.
Savjeti za brži oporavak nakon carskog reza
Nakon što se onaj prvi dan ustanete iz kreveta forsirajte same sebe što češće i što više se dizati i hodati jer time činite medvjeđu uslugu same sebi. Neke žene znaju i po dva, tri dana ležati jer ne mogu podnijeti bolove, što im nikako ne pomaže jer će ionako morati ustati a samo će im biti puno stresnije i sa još većom dozom straha.
Puno je jednostavnije stisnuti zube i preživjeti ta prva dva dana jer je treći sve već lakše. Moći ćete same na wc-e, same se oblačiti, presvlačiti, tuširati što je i za vas mnogo lakše nego da ovisite o dobroj volji sestara.
Sestre vam i dalje svakog dana bar tri puta dnevno provjeravaju tlak, svako jutro injekcijom dobijete lijekove za sprječavanje zgrušavanja krvi. Infuziju vam skidaju treći dan. Prvo prematanje rane je isto tako treći dan.
Ako osjećate bolove nemojte biti hrabri pa ih trpjeti nego tražite sestru nešto za bolove, sigurno vas neće odbiti.
Tekućinu ćete piti u sve većim količinama, a jesti ćete isto tako tek treći dan ako uračunamo i onaj nulti kad je izvršena sekcija.
Nakon prvog obroka koji neće biti baš obilan i za prste polizat jer ipak crijeva nisu više od tri dana radila, pa ne smije ni biti; popit ćete prah za poticanje stolice, ako je ne dobijete normalnim putem. Mnogo žena ima poteškoća sa tom prvom stolicom nakon carskog reza. I iako kao ne bi smjele, možete popiti kavu ili pojesti nešto što će potaknuti probavu.
Kad vas premjeste s intenzivne njege, ostatak vašeg boravka u bolnici vaše malo sunce će biti većinu vremena sa vama osim u vrijeme obroka i posjeta i naravno po noći.
Možda će vam se u početku to činiti preteško obzirom da vam se teško namjestiti. Niste u mogućnosti primiti dijete u normalan položaj za dojenje, znači na trbuh pa morate improvizirati.
Teže se ustajete, morate se okretati na bok i tražiti najpovoljnije položaje kako biste mogli dojiti. Još uvijek vas i boli a možda imate i problema sa dojenjem, svakakve poteškoće vas mogu zadesiti ali nemojte očajavati.
Sve su to normalne stvari u prvim danima upoznavanja sa vašim malim sunašcem. Morate jedno drugo upoznati, povezati se i pronaći način kako bi ti dani u bolnici prošli što ljepše i bezbolnije.
Nemojte se ustručavati ako vaša beba plače, ako je nezadovoljna, ako ju ne znate pravilno staviti na prsa. To su stvari koje ćete naučiti, uostalom na raspolaganju su vam sestre koje će vam zasigurno pomoći u svemu i uputiti vas u sve.
Ne brinite ako ste potištene ili depresivne, dogodio se splet okolnosti koje su se možda tako po vas nepovoljno posložile. Ali sve će to proći. I bolovi će proći i strah i potištenost i u trenucima kad je vaše malo sunce uz vas zaboravljate na sve brige i probleme i ništa od onog što vas je do tad tištalo više se ne čini tako bitnim i tako velikim. Sve ćete to preživjeti, zaboraviti i znate da je svaka ta žrtva bila vrijedna vašeg malog anđela.
Bitno je shvatiti da je carski rez doista ozbiljan kirurški zahvat i nije nimalo bezazlen kao što se misli.
Dapače žene koje rađaju carskim rezom puno se duže i puno teže, uz puno veće bolove oporavljaju od poroda nego žene koje su rodile prirodnim putem.

Otpuštanje iz bolnice nakon carskog reza

U pravilu se mame s bebama otpuštaju tek šesti dan iz bolnice, ne računajući onaj dan poroda. U jutro vadite kopče, ako ste ih imale. Čekate vašu vizitu i pedijatricu za vašu bebu. Čekate papirologiju i nakon tog sveg vas napokon otpuštaju doma.
Iznimno, u nekim slučajevima ako je sve uredu i sa mamom i sa bebom, a nedostatak je slobodnih kreveta; mame i bebe znaju biti otpuštene kući i peti dan. Naravno uz istu proceduru. Ali to je stvar koja nije u svakoj bolnici ista, može se reći da su postupci vrlo slični u svim bolnicama ali zasigurno nisu isti.

Važni savjeti nutricioniste

"* Ukoliko se ishrana započne sokovima, to ponekad može da izazove mučninu, što se pripisuje sadržaju šećera u soku.

* U početku je najbolje konzumirati hranu sa malo «ostataka» - kao što je pire od krompira, meko kuhano jaje ili palačinka.


* Potrebno je uzimati dosta tečnosti, da bi se nadoknadila izgubljena tečnost tokom porođaja, kao i zbog dojenja.


* Neophodno je da se redovno prazni bešika, kako bi se smanjio rizik od urinarne infekcije.


