nedjelja, 28. siječnja 2018.

Kako se boriti protiv dosadnog kašlja?




Kako nastaje kašalj?

Kašalj je odbrambena reakcija – refleks!



Svaki refleks započinje nadražajem koji ga pokreće. Nadražaj disajnih organa je pokretač refleksa kašlja. Posle nadražaja slijedi dubok udah, pa snažan izdah praćen suženjem dušnika i grkljana što se čuje kao kašalj. Izdah je nevjerovatno snažan, tako da izbačene kapljice iz disajnih organa lete brzinom od preko 150 km/sat!

Ubjedljivo najčešći pokretači refleksa kašlja su infekcija i alergija. Daleko rjeđe se dešava da strano tijelo bude uzrok kašlja, ali je to jedna dramatična situacija praćena drugim tegobama, koja se srećom ne dešava često.



Koje su vrste kašlja?

Postoje dvije osnovne vrste kašlja: “suhi” (neproduktivni ili nadražajni) i “vlažni” – produktivni! Ova podjela je dobra za razmijevanje problema, iako ima raznih prelaznih formi kašlja.

Suhi kašalj

Naziva se i nadražajni, ili neproduktivni, a nastaje kao rezultat direktnog oštećenja gornjih disajnih puteva. To rade skoro svi respiratorni virusi, neki više, neki manje, ali je rezultat njihovog rada “ranjena” sluzokoža disajnih puteva.

Zato su krajevi nervnih završetaka koji “prenose” nadražaj (receptori za kašalj) ogoljenji pa dijete često “ripa” u napadima.

Jedan od najčešćih razloga nadražajnog kašlja je slijevanje sekreta iz nosa “nizbrdo” u grlo i dušnik. Tamo se sekret “zalijepi” a dijete (uglavnom bezuspješno) pokušava da ga izbaci.


Dijete kašlje u napadima, “sve se ori”, a nema šta da izbaci pa često bolno plače posle napada kašlja. Ponekad dijete povrati zbog ovog nadražajnog napinjanja. Što dijete više kašlje sve se više oštećuje već ranjena sluznica disajnih puteva. Zato dijete još više kašlje i tako se ovaj začarani krug zavrti i traje sve dok ga ne prekinemo i dok dijete ne pobijedi virus – najčešči uzrok ove vrste kašlja.


Suhi kašalj je retijko pratilac nekog veoma ozbiljnog respiratornog oboljenja kod djece, a ako je dijete bez visoke temperature, bez otežanog (“svirajućeg”) i ubrzanog disanja i dobrog apetita – skoro sigurno se radi o bezazlenoj virozi!


Šta znači kad dijete jače kašlje noću?


Obično se radi o nadražajnom – “sliijvajućem” kašlju. Preko dana, dok je dijete aktivno dio sekreta iz nosa izlazi “unaprijed” (kroz nos) ili dijete proguta sekret koji se slijeva niz grlo. Noću, kada spava sekret nema gdje već se sliva ka dušniku i provocira kašalj. Naravno, i drugi uzroci kašlja mogu biti “noćne ptice”, ali je sliijvanje sekreta iz gornjih partija disajnih organa ubjedljivo najčešći.




Produktivni ” – vlažni” kašalj


Daleko je rjeđi kod djece!

Javlja se kada su pluća (u stvari se radi o bronhijama) puna sekreta pa se kašljem sekret “ispumpava”, pa se zato kašalj naziva produktivni. Obično se radi o bronhitisu, rijeđe o upali pluća. Veća djeca mogu da iskašlju sekret, a manja obično progutaju ili povrate sluz.

Da li je svaki “vlažan” kašalj iz pluća?

NIJE!

Obilan sluzav sekret iz nosa i “gornjih partija” grla može da se zaglavi u grlu i dušniku pa dijete “vlažno” kašlje iako nema ništa u plućima. Ovo daje lažnu sliku produktivnog kašlja, a zapravo se radi o nadražajnom kašlju sa “vlažnim” prizvukom.

