Končići krvi u stolici bebe

Alergijski kolitis je reakcija organizma izazvana proteinima, najčešće proteinima kravljeg mlijeka. Javlja se kod 2-3% djece, u uzrastu odojčeta i malog djeteta do treće godine.

Kod odojčeta do pojave krvi dolazi zbog nezrelog imunog sistema crijeva, izlaganja većoj količini proteina u sklopu mliječnih formula i povećane propustljivosti crijevne sluznice kod različitih crijevnih infekcija.

Ova djeca izgledaju najčešće zdravo, bez obzira na prisustvo tragova krvi u stolici, a drugi simptomi obično nisu pristni – nema povraćanja, kolika i nadutosti stomaka.  Dolazi do reakcije na sluznici gastrointestinalnog trakta koja još uvek nije dovoljno razvijena, a njenim sazrijevanjem dolazi i do prolaska simptoma. Ta krv je sveža, vidljiva golim okom, u vidu končića sa ili bez primjesa sluzi, razdvojena od ostatka stolice. Krv u stolici u vidu končića se obično primjeti posle 2-3 nedjelje od rodjenja, mada se ove tegobe mogu javiti od prvog dana života do šestog mjeseca, nekada i kasnije. Dodatnu sklonost imaju dejca koja su na vještačkoj ishrani u odnosu na djecu koju majke doje.

Pojava krvi u stolici je češća kod beba koje su na adaptiranoj formuli zbog različitog odnosa proteina u sastavu mlijeka. Alergija na proteine kravljeg mlijeka može se javiti, iako rijedje i ako je dijete isključivo na prirodnoj ishrani majčinim mlijekom. Količina proteina mlijeka iz ishrane majke koja dospije u majčino mlijeko je mala, ali kod predisponiranih beba može i ta sasvim mala količina dovesti do pojave krvi u stolici.

Do reakcije može doći nekad čak i dok je beba u stomaku.  Postoje dvije vrste preosjetljivosti na proteine hrane. Jedne su IgE zavisne koje najčešće predstavljaju neposredan odgovor organizma na unijet alergen, koje dovode do promjena na koži u vidu koprivnjače (urtikarija), ili nekada do otežanog disanja. Odojčad koja imaju krv u stolici obično nemaju promjene po koži, dobro napreduju, rijetko imaju ekcem po licu i nemaju problema sa oteženim disanjem zbog potpuno različitog mehanizma nastanka ove alergije. Simptomi se javljaju postepeno, u početku samo u nekoj stolici može biti prisutna primjesa krvi dok vremenom se krv pojavljuje u gotovo svakoj stolici u nešto većim količinama. Iako je prisutna krv u stolici ove količine nisu tako velike i samim tim ne dolazi do pojave anemije.

Svaki pedijatar će sa lakoćom prepoznati o čemu se radi i za ovo stanje postoji i adekvatna terapija. Ukoliko su tegobe malo izražene i krv se povremeno javi, dojenje se u najvećem broju slučajeva neometano nastavlja. Pri izraženijim tegobama, ukoliko majka doji dete potrebno je da se eliminiše potpuno mlijeko i mliječni proizvodi iz ishrane majke u periodu 3–7 dana, usled čega u najvećem broju slučajeva dolazi do nestanka krvi u stolici, a majka ishranu posle ovog perioda treba da nastavi bez kravljeg mlijeka, ali sa mogućnošću postepenog uvodjenja mliječnih proizvoda (jogurt, sir, kiselo mijleko). Nekada je potrebno da mama duže vremena ne unosi proteine kravljeg mlijeka u svojoj ishrani.

Ukoliko je beba na ishrani formulom, ili ako se krv u stolici nastavi i posle eliminacione dijete majke, potrebno je davanje proteinskih hidrolizata, specijalnih formula, koje će preporučiti pedijatar u zavisnosti od stanja. Potrebno je oko dvije nedielje da se dijete privikne na novu formulu a ako dobro reaguje nastavlja se hranjenje djece mliječnim hidrolizatima sve do navršene prve godine života.

Sama pojava krvi u stolici u ranom periodu i prilikom ishrane majčinim mlijekom i kod formula, ne znači da će osjetljivost na proteine kravljeg mijleka ostati zauvijek.