* Lijekovi protiv bolova 
i anestetici mogu da izazovu konstipaciju, pa je poželjno da se što prije pređe na nesteroidne lijekove protiv bolova, tipa Ibuprofen.

* Ako porodilja ima zatvor, ili je pražnjenje creva bolno, treba da uzme čepić ili blago laksativno sredstvo. Pomaže i ako se pije velika količina vode i konzumira obilje voća i povrća, što će da prevenira ovaj problem. Preporučene namirnice protiv konstipacije su hladan sok od šljiva (npr. popijte hladan sok od šljiva, pa veću količinu toplog čaja), svježe voće, borovnice, kajsije, suho grožđe...

* Uzimajte male, a česte obroke, kao i dovoljno tečnosti između obroka.


* Započnite «normalnu» ishranu kada iz porodilišta stignete kući. Ne brinite ako vam je apetit umanjen, to je normalno.


* Proteinski obroci su neophodni da bi se tijelo oporavilo. To uključuje piletinu, junetinu, sir, tofu (sir od soje), milkšejk, sladoled...


* Uključite vlakna u ishranu: svježe voće, povrće, integralne žitarice. Uzimanje ove hrane će da prevenira konstipaciju i obezbijedi normalnu funkciju crijeva, pogotovo nakon anestezije.

Kada početi sa dojenjem?


Dojenje je ključno za postoperativni oporavak i pomaže skupljanju materice. Ako je majka u stanju, sa dojenjem treba započeti dva sata poslije porođaja. Ono je apsolutno najbolji početak za svaku bebu, jer prevenira probleme koji mogu da nastanu kod djece koje dođu na svijet pomoću carskog reza. Osim toga, olakšava porodilji prevazilaženje fizičke i emotivne traume.

Rađanje carskim rezom djeluje ograničavajuće na dojenje iz više razloga. Prije svega, majke brinu da li će dojenje da bude adekvatno. Briga je bez osnova, jer nema razloga da dojenje ne bude uspješno. Naprotiv, ono će pomoći «normalizaciji» iskustva porođaja. Osim toga, početak dojenja se često odlaže pošto je majkama potrebno «dodatno vrijeme» da se oporave prije nego što se osjećaju fizički spremnim da doje bebu. Međutim, prvi podoj treba da se obavi čim postanu svjesne i u stanju da drže bebu. Uostalom, prvi podoj je moguć kod majki posle carskog reza isto kao i kod onih koje su se porodile vaginalnim putem.

Dojenje obezbieđuje posebnu vezu između majke i bebe, stimuliše nadolaženje mlijeka, oslobađa hormon oksitocin koji pomaže da se materica vrati u prvobitno stanje, snabdjeva bebu imunološkim prednostima kolostruma (prvo mlijeko)... Inače, kod novorođenčeta je refleks sisanja najjači u prvim satima po rođenju. U nekim slučajevima, bebe rođene carskim rezom mogu da budu pospane, pogotovo ako su majke duže bile izložene anesteziji. Međutim, to ne znači da dojenje neće biti uspješno, jedino može duže da traje.

Mnoge majke strahuju da će lijekovi koje su dobile tokom intervencije biti štetni za bebu. No, nema razloga za zabrinutost, jer se i antibiotici i narkotici (anestezija) minimalno oslobađaju u kolostrumu.

Često se dešava i da majke ne mogu da pronađu udoban položaj za podoj. Preporučuje se ležeći položaj na boku - kako se ne bi vršio pritisak na ranu od operacije. Majka može da se lagano okrene na drugu stranu i stavi okrugli jastuk blizu rane, kako je beba ne bi slučajno udarila. Jastuk iza bebinih leđa će pomoći lakše okretanje bebe na drugu stranu. A stavljanje jastuka ispod majčinih koljena će da spriječi zatezanje stomačnih mišića i istovremeno da opusti leđa.

Kako se hraniti kod kuće?
Tri dana posle operacije, može da se uvede ovakav način ishrane:

Doručak
- cerealije, mlijeko, tost ili hljeb sa buterom, med ili džem

Užina
- čaj, mliječni napitak, kreker ili keks

Ručak
- supa (sve varijante, izuzev mnogo začinjene), jaja (jedno do dva meko kuhana), riba (pečena ili sa roštilja), krompir (kao pire, kuhani ili pečeni), piletina (kuhana, pečena, sa roštilja), slatkiš (puding)

Užina
- čaj ili kafa, lagani kolač

Večera
- supa (sve varijante, izuzev mnogo začinjene), jaja (jedno do dva meko kuhana), riba (pečena ili sa roštilja), krompir (kao pire, kuhani ili pečeni), piletina (kuhana, pečena, sa roštilja), povrće (u početku kuhano, onda u obliku salate), laki kolač