Ljekar, posle pregleda (auskultacije – slušanja djeteta) veoma lako riješi ovu dilemu koja nerijetko zbunjuje roditelje.

Kako se kašalj liječi?

Postoji jednostavno medicinsko pravilo: ne liječi se kašalj već uzrok kašlja!

Zato je vrlo važno postaviti dijagnozu bolesti koju kašalj prati. Izliječenjem osnovnog oboljenja i kašalj će proći. Zato roditelji ne treba na svoju ruku da liječe kašalj prije konsultacije sa pedijatrom.

Jasno je da većina djece ima nadražajni (suhi kašalj) koji ponekad toliko uznemiri dijete (pa i roditelje) jer se javlja u napadima da mora da se brzo krene u akciju i daju:

Antitusici – lijekovi koji smanjuju nadražaj, pa tako umiruju suhi kašalj. Važno je znati da se ne radi o medikamentima koji će izliječiti uzrok kašlja, već samo smanjuju poslijedice – “dosadni” nadražaj koji tjera dijete da kašlje.

Oni se daju samo ako kašalj remeti normalno spavanje djeteta, ili ako je toliko dosadan da se dijete iscrpljuje od napada kašlja. Ima ih više vrsta, a ne treba ih uzimati bez konsultacije sa pedijatrom! Daju se kratko – ne duže od nekoliko dana, a od njih ne treba očekivati čudo – da potpuno neutralizu kašalj – to je nemoguće dok se ne otkloni (izliječi) uzrok bolesti koja je praćena kašljanjem.

Da li pomažu sirupi na biljnoj bazi?

Pomažu!

Oni se mogu dati djeci i bez pregleda ukoliko je djete koje nadražajno kašlje dobro rapoloženo, dobrog apetita, bez povišene temperature, i bez otežanog i ubrzanog disanja, a kašalj se pojačava u ležećem položaju. Tada se skoro sigurno radi “slijevajućem” kašlju zbog virusne upale nosa i grla.

Bijeli sljez se vijekovima koristio kao lijek za kašalj koji prati upale gornjih disajnih organa.

Sirup bijelog sljeza oblaže sluzokožu grla, “pokriva” ogoljene nervne završetke koji prenose nadražaj na kašalj, i tako pomažu djetetu da se izbori sa dosadnim, suhim neproduktivnim kašljem, ali i pomaže iscjeljenje (iako ne djeluje na virus koji uzrokuje kašalj).

Kako?

Tako što dijete rijeđe kašlje (jer je bijeli sljez “pokrio” i zaštitio oštećenu sluznicu), pa se na taj način smanjuje efekat “dranja” sluzokože koja je već razorena virusom. Naime, svaka epizoda suhog kašlja dodatno oštećuje ranjenu sluznicu disajnih organa, tako da receptori za kašalj bivaju još više ogoljeni i nadraženi, pa se kašalj pojačava i zatvara se “začarani krug” koji vodi u pogoršanje bolesti. Zato smanjenjem nadražaja, sirup bijelog sljeza pomaže regeneraciju oboljele sluzokože djetetovih disajnih puteva.

Kada je vrijeme za pregled pedijatra?

Pregled je obavezan ako:

- dijete dobije visoku temperaturu i kašalj se pogoršava – ovo ukazuje na ozbiljniju infekciju!

- izgubi živost i postane nezainteresovano i pospano – takođe nagovještava da se nešto ozbiljnije dešava.

- se javi otežano (svirajuće) i ubrzano disanje – to onda ukazuje na bronhitis.

- se javi kašalj kao lavež psa praćen “struganjem” pri udahu i izdahu. Tada je skoro sigurno u pitanju laringitis.

- izgubi apetit i počne uporno da povraća – možda je virus napao želudac.

Valjalo bi obaviti pregled ukoliko nema baš nikakvog napretka posle tri do pet dana korišćenja sirupa.

Ass.dr Goran Vukomanović, pedijatar

srijeda, 24. siječnja 2018.

