Prim.dr.Taib Delić:: Važnost folne kiseline u pripremi za trudnoću i prvih dvanaest sedmica trudnoće

"Folna kiselina ( vitamin B 9 ) je vitamin koji se desetljećima smatra važnim za pravilan neurološki razvoj fetusa. Ovaj vitamin igra važnu ulogu u sintezi aminokiselina i nukleinskih kiselina koje su bitne za normalan razvoj kralježnice, lubanje i mozga fetusa posebno u prve četri nedjelje trudnoće.

Pravovremeno uzimanje folne kiseline smanjuje rizik nastanka defekta neuralne cijevi odnosno spine bifide i anencefalije za 72 %.

Dobro bi bilo da je uzimaju sve žene koje planiraju trudnoću ili bi mogle zatrudniti najmanje tri mjeseca prije začeća do 12 nedjelje trudnoće. Preporučena dnevna doza je 400 micrograma ( mcg ) odnosno 0,4 miligrama ( mg ).

Pripremajući ovaj tekst došao sam do rezultata nedavno objavljene studije Sveučilišta Johns Hopkins u Marylandu da prekomjerna upotreba vitamina i njihova razina u krvi majke može imati suprotan učinak. Istraživači su otkrili da se kod porodilja koje imaju visoku razinu folata i B 12 vitamina ( do četri puta veću od normalne) znatno se uvećava rizik od autizma kod djeteta.

U zaključku

Folna kiselina je neohodna i peporučuje se svim trudnicama.

Postoji opasnost da kroz uzimanje više vrsta multivitaminskih tableta za trudnice, drugih proizvoda ( napitci, hrana obogaćena vitaminima) ili su neke žene genetski predisponirane da apsorbuju veće količine folata ili da ga metaboliziraju sporije što sve  dovodi do suviška koji potencijalno može ugroziti bebicu."

Prim. dr. Taib Delić, 

dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije, 

obavlja funkciju Ravnatelja Poliklinike Sunce 

Agram od 2008. godine.

Read More

Ruska pedijatrica savjetuje: Čim djeca počnu sliniti, stavite im jednu kap ovoga u nos!

Ovaj eliksir uništava bakterije i viruse, a pri tome se koristi i u liječenju upale sinusa

Glavni moskovski pedijatar-otorinolaringolog profesor Dr. Tatjana Garašćenko savjetuje roditeljima da pomognu svojoj djeci jednostavnim, prirodnim sredstvom:

Eliksir od crvenog luka

Iscijedite jednu kap soka od crnog (crvenog) luka i dodajte 5 kapi vode (koja je bila prethodno prokuhana i ohlađena).

Kako se pravi sok od luka?

Da bi napravili sok od luka trebate očišćenu glavicu luka usitniti u kašu i onda iscijediti sok.

Ovu otopinu ukapavajte djetetu u nos, pogotovo ako prehlada duže traje. Po jednu do dvije kapi u svaku nosnicu (ovisi o dobi djeteta). Možete to raditi 1-3 puta dnevno.

Ako dijete odbija ukapavanje iz kapaljke, poslužite se ambalažom sprejelice za nos ili nakapajte otopinu na usku vaticu poput one sa štapića za uši (bez štapića naravno) pa mu je malo ugurajte u nosić i istisnite sok te potom izvucite van.

“Neka vas ne uplaši obilan iscjedak iz nosa: na taj način liječimo čak i upalu sinusa. Dolazi do aktivnog čišćenja nosa, koji se oslobađa od bakterija i virusa.”, govori dr. Tatjana Garašćenko.

Zašto crveni luk?

Ekstrakti crvenog luka obiluju fenolnim komponentama. Fenoli i polifenoli iz različitih biljaka inače se smatraju skupinama spojeva s antimikrobnim djelovanjem.

Crveni luk smatra se najbogatijim izvorom flavonoida u ljudskoj prehrani.

Ima antioksidacijsko djelovanje, koje ovisi o sadržaju fenolnih komponenata i o sadržaju flavonoida, a smanjuje se od vanjskih ovojnica prema unutarnjim.

Od flavonoida je bitno istaknuti kvercetin, koji se intenzivno proučava jer se pokazalo da deaktivira neke tvari koje potiču rast tumora. Istraživanja su pokazala da kvercetin u kombinaciji s vitaminom C može imati fantastično antivirusno djelovanje. Dokazano je i njihovo protuupalno, antivirusno, antibakterijsko i antioksidativno djelovanje.