U najvećem broju slučajeva se izgubi posle prve godine života i tada treba krenuti sa malim količinama kravljeg mlijeka koje će se postepeno povećavati do potrebnih pola litra dnevno u ovom uzrastu. Ukoliko se krv u stolici pojavi ponovo treba probati na svakih 3 mjeseca dok u potpunosti ne nestane. Ova djeca mogu imati sklonost ka alergijama drugih proteinskih namirnica tako da uvodjenje bjelanca, koštunjavih plodova i ribe treba odložiti nekoliko mjeseci od redovnog vremena kada se ove namirnice uvode u ishranu.

Ukoliko imate nedoumice vezane za alergiju na hranu Vašeg djeteta obratite se Vašem pedijatru koji će pravilnim savjetom o odabiru namirnica ove tegobe u najvećem broju slučajeva i riješiti.

Dr Milena Nikolić, spec. pedijatrije

Izvor: Moj pedijatar

Read More

Sindrom karpalnog kanala - problem trudnica i mladih majki

Bolest je posljedica kompresije/suženja prostora u kanalu u kojem prolazi živac, oko tri puta češća je u žena nego u muškaraca, a češća je i u dijabetičara te u bolesnika s poremećajem rada štitne žlijezde

Bolovi, žarenje ili trnjenje, gubitak osjeta, a povremeno i obamrlost u području prva tri prsta šake izazivaju velike probleme i česte posjete liječniku. Gotovo smo ih svi barem povremeno osjetili, osobito nakon duljeg, napornog rada u nepovoljnom položaju ručnog zgloba, ponekad i sa širenjem tegoba do lakta, pa i ramena. Trudnoća i prva godina djetetova života razdoblje su u kojem žene češće imaju takve tegobe.

Ako postanu trajne, radi se o kroničnom oštećenju živca medijanusa u području korijena šake koji nazivamo sindromom karpalnog kanala ili tunela.

Bolest je posljedica kompresije/suženja prostora u kanalu u kojem prolazi živac, oko tri puta češća je u žena nego u muškaraca, a češća je i u dijabetičara te u bolesnika s poremećajem rada štitne žlijezde. Razlog veće učestalosti u trudnica i mladih majki objašnjava se anatomskim i hormonalnim promjenama, zastojnim promjenama (usporena izmjena tekućina tijekom trudnoće, stvaranje otoka ili edema) te dugotrajnim nošenjem djeteta na rukama.

Bolest ne ugrožava život, ali neliječena može imati teške posljedice u smislu gubitka kretnji u šaci ako dođe do kompletnog i trajnog oštećenja živca.

Obično su prvi i najučestaliji simptomi trnci i bol koji se šire u prva tri prsta ruke, obično tijekom noći i ujutro. U kasnijim stadijima bolesti (nekoliko mjeseci i više od pojave simptoma) dolazi i do gubitka osjeta u prva tri prsta ruke.
Započinje nekontrolirano ispadanje predmeta iz ruku, osjećaj slabosti šake i gubitak mišića u području korijena palca, zbog čega šaka drugačije izgleda od one na suprotnoj strani. To je obično i trenutak kada se majke i trudnice javljaju liječniku za pomoć.

Pravilo je da se sa liječenjem sindroma karpalnog kanala započne što ranije. Liječenje započinje fizikalnim terapijama, no samo ako tegobe prije toga ne traju predugo. Preporučuje se izbjegavanje radnji koje dovode do „mravinjanja": nošenje tereta te općenito naprezanje zahvaćene regije.
Redovito se provode i vježbe istezanja ručnog zgloba ne bi li se na taj način smanjio pritisak na živac. Moguće je i postavljanje noćne imobilizacije, tzv. kalupa za šaku, kojim se onemogućava savijanje u ručnom zglobu tijekom spavanja. Preporučuje se i liječenje ultrazvukom, a od lijekova se primjenjuju kortikosteroidi i vitamini B-kompleksa.

Nakon što se iscrpe sve neoperativne metode, liječenje je operativno. Ne preporučuje se odgađati operacijski postupak više od šest do osam mjeseci, jer je tada još moguće postići potpuni oporavak. Nakon toga živac nepovratno „propada", pa su i rezultati liječenja lošiji.