Prije spavanja
- čaša toplog mlijeka, keks ili parče hljeba

Hranom protiv umora
* Napravite puding od bundeve ili pečenu bundevu za desert.
* Kada kupujete zelenu salatu, birajte onu sa najtamnijim listovima. Dodajte u nju rendanu šargarepu ili kriške narandže.
* Jedite voćnu salatu od dinje i breskve.
* Kombinujte bareni brokoli i crvene paprike sa bijelim lukom i pečurkama.
* Pospite kupus ili neko antioksidantno povrće umerenom količinom rastopljenog butera, sjeckanog bijelog luka i začina.
* Servirajte pastu sa paradajz sosom. Dodajte luk, bijeli luk i crvene paprike kada kuhate sos.
* Užinajte suho voće, naročito kajsije i breskve. Pomiješajte ih sa orasima i sjemenkama.
* Kada pravite čorbu - dodajte kupus, spanać i blitvu, stavite mrkvuu i peršun.
* Dodajte brokoli i papriku na picu, paradajz sos u đuveč.
* Stavite kriške paradajza i listove zelene salate u sendvič.

Jedite pravilno, jedite zdravo
- Kada pripremate povrće, pileća supa i začinske biljke (bosiljak, origano, timijan, ruzmarin) su odlična zamjena za buter. 
- Ne preskačite obroke. Možete mnogo da ogladnite, pa da se na kraju prejedete. Potrudite se da imate tri obroka i dvije užine (voće ili povrće).
- Posle obilnog obroka idite u šetnju.
- Pijte vodu u dovoljnim količinama tokom čitavog dana. Da biste obuzdali prejedanje, prije svakog obroka popijte čašu vode i sačekajte 15 minuta.
- Jedite hranu koja sadrži obilje kalcijuma (mlijeko i mliječni proizvodi, losos, sardine). Sada je izuzetno povećana potreba za vitaminom C i proteinima. Užine treba da budu bogate vitaminima i mineralima." savjetuje Prim dr med. Jasminka Komnenović, pedijatar-nutricionista
















ponedjeljak, 6. studenoga 2017.

Kako da dijete čuje šta mu pričate

Koliko puta morate da ponovite nešto da bi vas dijete poslušalo? Ako ste kao većina mama vjerovatno mnogo. Taman toliko da poraste tenzija, da podignete glas i da vam nakon toga bude veoma žao. Ova scena se ponavlja u velikom broju porodica skoro svakodnevno. Evo kako možete da je popravite.



Djeca su poznata kao “selektivni slušaoci”. Ona su zauzeta igrom, svojim projektima koje žele da realizuju, stvarima koje ih zanimaju, koje žele da otkriju. Upravo zbog toga često ignorišu poruke i želje odraslih koje samo ometaju njihove “poslove”.

Međutim, djeca koja posjeduju dobre vještine slušanja imaju bolji uspeh u školi, uspostavljaju stabilnije odnose sa drugim ljudima i tolerantnija su na frustracije. Sve ovo jasno govori koliko je važno učiti dijete kako da sluša.

Najvažniji dio procesa učenja djeteta vještinama slušanja je ostati smiren. Iako je veoma iritirajuće kada djeca ne slušaju, veoma je mala vjerovatnoća da će ono bilo šta naučiti iz onoga što roditelj izgovori u napadu bijesa. Najbolji momenat za učenje djeteta kako da sluša je u zajedničkim i opuštenim trenucima. Evo šta treba da radite:

Aktivno slušajte
Jeste da je svakodnevica prepuna obaveza koje nam lako skreću pažnju: posao, kuća, kuhanje i sl. Ali je nemoguće vaspitati dijete sa dobrim vještinama slušanja kao roditelj koji nikada ne odvaja vrijeme da sasluša svoje dijete. Nemojte gledati kroz prozor, mijenjati televizijske kanale ili započinjati druge aktivnosti koje zahtjevaju vašu punu pažnju. Bitno je da djetetu svojim ponašanjem date do znanja da ga slušate. Isključite telefon na trenutak i aktivno se zainteresujte za vaše dijete. Pokažite mu da ga slušate gledanjem u oči,  postavljanjem pitanja i pokazivanjem interesovanja za ono što vam priča.

Spustite se na djetetovu visinu
Iz perspektive malog djeteta svijet je džinovsko mjesto puno najrazličitijih izazova. Njemu je teško da pažljivo sluša pored svih stvari koje mu odvlače pažnju i roditelja koji kroz dranje konstantno ponavljaju iste stvari. Spustite se zato u ravan sa djetetovim očima i sačekajte da vam se pogledi susretnu prije nego što počnete da pričate. Govorite smirenim i ujednačenim glasom i objasnite mu šta treba da uradi razlaganjem uputstava u par koraka. Nemojte komplikovati stvari jer ćete mu otežati cio zadatak. I budite svjesni činjenice da vas dijete neće poslušati baš svaki put.

Tražite od djeteta da ponovi ono što je čulo
Jedna od dobrih navika je da tražite od djeteta da vam ponovi šta treba da uradi. Ponavljanje će naterati dijete da zastane tokom ponavljanja, bolje se skoncentriše na to što treba da uradi i pita ponovo ako je potrebno. A da se ne bi osjećalo usamljeno ili “prozvano” svaki put možete i vi raditi isto. Kada ono traži nešto od vas neka vam kaže da i vi ponovite šta treba da uradite. To će djetetu pokazati da ga slušate ali i da nam je svima nekada potrebno dodatno objašnjenje ili uputstvo koje je sasvim u redu da zatražimo.