Povrede novorođenčeta nastale tokom poroda


Srodna slika

Mehaničke povrede novorođenčeta po pravilu su posljedica otežanog porođaja, a posebno su izložena hipertrofična novorođančad, nedonoščad, novorođenčad sa karličnom prezentacijom. Dalji predispozicijski faktori su kefalopelvična disproporcija, nepravilnosti trudova i produžen porođaj. Primjena savremenog opstetričkog zbrinjavanja može znatno smanjiti i ublažiti povrede u porođaju.

Porođajna oteklina (caput succedaneum) je tako česta pojava da je gotovo i ne treba svrstavati među patološke pojave. Riječ je o oštro ograničenom tjestastom edemu meke poglavine, ponekad s ponekom petehijom po koži. Otok nije ograničen koštanim šavovima lobanje nego ih prelazi. Liječenje nije potrebno jer prolazi za nekoliko dana.

Kefalhematom nastaje krvarenjem između periosta i kosti lobanje, najčešće na potiljačnoj, rjeđe okcipitalnoj ili temporalnoj kosti. Javlja se kao oteklina na glavi promjera nekoliko santimetara koja fluktuira i ograničena je šavovima kosti. Nastaje pritiskom glave na kosti karlice, a može se u toku nekoliko dana poslije rođenja još i povećati. Njegova resorpcija traje nekoliko nedjelja i mjeseci. Kefalhematom u pravilu najčešće ne treba aktivno liječiti.

Potkožna adiponekroza pojavljuje se krajem prve sedmice života, obično na leđima ili gluteusima. To je dosta tvrda bezbolna oteklina veličine trešnje, srasla za kožu, crvenkaste boje ili boje okolne kože, a spontano nestaje za nekoliko sedmica. Ne smije se zamijeniti s apscesom ili flegmonom.

Hematom mišića sternokleidomastoideusa češći je kod karlične prezentacije ploda, a primijeti se obično tek nakon nekoliko dana ili sedmica u obliku otekline veličine šljive. Uzrok je skraćenju mišića i pojavi krivog vrata, glava je nagnuta na bolesnu stranu, a lice je okrenuto na zdravu. Većina blažih hematoma nestaje bez posljedica do kraja prve godine, oni veći ako se ne liječe izazovu trajni krivi vrat s deformacijom lica i skoliozom vratne kičme. Roditelje treba uputiti za nježnu masažu i rastezanje mišića. Ne popravi li se na taj način liječenja miogeni tortikolis do kraja prve godine, treba učiniti tenotomiju sternokleidomastoidnog mišića.

Povreda pleksusa brahijalisa najčešća je porođajna povreda perifernih živaca. Češća je povreda 5 i 6 grane (Erb-Ducheneova paraliza) cervikalnog pleksusa, pri čemu nastaje paraliza mišića ramena i nadlaktice: rame je niže, ruka visi mlitavo uz tijelo uz unutrašnju rotaciju i pronaciju. Abdukcija u ramenom zglobu nije moguća pa povrijeđena ruka ne učestvuje u izvođenju Moroovog refleksa. Pokreti prstiju su mogući. Liječenje se sastoji u pažljivom stručnom i upornom razgibavanju zglobova radi sprječavanja kontraktura, koje se inače brzo razviju. U mirovanju ruku treba fiksirati tako da je rame u abdukciji, lakat sa podlakticom da je pod uglom od 90 stepeni, uz supinaciju podlaktice i šake. Korisna je elektrostimulacija zahvaćenih mišića radi sprečavanja fibroze. Regeneracija živca i uspostavljanje funkcije ruke može trajati mjesecima, u pravilu je potpuna, ali mogu nastati i trajne slabosti abdukcije ramena. Puno je rjeđa povreda donjih grana (7 i 8) cervikalnog i torakalnog pleksusa (Klumpkeova paraliza) koja ima mnogo lošiju prognozu oporavka.