Operacijsko liječenje sastoji se u dekompresiji odnosno oslobađanju živca medijanusa od pritiska u kanalu kroz koji prolazi rezom u duljini 3-4 cm. Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji, u tzv. jednodnevnoj kirurgiji, dakle istog se dana i odlazi kući. Nakon toga je potrebno rasterećivanje operirane ruke tri do četiri tjedna, a provode se i fizikalne terapije. Potpuni oporavak očekuje se tek za nekoliko mjeseci.

Tekst: dr. Danijel Matek
Poliklinika TERAPIJA

Klistir pred porod

Pražnjenje crijeva događa se prirodno i tijekom rađanja. Zbog jednakih fizioloških mehanizama koji potiču i trudove u maternici, dolazi do pojačanih kontrakcija mišićnih vlakana u stijenci crijeva. Dodatni pritisak na crijeva vrši i prolazak glavice kroz zdjelicu koja pritišće debelo crijevo. Sasvim je prirodno da tijekom porođaja zbog toga dođe do izlaženja stolice.

Kako se provodi klistir?

Klistir je kod nas još uvijek čest dio procedure koji se provodi prije operacija u anesteziji, ali i prije porođaja. Radi se o davanju tekućine, najčešće vode i sapunice, u debelo crijevo radi pražnjenja crijeva. Procedura nije bolna, niti vas treba zabrinjavati jer je postupak brz i neinvazivan. Jedina neugodnost jest činjenica da ćete možda morati brzo dotrčati do zahoda jer pražnjenje obično nastupa naglo, a zahod nije uvijak slobodan.
U našim rodilištima ćete ga izbjeći samo ako stignete u rodilište prekasno kad je porođaj već počeo pa vas ne stignu klistirati. Rijetka su rodilišta koja ga ne provode rutinski prije porođaja.

Zašto se daje klistir?

Klistir se daje prije svega da se spriječi izlazak veće količine stolice tijekom porođaja i onečišćenja djeteta i porođajnih rana (kod ureza međice, razdora međice i rodnice). Međutim, istraživanja su pokazala kako žene koje nisu dobile klistir nisu češće imale infekcije porođajnih rana. Isto se odnosi i na infekcije kod novorođenčadi. Zanimljivo je također da se često dogodi da rodiljama koje su dobile klistir tijekom izgona glavice svejedno izađe i nešto stolice, no koju je tada teže očistiti jer je u tekućem stanju.
Davanje klistira stoga ima smisla kod trudnica koje prije porođaja, zadnjih 24 sata, nisu uspjele isprazniti crijeva ili koje su inače patile od zatvora. Svjetska zdravstvena organizacija također ne preporučuje rutinsko davanje klistira.

Read More

Trebam li brijanje i klistir pred porod?

Neki pružatelji njege brijanje stidne regije i obavljanje klistira vide kao rutinski dio njege za žene u ranom porodu. Mnoge žene s kojima smo razgovarali govore o činjenici da je bilo čak i očekivano da se u bolnicu dođe s već obrijanom regijom. Je li to stvarno potrebno?

Pogledajmo prvo šta je brijanje. Historijski gledano, brijanje se počelo smatrati najboljom praksom od strane doktora otprilike u isto vrijeme kada je porod premješten iz kuće u bolnice. Kao novo polje za porodiljstvo postupno je preuzeto od strane trudničke skrbi u 1950-im u SAD-u, mentalitet operacija sve je primijenjeni pri porodu. Na neki način, to je imalo smisla, jer su epiziotomija i pinceta porod bili rutinski u to vrijeme. Nakon što je područje svježe obrijano mislilo se da bi bilo lakše vidjeti područje i da bi mogućnost zaraze bila smanjena.

Neki njegovatelji i dalje brijanje smatraju kao dio rutinske brige iz tih razloga. Čak i ako se ne izvodi epiziotomija, oni vjeruju da obrijana perinealna regija može smanjiti rizik od infekcije u slučaju da dođe do cijepanja. Nedavna istraživanja, međutim, pokazala da su historijske pretpostavke neosnovane. U stvari, pregled svih dostupnih studija o toj temi od strane međunarodno uglednog Cochrane Centra navodi da je sigurno izbjeći brijanje, i da se zapravo ne preporučuje rutinsko perinealno brijanje (područje između vagine i anusa) nakon prijema u bolnicu. Neke studije su pokazale veći rizik od infekcije kod obrijanih žena. Oni objašnjavaju u pregledu da brijanje može uzrokovati sitne posjekotine na koži koja omogućuju bakterijama da uđu. Iz tog razloga, to više nije rutinska praksa u mnogim zapadnim zemljama i ne smatra se neophodno za epiziotomiju. U većini slučajeva, nema puno dlaka u perinealnoj regiji, tako da to ne bi trebalo uzrokovati problem za vidljivost, ako je potrebna epiziotomija.