Bioaktivne komponente crvenog luka pokazale su antibakterijsko i antifungalno (antigljivično) djelovanje.

Posebno pomaže u sprječavanju upalnih reakcija koje dovode do alergije i astme, te se preporučuje osobama oboljelima od upale grla i bronhitisa.

prirodna-medicina-recepti.com/ atma.hr

Read More

Pedijatrica Mulalić savjetuje: Kako s djecom na odmor

Pixabay

Pakovanje, planiranje i rezervacije nisu ništa u poređenju s razmišljanjima kako će dijete podnijeti putovanje i hoće li sve proći bez zdravstvenih problema.

No, da se s nestrpljenjem očekivano putovanje umjesto u uživanje ne pretvori u noćnu moru, roditeljima će dobro doći savjeti stručnjaka, u ovom slučaju pedijatra.

Za početak, dobro je da na put krećete u ranim jutarnjim ili večernjim satima. Ako je vaš automobil klimatiziran, pazite da razlika u vanjskoj i unutrašnjoj temperaturi ne bude prevelika. Dobro je također praviti česte pauze i odmoriti se na svježem zraku barem 15 minuta.

Doktorica Enisa Mulalić, predsjednica Udruženja pedijatara KS-a, savjetuje roditeljima da prilikom polaska na put osiguraju prije svega dovoljno tečnosti. Dobro je, kaže ona, imati i neku od oralnih rehidracionih soli jer je tokom ljeta velika mogućnost razvoja enteroviroza koje mogu dovesti do gubitka tečnosti zbog proljeva, povraćanja i povećanje perspiracije odnosno znojenja kod djece.

"Djeci treba davati često a pomalo tečnosti. Važno je da roditelj za svaki slučaj ponese neki probiotik, ali i antipiretik u slučaju povećane temperature. Za slučaj alergije ili ujeda insekta osigurati antihistaminik."

Sve ovo u većini slučajeva ostaje neupotrijebljeno, no ako ipak dođe do zdravstvenih problema, mnogo je lakše kad znate da imate prvu pomoć, kaže dr. Mulalić.

Također, napominje da se ne smiju zaboravljati ranije propisane terapije zbog hronične ili recidivirajuće bolesti.

Ako je riječ o putovanju na more, obavezno je ponijeti kremu sa zaštitnim faktorom prilagođenim za djecu te mališane čuvati od pretjeranog sunčevog zračenja. Ultravioletno zračenje je najjače između 11 i 17 sati. Ako je riječ o dojenčadima, obavezan je boravak u hladu.

Povraćanje, osip, temperatura...

Tokom ljetnih mjeseci povraćanje kod djece nije rijetkost. Razlog je je prisutnost virusa iz grupe takozvanih enterovirusa, kaže dr. Mulalić.

"Simptomi se javljaju u gastrointestinalnom traktu u vidu povraćanja, proljeva, a u nekim slučajevima dolazi i do osipa. To su virusi iz grupe koksaki i echo. Osim toga postoji i solarni osip, koji je uzrokovan zbog izlaganja suncu. Enteroviroze su obično praćene i povišenom tjelesnom temperaturom."

Ako do toga dođe, obavezno je obaranje temperature, pojenje vodom, čajevima ili rehidracionim solima. I u tom slučaju uvijek je dobro davati često a pomalo tečnosti, savjetuje pedijatrica Mulalić.

"Važno je pratiti opće stanje djeteta. Ako dijete i nakon obaranje temperature povraća pospano je i odbija obroke, neophodno je javiti se ljekaru, najbolje pedijatru. Pravila nisu uvijek ista kada je riječ o uzrastu djece. Kod mlađe dojenčadi povišena temperatura zahtijeva neodložan posjet pedijatra".

Ishrana ljeti

Pedijatrica Mulalić kaže kako brza hrana i hrana s dosta masnoća nije nikako poželjna za djecu, a pogotovo u ljetnim danima.