Učite kroz igru
Kroz igru učenje vještina slušanja može da bude veoma zabavno. Dijete će uživati i razvijati svoje vještine u isto vrijeme.

Kakva je situacija kod vas? Koliko se čujete međusobno?


NajboljaMamaNaSvetu


I tate osjećaju simptome trudnoće

Stručnjaci kažu da je reč o saosjećajnoj trudnoći


Iako su žene te koje devet mjeseci nose bebu u stomaku i imaju uobičajene trudničke simptome, tate takođe mogu da osjete ponešto od toga.
 
Znate kako se neki muškarci šale da i oni, iz saosjećanja, imaju iste simptome kao i njihova trudna partnerka? To je zapravo moguće, kažu stručnjaci, koji to nazivaju "saosjećajnom trudnoćom", i kažu da većina muškaraca osjeti barem jedan simptom tokom tih devet mjeseci iščekivanja.
 
Zato, drage buduće mame, moguće je da i vaš partner mijenja raspoloženja uporedo sa vama, ali i da ima veći apetit.
 
Svi već znamo da su ženski hormoni tokom trudnoće potpuno nepredvidivi, pa se trudnice u jednom trenutku smiju, a već u sljedećem može da ih rasplače scena iz filma koji gledaju.
 
Sada i muškarci imaju "izgovor" za svoje promjene raspoloženja, mada to možda i ne čudi toliko jer je lako da se (ne)raspoloženje prenese sa jednog na drugo.


Ali, jutarnje mučnine kod muškaraca su posebno zanimljiva tema.
 
Trudnicama sigurno nisu zanimljive jer nije naročito lijep doživljaj kada nekoliko mjeseci svako jutro povraćaš. Međutim, ispostavilo se da čak i ovaj simptom mogu da osjete i muškarci, što je prilično neobično.
 
Takođe, trudnice često svrbi i pecka koža, posebno na stomaku jer se širi, ali ne mislite da vas partner zeza ako se i on češe po istom mestu. Ne imitira vas, već prolazi kroz "vaše" simptome.
 
Na kraju, uzmite u obzir da i buduće tate mogu da osjete nerovzu i da budu anksiozni iščekujući da na svijet donesete novi život.
 
S obzirom na to da se mnogi plaše, posebno roditelji koji čekaju prvo dijete, a to je i normalno, budite tu jedno za drugo, to je jedini način da vam bude lakše. Oboma. I ne brinite, bićete sjajni roditelji.
 
Izvor: www.mondo.rs

petak, 3. studenoga 2017.

Pa kako to beba neće u kolica? Što je učiš na ruke?

Bilo je to juče, oko osam uveče. Vraćali smo se iz duge šetnje. Muž je gurao kolica, ja sam držala Srnu u rukama.

Foto: Flickr

Videla je gugutku, učila sam je da gugutka kaže: “Gu gu gu”, ovo je bila dobra prilika da se upoznaju. Nesrećna ptica imala je slomljeno krilo, nekako uvrnuto ka unutra, ka grudima. Usporeno se kretala do barice koju je nakapala klima sa prodavnice. Pored žedne gugutke i barice, stajala je prodavačica. Ukrštenih ruku, čekala je kraj radnog vremena. Slika koju je vidjela nije se uklapala u njoj prihvatljivu. Pitala je: “Aaaa, pa kako to, beba neće u kolica? Bogami, mama, ima kičmu da iskriviš. Što je učiš na ruke?”

Dan prije toga, isto mi je rekao seoski poštar.

Dan prije njega prodavac paradajza na pijaci.

Dan prije njega komšija kod kojeg kupujemo domaća jaja, dan prije, dan prije… Vraćajući se unazad do Srninog rođenja, to je rečenica koju sam najčešće čula. I uvijek, ko god da je izgovarao, zvučala je natopljeno vjekovnom mudrošću, navodnom dobrom namjerom, zvučala je kao uputstvo za upotrebu tek rođene bebe.

Ako se ne bih pridržavala datog uputstva, mogla bih da okusim svu neprijatnost podizanja djeteta koje će, kako su mi govorili, samo željeti na ruke, ja ću se sasušiti, iskriviti, slomiti, neću moći da odem da piškim, operem sudove, obučem majicu. Možda ću i umrijeti oslabljenih i utrnjenih ruku, čudno uvrnutih ka grudima, baš kao kod gugutke.
Prodavačica ima djecu, to znam. Veliku djecu. Htjela sam da je pitam da li ih je ona nosila, da li ih je uzimala na ruke samo kada plaču ili je to radila i onda kada poželi da ih dodirne, osjeti uz sebe, kada su apsolutno mirna i zaigrana. Htjela sam da je pitam do koje godine je nosila svoju djecu ili je to, ipak, bilo samo dok nisu prohodala. Htjela sam da je pitam da li ih je ostavljala da plaču u kolicima i da li je to onda vožnja u kojoj se uživa ili mučenje za oboje. Htjela sam da je pitam da li zna koliko apsurdno, hladno i grubo zvuči kada majci kažeš da svoju bebu ne navikava na ruke. Htjela sam da je pitam mnogo toga, ali čemu?