Ako žene žele da se obriju ili možda da se depiliraju, vjerojatno bi bilo najbolje da to učine same kod kuće, i unaprijed, tako da sitne rane imaju vremena da zarastu i da ne budu uzrok infekcije. Međutim, na žene koje su izabrale da se ne briju ne bi trebalo vršiti pritisak da pristanu, jer je istraživanje na njihovoj strani! Brijanje nije potrebno i može čak biti štetno!

Sada pogledajmo klistir. Klistir je postupak u kojem se tekućina ubrizgava u rektum da se izbaci njegov sadržaj. To je i dalje česta pojava na Balkanu, iako više nije rutina u mnogim drugim zemljama.

Zdravstveni radnici koji podržavaju korištenje klistira u sklopu njege kod početka poroda mogu to učiniti, jer oni osjećaju da je:

• Time čišći porod za one koji brinu za žene dok se porađaju; smanjena stopa infekcije kod novorođenčadi i majki zbog onečišćenja izmetom;
• čin poroda kraći jer su fekalije blokirale silazak djeteta;
• velika nužda ubrzo nakon poroda može izazvati nelagodu ili da se rana epiziotomije opet otvori;
• Žene mogu smatrati čišćenje svojih crijeva kao dobru stvar.

Nema dokaza koji bi poduprli ove pretpostavke. U stvari, još jedan pregled od strane međunarodno-cijenjenog Cochrane centra, koji proizilazi iz objavljenih medicinskih radova, zaključuje da korištenje klistira kod poroda:

• ne čini razliku kod stope zaraze za majke i bebe;
• ne skraćuje porod;
•  ne čini nikakvu razliku kod stope razdvajanja epiziotomije.

Nemojte se iznenaditi ako vaš doktor, također, smatra kako je klistir dio rutinske njege. Međutim, dobar doktor će uvijek uzeti u obzir želje i preferencije njegovog pacijenta. Kako bi vam pomogli, možda biste trebali iznijeti popis razloga zašto radije ne želite klistir. To može uključivati:

• Učinkovitost klistira je nedokazana;
• vodenaste fekalije se teže kontroliraju i tako mogu povećati onečišćenje, potencijalno povećanje infekcije za majku i dijete;
• korištenje klistira u prvoj fazi poroda uzrokuje nelagodu ženama.

Mnoge majke su zabrinute da će imati stolicu za vrijeme poroda. Kako dijete izlazi kroz porođajni kanal, crijeva se zgnječe i sav sadržaj imaju tendenciju da izađe. Većina babica u ruci imaju vatu kako bi obrisale tu malu količinu izmeta. Većina žena ne zna što se dogodilo!

Mnoge žene smatraju da porod počinju s malo uzbuđenim želucom što čine da one idu na VC nekoliko puta. To je prirodan način da se crijeva prazne i pripremaju za porod. Ako se to ne dogodi vama, a vi ste zabrinuti, napravite pražnjenja crijeva na početku poroda. Za većinu žena porod traje nekoliko sati, tako da je vjerojatno da će imati vremena i potrebu, isprazniti svoja crijeva. Vi zaista ne morate učiti ništa na silu kako bi ispraznili crijeva – samo slušajte svoje tijelo i idite kad god možete. Ako, kad dođete u bolnicu možete osjetiti da su vam crijeva puna i ako vam je neugodno, onda se možete odlučiti za klistir.

Izvor: Prirodan Porod

Šta vas čeka u rađaoni?

 Svaka bolnica ima svoju rutinu među kojima mnoge nisu ni dokazane kao medicinski opravdane, ali se svejedno provode. 
Počevši od toga da umjesto vlastite spavaćice morate na sebe staviti onu bolničku, svaki od tih postupaka zapravo psihološki uglavnom ima negativan utjecaj na tijk poroda. 