"Hrana tokom toplijih dana mora sadržavati dosta minerala i vitamina, prije svega voće i povrće, koje između ostalog sadrži i dovoljno tečnosti. Jasno je da su potrebne i bjelančevine, mlijeko koje je kod djece nezaobilazno. Na taj način će se djeca pravilno hraniti i jačati imunitet, te spriječiti mogućnost zdravstvenih problema."

Izvor: Radiosarajevo.ba

Read More

Potreban ti je ginekolog kojem ćeš ti da vjeruješ

Dvije crtice! Konačno. Tu su, zaista se crvene. Nijesi morala čekati naznačenih tri minuta. Teško je to. Pojavile su se nakon manje od minuta. Udišeš duboko, a htjela bi da vrištiš. Praviš korake, mada ne znaš u kojem pravcu da kreneš. Da ostaneš tu i da gledaš i dalje u tu pločicu, da slučajno jedna crta ne izblijedi, ne nestane, a znaš da neće, ipak moraš da se uvjeriš. Ili odmah da izletiš iz kupatila i podijeliš radosnu vijest. Uh, kakav udar adrenalina i endorfina.

Istog dana hoćeš sve. Hoćeš svima da objaviš, odabereš najboljeg ljekara (mada si se pomalo, skoro krijući od sebe već interesovala dok si očekivala da ugledaš ove dvije linije), nabaviš knjigu sa receptima za trudnice, jer si istog trena čvrsto odlučila da ćeš početi zdravo da se hraniš, odeš u butik i nađeš robu za trudnice, mada ti neće biti potrebna narednih četiri – pet mjeseci, kupiš torbu i spremiš za porodilište,… Polako! Udahni! Izbroj do tri i počni da uživaš. Pred tobom je devet mjeseci čarobnog putovanja. Da, čarobnog i ne mogu tu magiju koju nosi pokvariti mučnine, glad koju ne možeš utoliti, otečene noge… vjeruj mi!

Pored podrške i ljubavi porodice biće ti potreban vodič. Tu treba napraviti mudar izbor. Ali, kako?! Slušajući savjete, po preporuci? Može, ali samo za pravljenje užeg izbora. Definitivnu odluku moraš donijeti sama. Ono čega moraš biti svjesna je da ne postoji ljekar kojeg svaki pacijent hvali.

Pristup ljekara tokom prvog pregleda i utisak koji ostavi na tebe od ključnog je značaja. Uzalud su hvale svih onih kojima slijepo vjeruješ, sestre, kume, prijateljice, da je neki ljekar stručnjak i najbolji u svom domenu, ako tebi ne uliva povjerenje, ne valja.

Devet mjeseci ćeš slušati savjete stručnog lica, ne bi valjalo da razmišljaš jesu li dobri za tebe ili su dati po šablonu, jer možda nijesi imala utisak da te je tokom prethodne kontrole saslušao kako bi trebalo.

Imaćeš puno dilema, pa i poneki strah, potreban ti je neko ko će te uvjeriti da nema razloga za brigu i da je prirodno sve to što se javlja u tvojim mislima, ali isto tako, neutemeljeno.

Potreban ti je ljekar kojem ćeš ti da vjeruješ, makar te svi oko tebe odvraćali od ideje da ti on/a vodi trudnoću.

Ono što je presudno je ljudski i posvećen pristup. Bez obzira na godine koje prođu, svima nama u sjećanju ostaje odnos ljekara prema nama, bilo dobar, bilo ne tako fin.

Sjećam se da sam u prvoj trudnoći pošla kod jednog ljekara po preporuci. I već nakon te posjete znala da mi on neće voditi trudnoću. Pet godina kasnije, sticajem neizbježnih okolnosti, susreli smo se ponovo i tada sam shvatila da me intuicija nije navela na pogrešan zaključak i odluku.

U drugoj trudnoći, opet po preporuci, pošla sam kod drugog ljekara, sad već sa iskustvom iza sebe, bila sam spremna da ću možda i ovog puta morati da tragam dalje, međutim ispostavilo se da sam došla kod krajnje posvećenog i stručnog ljekara. Ako bi bilo potrebno i treći put da istim povodom idem, puno povjerenje bih ponovo poklonila njemu.

Urežu se snažno i dobre i loše stvari koje doživite tokom trudnoće. Sjećam se doktorice koja me je primila na početku trudnoće kada sam u sred noći plačući došla jer sam mislila da moja beba ode. Utješila me je, pomazila me majčinski, raspitivala se o mom stanju i prvenstveno reagovala brzo na pravi način.