Umjesto toga, šapnula sam joj, da ne bih oterala gugutku: “Hoće mi se!”

Vidjeli smo pticu, prići joj kolicima bilo bi bučno, možda bi je otjralo i od nas i od vode. Htjela sam da je Srna vidi, uzela sam je iz kolica u ruke, približila golubici i pustila je da je mirno posmatra. Zenice su joj se širile, uživala je.




Nosim svoju bebu i kada nema ptice u blizini. Volim da joj izbliza pokazujem svijet na koji je došla, u kom živi svoje prve mjesece.
Moje ruke su njene noge, dok ne prohoda.
Približim je mački ili psu ili djeci koja se igraju u ulici.
Približim je komšijinim patkama do kojih se ne može stići kolicima.
To su mali žuti razigrani pačići. Približim je ružama koje sadi muževa tetka u zabitom dijelu svog dvorišta. Približim da bolje vidi i osjeti život. Volim da zna da ja znam da ona nije lutka koju sedneš na nekoliko sati na krevet i onda se zagubiš. Volim da zna da poštujem njenu radoznalost. I njenu potrebu da osjeti sigurnost i nježnost koje joj moje ruke mogu pružiti i onda kada ne plače ili je boli nicanje zubića.
U porodici smo se rijetko kad grlili. Tata bi nas, kada uspijemo u nečemu, položimo ispit, slavimo rođendan ili Novu godinu, ljubio u obraz, tri puta, uz pruženu desnu ruku. Bez zagrljaja. Volio nas je, ali nije umio da to pokaže otvorenije, prisnije, ogoljeno. Imali smo skoro sve što je potrebno za ispunjeno djetinjstvo, osim tih snažnih, nježnih, toplih, kratkih ili dugih zagrljaja. Onih kroz koje osjetimo srca.
Falili su.
Ne znam ko su ljudi koji mogu da kažu ne navikavaj bebu na ruke. Svoju bebu na svoje ruke. Ne znam šta je u njihovim grudima, šta kuca i koliko brzo. Ne znam kakvi su njihovi dani, žive li ljubav, jesu li ogorčeni ili ne, grle li se i koliko često. Ne znam da li vole dodire i ako ne vole kako je to moguće. Ruke su tu da pipaju, umiruju, maze. Ruke su tu da vole. Da zagrle kad si usamljen. Da zagrle kad ti se svijet ruši. Da te pridrže, kad je to potrebno. Da budu oslonac. Ljuljaška uvezana između dva stabla. Teško je bez tog para ruku kraj sebe. Teško je nama koji smo već dovoljno dugo ovdje, zašto bi onda sklanjali svoju bebu od sebe, od svojih ruku, od svega što se samo kroz jagodice može pružiti i osjetiti.
Tu smo da je naviknemo na sebe. Na svoj miris. Na dodire. Na podršku. Da joj njima poželimo dobrodošlicu. To nije navikavanje na ruke, to je navikavanje na ljubav. Vjerujem da bebe koje dovoljno iskreno osjete ruke, kasnije traže manje pažnje. Da su mirnije, sigurnije, zadovoljnije. Slično je i sa nama. Nema tu velike razlike, od istog smo stvoreni. Ako nemamo dovoljno zagrljaja partnera, trudićemo se na sve načine da se izborimo za njih, očajnički ćemo se truditi da privučemo njegovu pažnju. Zašto, uostalom, besomučno tragamo za ljubavlju, ako ne zbog tih dodira ruku po sebi kojima se svijet može okrenuti i obojiti, zidovi porušiti, granice ponovo iscrtati?
I znate šta? Ona je jedna nasmijana beba, ne smeta joj kada se sklonimo od nje, kada je ostavimo sa bakom, jednom ili drugom, umije sebe da zabavi, nasmije, da se zaigra kao da nikoga nema kraj nje. Vjerujem da je shvatila da su naše ruke tu za nju i da će je uvijek približiti da vidi gugutku, ako ona to poželi.
Napisala: Jovana Kesanski
Izvor: Lola magazin

četvrtak, 2. studenoga 2017.

Zaboravljamo li očeve? Moj je muž dobio bebu, a izgubio ženu

Pričajmo malo o našim muškarcima. 

Pričajmo malo o onim muškim jedinkama koje nam po noći 

oduzimaju prostor u krevetu i hrkanjem remete dragocjeni san.