Brijanje pubičnih dlaka

 Ovaj postupak možete odbiti bez straha kako ćete time ugroziti svoje ili zdravlje svojeg djeteta. Brijanje pubičnih dlaka uvedeno je u bolničku proceduru na samim počecima medikaliziranog poroda kao prevencija od infekcija. Studije su kasnije pokazale kako su infekcije čak i češće kod prethodno obrijanih žena, zbog čega je većina bolničkih institucija u zapadnim zemljama odustala od ove procedure. Svatko tko je ikad brijao pubične dlake zna koliko neugodna može biti britvica i kako iziritirano područje kad dlake ponovo počnu rasti.

 Klistir

 Još jedan postupak koji slobodno možete odbiti, a obično se provodi čim ste zaprimljeni u bolnicu s trudovima. Ako niste dobili klistir, a koji put čak i ako ste ga dobili, vjerojatno je kako ćete izbaciti malo izmeta u trenutku kad počne izlaziti glavica djeteta. Ipak, kod nekih poroda moguće je da klistir ubrza proces rađanja.
 Infekcije se ne morate bojati jer izmet se lako očisti. Kod poroda u vodi, klistir se načelno uvijek provodi. 

Obroci i tekućina

Razlog zbog kojeg vam u većini bolnica neće dozvoliti bilo kakvu konzumaciju prije poroda je uzrokovan tradicijom nego li zdravom logikom. Uzrok tomu jest strah kako bi žena tijekom poroda mogla završiti na hitnom carskom rezu koji je prije zahtijevao totalnu anesteziju. 
U totalnoj anesteziji, ako žena povrati postoji velika mogućnost da će udahnuti dio neprobavljene hrane u pluća jer je u nesvijesti. No, prisilan post ne garantira prazan želudac. Uostalom, totalna anestezija bila je obavezan postupak kod carskog reza prije no što je uvedena epiduralna anestezija, za vrijeme koje žena nije u nesvijesti i nema opasnosti kako će udahnuti neprobavljenu hranu, osobito ako je u rukama dobrog anesteziologa.
 Povraćanje, osim toga, može čak i pomoći otvaranju grlića maternice.

 Intravenozna infuzija 

Mnoge žene kod poroda niti neće biti gladne jer njihov porod napreduje dovoljno brzo. No kod poroda koji traju satima, a u bolnici je često zabranjeno konzumiranje bilo kakve hrane ili pića, kao jedino rješenje nameće se infuzija.
 Infuzija će pak majci ograničiti kretanje, čak i ako je na kotačićima, zbog neugodne brunile pričvršćene na veni. Nedostatak energije, odnosno hrane, ili dehidracija tijekom poroda koji traju više sati mogu dodatno usporiti cijeli proces jer žena više nema snage za tiskanje. Tekućina je tu još i važnija jer većina žena tijekom poroda diše na usta, što isušuje grlo i nosnice.

 Poticanje, induciranje poroda 

Porod koji sporo napreduje može izazvati nervozu onih koji su tu da vam pri porodu pomognu, a kako je bolničko vrijeme poroda obično ograničeno na 12 do 24 sata, mnoge žene suočit će se s induciranim, odnosno medicinski ubrzanim porodom. Postoje naravno i opravdani medicinski indicirani razlozi kada je inducirani porod nužan, u slučajevima bolesti poput raka, hipertenzije, dijabetesa, bolesti bubrega, premalog čeda, povećane razine plodove vode ili kad je život djeteta u maternici na bilo koji način ugrožen, a trudovi nikako da krenu pri čemu se misli na tjedne, a ne dane čekanja početka trudova. 

Najčešće medicinske metode poticanja poroda:
 Probijanje vodenjaka - učinkovit način poticanja poroda pri kojem će većina od 70 do 80 posto žena roditi unutar sljedeća 24 sata, no kod onih 20 do 30 posto žena koje prijeđu tu vremensku granicu povećana je mogućnost infekcije 

Drip - sintetski hormon oksitocin-syntocinon - potiče oštrije, snažnije i puno bolnije kontrakcije maternice nego li je to slučaj kod prirodnog tijeka poroda

Dio iz knjige "Moja trudnoća"

Read More