Evo šta možete da učinite ako vaše dijete odbija da sjedi u auto sjedištu, da se vozi u kolima ili da se vežeDjeca različito reaguju na vožnju u auto-sjedištima pa nekad i sa izuzetno burnim negodovanjem. Jasno vam je da je bezbjednost djece uvijek na prvom mjestu ali šta ako vaš bebac uporno odbija sjedište, negoduje, vrišti, plače ili izvlači ruke iz pojaseva (kod starije djece)?
U saradnji sa Marijanom Jovanović iz Centra za promociju bezbijednosti saobracaja pripremili smo vam nekoliko korisnih savjeta.
NAJVAŽNIJE: Čak i kad su nervozni, bolesni ili se bune iz bilo kog razloga, djecu ne treba da vadite iz auto sjedišta jer ako i samo jednom popustite, i izvadite ih kod sebe u krilo, zapamtiće to i ponavljaće plakanje i kukanje, jer njima je najljepše u naručju.
Oduprite se iskušenju!
Nije lako slušati dijete kako plače ali važno je da budete svjesni toga da je pustiti dijete da plače manje opasno od vožnje koja nije bezbijedna.
Nekad to bude jako teško, i skoro svako od nas bar jednom dođe u iskušenje da izvadi dijete iz auto-sjedišta jer ne može da sluša “dernjavu”. Probajte da nađete način da prebrodite to, pravite češće pauze, pojačajte muziku, dodajte dudu ili šta već pomaže, ali istrajte u tome da uvijek budu u auto-sjedištima.
Kritičan period od sedam do devet mjeseci
Obično kritičan period bude oko 7, 8, 9 mjeseca: naučili su da sjede, žele da gledaju kroz prozor, pogotovo ako imaju starijeg brata ili sestru koji sjedi pored njih, a okrenut je u smjeru vožnje – tada se obično jako bune i ne žele da budu u poluležećem položaju. Ono što tad možete uraditi je da ih uzdignete i da u tzv jajetu budu pod uglom od 60 stepeni umjesto dotadašnjih 45.
Neka djeca preplaču svaku vožnju u prvih godinu dana, dok god se voze u suprotnom smjeru, ali da vas utješimo ima djece i koja se nikad ne bune. Na vama je da istrajete i da prije svega mislite na njihovu bezbijednost, jer nezgode se mogu desiti uvijek i svugdje, nikad to ne znamo.
Sa 15 meseci prestaju problemi
Kada se sa minimum 15 mjeseci okrenu u smjer vožnje, najčešće prestanu problemi sa plakanjem, ali zna da se javi problem sa izvlačenjem ruku iz kaiševa. Prvo što treba da provjerite je da li su kaiševi dovoljno jako zategnuti (izmedju kljucne kosti i kaisa smije da stane najviše jedan prst) i da li su na odgovarajućoj visini (kais treba da izlazi iz proreza tako da bude u ravni ramena djeteta ili malo iznad – napomena kada se djeca voze u suprotnom smjeru je obrnuto pravilo kaisevi treba da izlaze u ravni ramena ili malo ispod).
5 korisnih trikova
1. Postepena adaptacija
Važno je da dijete polako i postepeno navikavate na vožnju posebno u situaciji kad ste već otkrili da vaš mališan negoduje vožnju. To znači da je prvi put dovoljno da samo sjedi u autosjedištu bez vožnje pa da potom pređete neku kratku relaciju pa sve dužu i dužu.
2. Priča o medi
Kod malo starije djece možete se poslužiti pričama ili njihovim omiljenim junacima. Djeca bolje prihvate priče koje su u trećem licu pa umjesto da mu pričate o tome kako ćete nastradati ako se ne veže, ispričajte mu priču o o medi koji je izvlačio ruke iz kaiseva i mama je naglo zakočila pa je on udario glavu o prednje sjedište i morao je da ide kod doktora i jako ga je boljelo.
3. Igre vožnje
Ako vaše dijete odbija i da kroči u automobil jer je već vezalo neki strah sa automobilom i sjedištem probajte da simulirate vožnju u sigurnoj zoni – najbolje kod kuće. Igrajte se vožnje, putujte sa tačke A na tačku B, kupite male igračke automobile, zamišljajte kako putujete na neka divna mjesta, ali i u toj igri ne zaboravite da se vežete!
4. Neka vožnja bude zabavna
Postarajte se da djetetu bude udobno, prijatno i zabavno tokom vožnje. Idealno je da je mama pored djeteta na zadnjem sjedištu dok tata vozi. U tom slučaju mamino prisustvo već govori bebi da je sve bezbijedno i sigurno, a uz to mama može da animira bebu dodavajući igračke, pjevajući pesmice i sl. Ukoliko vozite sami neka dijete ima uz sebe omiljenu igračku, pustite dječije pjesme i sl.
5. A vi kako ste?
Kada plakanje djeteta preraste i u vašu nervozu pred svaku vožnju jer već unaprijed očekujete dernjavu upadate u začaran krug jer beba osjeti vašu nervozu. Zapamtite da ste vi model i prozor u svijet vašem djetetu. Zato budite opušteni i čak i kad beba plače pokušajte da šaljete signal: sve je u najboljem redu. Čak i previše animiranja djeteta zna da pogorša situaciju jer dijete osjeti da to nije uobičajeno ponašanje. Kad u toku plakanja izvadite dijete iz sjedišta vi mu sami šaljete poruku: dođi ovdje će ti biti bolje. Zato smireno i bez popuštanja.
Na kraju krajeva, sa plakanjem ili bez stižete na cilj, a najvažnije je da put do tog cilja bude bezbijedan.
Izvor: Bebac