O muškim pojedincima kojima kuhamo i peremo veš dok nam oni kose travu i odvode djecu na igralište. (Sve može, samo me na igralište ne tjeraj!) Šalu na stranu. Ali ozbiljna sam kada kažem da je vrijeme da malo popričamo o njima i pozabavimo se njihovim statusom u našim malim obiteljima, malim hijerarhijama.  Cijelo vrijeme čut ćete me kako naklapam o SVOM životu i kako je na njega utjecalo rođenje djeteta. Ako me nećete vidjeti da pišem o tome, čut ćete me da o tome razglabam na kavi, preko telefona, na Skypeu, uživo. Ako ne razglabam ja, vidjet ćete me kako slušam mamu, prijateljicu, kumu ili nekog trećeg. Uglavnom ženskog roda. I proći ćemo sve teme – o životu prije djece, tom romantičnom dobu kada smo živjele u zabludi da znamo što znači biti umoran i neispavan, o trudničkim danima i tegobama, kilogramima i ‘ratnoj ostavštini’, o strašnim porodima, o prvim danima s bebom. Proći ćemo i razgovore o tome kako nam se život promijenio, kako su nam se prioriteti presložili, kako sada više nismo iste osobe koje smo bile i što smo sve u tom procesu naučile. Naravno, nismo sebične i egocentrične, tako da ćemo se dotaknuti i svega toga iz bebine perspektive, dovest ćemo u pitanje vlastite majčinske sposobnosti i međusobno se ohrabrivati.  Znate o kome vjerojatno nećemo pričati? O očevima. Gledam to iz svoje perspektive. Moj muž stvarno ulazi u kategoriju ‘kako li sam samo to uspjela ubosti?!’ i toga sam svjesna. I svjesna sam toga da su toga svjesni i SVI oko mene sa vječno dobronamjernim komentarima u stilu ‘Što takav dobar muškarac radi pored takve …?’ Ali ne dira me to više, ne znaju oni da ja znam prat veš i kuhat ručak i ne znam peglat’! No, da se vratimo na ono bitno. Moj muž uistinu je jedan od onih požrtvovnih očeva koji provodi svaki trenutak koji može sa vlastitim djetetom, koji u tome iskreno uživa, kojemu nikad nije bilo strano pranje ili presvlačenje, kao i hranjenje, šetanje i, općenito, suživot s djetetom. Nije jedan od onih koji radi pa dođe kući ‘odmorit i pogledat’ Dnevnik’. Pa ipak, rijetko ćete čuti od mene da pričam o njemu i njegovom doživljaju svega. S vremena na vrijeme ubacit ću neku šalu na njegov račun, ako sam ljuta, ponekad ću se izbrojati i – to će biti to. Ali sve više mi se čini da im činimo jednu svjetsku nepravdu. Izdvajamo ih iz jednadžbe. Sada gledam unazad cijeli taj put koji sam prošla od trudnoće pa, sada, do Moranine tri i pol godine. Jesam li ja uopće ista žena? Ne bih lagala kada bih rekla da nisam. Jer prošla sam kroz toliko promjena – što hormonskih, što fizičkih, što psihičkih. Moj muž oženio je curu od 60 kila, tamne kose do struka, koja radi u školi i sakriva tetovaže na radnom mjestu. U međuvremenu je živio sa hormoničnom trudnicom narančaste kose i 80 kila, a trenutno je u Njemačkoj s amaterskom zaljubljenicom u fitness kratkog platinastog paža koja planira tetovaže epskih razmjera. Oh, ne, i to platinasto se nedavno promijenilo. A to je samo fizički aspekt!
Prolazio je sa mnom žgaravice u trudnoći, plaćao privatne ultrazvuke da se manje bojim, išao na trudničke tečajeve, strepio ispred rađaone nakon hitnog carskog reza, prvi vidio našu bebu, obavljao 70% posla jer ja nisam mogla zbog šavova, uspavljivao, nosao, bio lud od nemoći zbog grčeva, nosio klokanicu, gurao kolica, prao veš, jeo poluprobavljiv ručak, čitao slikovnice i učio pjesmice napamet. I tako možemo nastaviti u nedogled. Koliko puta je bio izguran iz vlastitog kreveta jer za njega nije bilo mjesta? Trčao nakon osam sati rada kući preuzeti brigu o bebi da ja mogu, pa ono, otuširati se i piškiti prvi put u danu. Vozio 1500 kilometara da nas preseli, sam krečio stan od 80+ kvadrata i jeo smrznutu pizzu na podu. I to su samo detalji. Kratki isječci koji potvrđuju ono što mi i same znamo – kako se naš život zaokrenuo, tako se zaokrenuo i njihov. Ali prečesto imam osjećaj da mi, žene, to nekako zaboravljamo. Kao da su oni samo promatrači sa strane, dodatan par ruku kada je potrebno. Netko tko je tu s nama, eto, da ne budemo same. Ali nije tako! Ponekad, uistinu, imam osjećaj da ovom čovjeku trebam podići spomenik. Nakon ovoliko godina zajedno (imamo punih 12) divno je čudo da uopće zna tko je žena koja sjedi kraj njega. A on je to, nekako, ipak pratio sve ovo vrijeme. I prošao je sa mnom sve faze – od postporođajne do svakomjesečnog PMS-a.  Nakon rođenja djeteta, mi same smo toliko koncentrirane na novi život da često zaboravimo i sebe. Ali kada uhvatimo minutu predaha, ipak se preispitujemo. Pokušavamo shvatiti sve što se događa oko nas i u nama i potrebno nam je vrijeme da prihvatimo novu situaciju, da prihvatimo ‘novu sebe’. Tu neku ‘mamu’, tu ženu koja je sada nečija mama i samu sebe mora upoznati. Koja je često kruta i u potpunosti cijepljena od spontanosti. Koja je neispavana i pojam zabave joj je Netflix i topla pidžama. Koja želi ponekad biti sama i ‘da je svi ostave na miru’. Zamislite kako je njima? Zamislimo na trenutak situaciju u kojoj naši muškarci nas isključuju iz naracije jer se ‘žele koncentrirati na sebe’?! Već umirem od smijeha – pa bombardirala bih ga pitanjima dok ne umre od iscrpljenosti. Kako misliš želiš biti sam? Sam S KIM?! Zašto ne pričaš sa mnom? Daj mi reci! Zašto šutiš? Zašto ideš u sobu? Što ako ja ne želim biti sama? Kako misliš da ne možeš nešto podijeliti sa mnom? S kim ti to onda dijeliš? … Znate i same kako dalje.  Zamislimo na trenutak da smo u njihovim cipelama – oženili su neku mladu alternativku, punu elana i želje za životom, koja sluša glasno muziku u autu i vozi kao da je luda, kosa joj vijori na vjetru dok se smije i nikad joj nije dosta provoda. Sada sjedite nasuprot žene koja vam kaže ‘daj stišaj TV, ne mogu slušati i tebe i TV i vlastite misli’, ima pundžu 70% vremena i zahvaljujete bogu svaki dan što i dalje ima relativno dobro dupe pa je malo lakše gledati je u pamučnoj trenirci svaki dan dok u rubriku ‘spontanost’ zapisuje ‘otišla sam spavati prije 22h, mogu kako hoću’. Naravno da karikiram, ali ponekad ovaj prikaz nije daleko od istine.