A eto, i pored samo najtoplijih riječi koje bih mogla uputiti na račun ovih ljekara, iznenadi me kada se, doduše rijetko, javi neko ko ih ne komentariše na isti način.

Jednako me iznenade pozitivni komentari na račun grubih, hladnih i nezainteresovanih ljekara sa kojima su neke od nas imale negativna iskustva.

Dakle, nije sve crno ili bijelo. Na račun svakog ljekara čućeš dobre i loše stvari u različitoj srazmjeri. Neka ti to posluži kao usmjerenje, nikako kao prelomni momenat u donošenju odluke o tome kome ćeš ukazati povjerenje tokom devet najvažnijih mjeseci u tvome životu.

Ipak, ti treba uvjerena da je sve u redu da napustiš ordinaciju sa osmjehom i jednom od prvih sličica svoje bebe.

Izvor: Roditelj.me

Read More

Nije sve do tebe, mama

Nedavno me je život doveo u situaciju da duboko preispitam svoje stavove o roditeljstvu i životu uopšte.

Život se nakezio mom perfekcionizmu. Narugao se mojim nastojanjima da zaštitim, iskontrolišem, isplaniram, usmjerim sve što se tiče odrastanja i formiranja moje djece
Nedavno sam, takođe, čula jednu iskusnu mamu kako kaže da je najveća sreća za njenu djecu to što ona nije bila uvijek tu, aludirajući na istu stvar – što nije bila u prilici da proprati sve što im se dešava i zaštiti ih od „štetnih“ uticaja. Drugim riječima, što nije bila u prilici da ih prezaštiti.

Premotavam u glavi sva uvjerenja koja su bila moji aksiomi roditeljstva: insistiranje na povezanosti i kvalitetnom vremenu, zaštićivanje od nezdravih uticaja drugih ljudi i okoline uopšte, puno boravka u prirodi i fizičke aktivnosti, minimum ekrana, slobodna igra, zdrava ishrana… lista je nepregledna!


I onda se pitam: je li to baš tako? Hoće li majka čije dijete svakoga dana gleda TV po nekoliko sati, jer ona, recimo, mora da radi, zaista upropastiti svoje dijete? Hoće li majka koja ostavi bebu da plače kako bi „naučila da spava“ zaista upropastiti svoje dijete? Hoće li majka, opterećena ko-zna-kojim problemima, neprisutna i depresivna, zaista upropastiti svoje dijete? Ili će možda baš zbog tih nemilih iskustava to dijete postati topla duša koja će imati puno toga da ponudi ovom svijetu? Nijesu li najdivniji cvjetovi čovječanstva izrasli iz takvog “blata”?


I čak i ako zamislimo da je moguće da kao roditelji zaista uradimo sve ono što mislimo da je najbolje za naše dijete, da li bi to bila garancija da će izrasti u slobodno, spontano, sretno biće?


„Ne!“ – kažem sebi.


Koliko god ti to ne bilo milo čuti, nije sve do tebe, mama. Nešto je do okolnosti, genetike, nešto je do tate, babe, vaspitačice, učiteljice, medija… do horoskopa, dođavola! Nije sve do tebe. I zato se opusti. I prestani već jednom da pokušavaš da zaštitiš to dijete od svega i svakoga. Ne možeš uraditi sve kako je navodno najbolje moguće. Možeš uraditi samo najbolje što ti možeš u ovom trenutku.


Ako bi se desilo da tvoje dijete jednoga dana izraste u nekog genija, da li bi mislila da se to desilo prije svega i uglavnom zahvaljujući tvojim savršenim roditeljskim vještinama? Ne. Pa zašto onda misliš da je, ako život nekada tvom djetetu donese neke izazove, to isključivo posljedica tvojih grešaka kao roditelja? Zašto vjeruješ da jesi mogla i da je trebalo da uradiš nešto da do toga ne dodje?



Zapamti: nije sve do tebe, mama. Nisi toliko velika. I zato se opusti, i radi „samo“ najbolje što možeš u ovom trenutku. To je više nego dovoljno. A djeca… oni će ionako, jednoga dana, na sve to gledati svojim očima.
Izvor: Mamablog.me

Read More