Imam osjećaj da moj muž MORA ponekad misliti kako je lijepo što je dobio dijete kada je već morao izgubiti ženu. Jer boktepita tko je ova gospođa koja sjedi kraj njega na kauču i sanja o vikendu u Ikei.  Ali trudim se. Trudim se, ako ništa drugo, olakšati mu sve svoje faze i prijelaze. Ne mogu ih promijeniti, ali mu mogu dati ruku da zajedno prođemo kroz to. On faze nema – nema ih kada imati uza sve moje! 

Rock n roll? 

Neka hvala, odo’ ja odspavat’ malo!


Piše: Maja Marić / misusovo.com
Izvor: 24sata.hr


srijeda, 1. studenoga 2017.

Hipotireoza i trudnoća


Rezultat slika za hipotireoza i trudnoca

Bolesti štitnjače javljaju se relativno često, posebice u žena i to već u mlađoj životnoj dobi, stoga je nerijetka njihova pojava uz trudnoću.

Hipotireoza ili loše regulirana hipotireoza može negativno utjecati kako na trudnoću tako i na plod: može doći do abortusa, preranog poroda, komplikacija tijekom trudnoće ili smetnji u razvoju ploda, pri čemu je naročito osjetljiv središnji živčani sustav zbog čega može doći do smanjenja kvocijenta inteligencije u kasnijem razvoju djeteta. Naravno da to ovisi o jačini hipotireoze i njenom trajanju. Ove smetnje su primijećene ne samo u osoba s povišenom koncentracijom TSH u serumu koji označava slabiju funkciju štitnjače, nego i u osoba s TSH unutar gornjeg dijela fiziološkog raspona.

Nema izričitih dokaza da bi sve trudnice ili žene koje planiraju trudnoću trebale provjeriti funkciju štitnjače, ali s obzirom na relativnu učestalost tih poremećaja, današnja skrb sve više uključuje i tu pretragu. Osobe koje imaju obiteljsku sklonost poremećajima štitnjače ili imaju neki od drugih autoimunih poremećaja to bi svakako trebale učiniti. Pod pojačanim nadzorom trebalo bi biti i oko 10 do 20 posto žena za koje se procjenjuje da u trudnoći imaju pozitivna protutijela na štitnjaču - znak aktivnosti autoimunih mehanizama. U tih žena trudnoća može nerijetko biti okidač za pojavu poremećene funkcije štitnjače.

U osoba koje već imaju poznat poremećaj hormona štitnjače, najpovoljnije bi bilo da se prije trudnoće njihova razina liječenjem popravi do normalne razine. U najranijoj trudnoći treba ponovo provjeriti TSH neovisno o inače predviđenoj kontroli i javiti se endokrinologu. Uz napomenu da se radi o trudnoći, pregled endokrinologa će se u pravilu ostvariti bez odgode i čekanja. Osim redovitog praćenja hormona štitnjače, sam poremećaj funkcije štitnjače ne zahtijeva dodatne posebne pretrage u nadzoru trudnoće.


 U svakom slučaju provjera funkcije štitnjače važna je u svih žena pri procjeni neplodnosti.



Liječenje hipotireoze u trudnoći


Nadoknada levotiroksinom je jednostavna i učinkovita te omogućuje uspješno liječenje nedostatka hormona štitnjače kroz trudnoću.


Oslabljena funkcija štitnjače odnosno hipotireoza liječi se svakodnevnim uzimanjem tablete koja sadrži levotiroksin - sintetski oblik hormona kojeg prirodno luči štitnjača. Nadoknada levotiroksinom je jednostavna i učinkovita te omogućuje uspješno liječenje nedostatka hormona štitnjače kroz trudnoću. Važno je znati da, za razliku od većine drugih lijekova u trudnoći, levotiroksin u prikladnoj dozi nema štetne učinke već upravo suprotno: neophodan je za razvoj djeteta pa ne treba imati nikakve predrasude i nepotrebno oklijevati pri uzimanju.


Velika istraživanja izmjerila su u zdravih žena bez poremećaja hormona štitnjače u prvom tromjesečju trudnoće TSH niži od 2,5 mU/l, a od drugog tromjesečja gornja granica TSH penje se na 3 mU/l. To je znatno niže od uobičajene granice od 4 mU/l izvan trudnoće. Upravo te niže razine TSH danas su prihvaćene granice pri kojima se odlučujemo na uvođenje nadoknade levotiroksina. Iste vrijednosti su također i ciljevi liječenja pri usklađivanju njegove doze. Tabletu levotiroksina treba uzimati ujutro natašte, pola sata prije doručka. Ako se uzimaju tablete željeza odnosno vitaminsko-mineralni dodaci za trudnice, njih treba uzeti kasnije tijekom dana.



Tokom trudnoće neophodno je dosljedno se pridržavati savjeta endokrinologa koji mora imati iskustva u liječenju hipotireoze u trudnoći, jer liječenje hipotireoze u trudnoći ima svoje specifičnosti, a učestalost kontrola i ciljne vrijednosti hormona se razlikuju od onih izvan trudnoće.


Učestalost kontrola


Prije trudnoće, u osoba kod kojih se radi o stabilnoj autoimunoj bolesti dovoljne 1-2 kontrole godišnje, dok se u trudnoći savjetuju kontrole 1x mjesečno, jer je trudnoća osjetljivo razdoblje za majku i dijete. U trudnoći se događaju brojne promjene u organizmu trudnice zbog koji raste potreba za hormonima štitnjače, što znači da je dinamika promjena TSH u trudnoći intenzivnija, a posljedice važnije. U osoba koje već otprije uzimaju levotiroksin, prvi korak endokrinologa na pregledu nakon što ste saznali za trudnoću bit će najčešće povećanje doze za 25 do 50 µg
 Nakon poroda doza levotiroksina se obično nešto smanjuje. U žena u kojih tijekom trudnoće nije bilo potrebno jako povećati dozu lijeka vraća se doza koju su uzimale prije trudnoće.


Ciljna vrijednost TSH

TSH je osnovni hormon prema kojem se procjenjuje adekvatnost nadoknadne terapije l-tiroksinom. Dok je izvan trudnoće Vaš nalaz relativno prihvatljiv, u trudnoći nikako nije prihvatljiv. On bi morao biti znatno niži. Štoviše, već prije trudnoće TSH bi trebalo spustiti ispod 2.5 mIU/l, u prvom trimestru trudnoće TSH treba biti ispod 2.5 mIU/l, a u drugom i trećem trimestru ispod 3 mIU/l. Kako ponekad nije moguće postići savršenu regulaciju TSH, manji je problem ako se malo i pretjera s dozom i TSH spusti na 0.2 ili 0.1 mIU/l, nego ako ostane iznad 4 mIU/l. Dakle, ako planirate trudnoću, onda je najbolje prije trudnoće odrediti TSH i u dogovoru s endokrinologom postići željenu ciljnu vrijednost TSH. Ako pak do trudnoće dođe neplanirano, onda je potrebno čim saznate da ste trudno odrediti TSH i odmah se javiti endokrinologu, jer će najvjerojatnije trebati malo povećati dozu l-tiroksina u odnosu na onu prije trudnoće.


Utjecaj hipotireoze na novorođenče


Što se tiče utjecaja hipotireoze na štitnjaču novorođenčeta, moguć je samo privremeni utjecaj na razinu hormona u krvi novorođenčeta, koji će se brzo spontano korigirati s obzirom da osovina hipotalamus-hipofiza-štitnjača u novorođenčeta funkcionira uredno. Ipak, potrebno je novorođenčetu odrediti razinu TSH i FT4 u serumu. Međutim, kasnije tijekom života je povećan rizik bolesti štitnjače, pa tako i hipotireoze u djece čiji roditelji ili srodnici imaju bolesti štitnjače, pa je korisno kasnije u njih učiniti povremeno pretrage, prvenstveno odrediti TSH i autoantitijela i UZV štitnjače.