Povreda živca frenikusa s paralizom dijafragme češće je na desnoj strani nego na lijevoj, često je kombinovana s paralizom brahijalnog pleksusa iste strane, a ispoljava se klinički dispnejom od rođenja, koja u najtežim slučajevima može izazvati respiratornu insuficijenciju i smrt, dok u lakših dispnea u toku idućih sedmica i mjeseci biva sve blaža do potpunog oporavka funkcije dijafragme. Dijagnoza se postavlja rentgenskom dijaskopijom grudnog koša, gdje se vidi visok položaj i paradoksno kretanje dijafragme na oboljeloj strani. U teškim slučajevima treba hirurškim zahvatom fiksirati paralizovanu dijafragmu.

Povreda facilijasa nastaje ponekad u toku porođaja (ranije forcepsom) i očituje se paralizom mimične muskulature iste strane. Ako je potpuno nemoguće zatvaranje oka, treba rožnjaču zaštititi od isušivanja. Oporavak je potpun obično već za nekoliko sedmica.

Povrede kostiju imaju po pravilu dobru prognozu. Najčešća je fraktura klavikule koja se često previdi, a primijeti se tek kad spontano zaraste uz stvaranje hipertrofičnog kalusa. Nikakav poseban postupak nije potreban, kao ni kod frakture rebara ili karlice. Epifiziolizu humerusa ili luksaciju ramena često je klinički pa i rendgenski teško razlikovati od povrede brahijalnog pleksusa. Prognoza je takođe odlična uz postupak kao i kod povrede brahijalnog pleksusa.

Izvor: Medical

Koja je idealna temperatura za bebu?

Beba je stigla i vi ne znate da li joj je hladno, koliko topla treba da bude voda za kupanje, da li smije napolje, da li je čaj ili mlijeko prevruće. Bitno je da uvijek imate na umu da bebe nemaju razvijen sistem za regulisanje temperature, pa zato ne mogu da se riješe viška topline putem znoja, kao što to rade odrasli.

U početku bebama je malo hladnije nego vama. Zato se kada oblačite bebu ne oslanjajte na svoj osećaj. 
Obucite im do trećeg mjeseca rukav više.


- Majke, bake su sklonije da utopljavaju djecu iako je to nepotrebno. Čak je bolje i da u kući, posebno sobi gde boravi dijete nije previše toplo. Dječaci su generalno osjetljiviji, njima je potreban koji stepen više. Takođe kada određujete mjesto krevecu ne plašite se da ga smjestite blizu prozora, nekih 30 santimetara udaljeno. Dnevna prirodna svjetlost izuzetno prija bebama - savjetuje Ivana Joksić, pedijatar.


SOBA
Temperatura vazduha u prostoriji u kojoj se nalazi beba trebalo bi da tokom dana bude zagrijana na oko 20 do 21 stepen. Više topline nije potrebno ni zimi, jer se beba prilikom pomijeranja ili puzanja može oznojiti. Ako je previše toplo, vazduh postaje presuh, što može da izazove isušivanje bebinih sluznica.
U sobi gdje beba spava noću dovoljno je da bude 18 stepeni. Hladan i svjež vazduh djeluje preventivno protiv kašlja i kijavice. Pola sata prije uspavljivanja obavezno provjetrite sobu.

FLAŠICA
Provjera izgleda tako što flašicu pritisnete na svoj obraz ili očni kapak (tu je koža najosjetljivija). Flašica nikada ne smije da bude vruća, već uvijek mora da bude mlaka. Temperatura mlijeka, čaja trebalo bi da bude oko 35 stepeni.


KUPANJE
Ako je bebi voda u prvom kontaktu bila previše topla, onda mnoge od njih kroz duže razdoblje zadrže odbojnost prema kupanju i često plaču kada uđu u kadu. Zato je veoma važno da uvijek obratite pažnju na ispravnu temperaturu vode za kupanje, koja bi trebalo da iznosi između 35 i 37 stepeni Celzijusa.
Da biste bili sigurni, ovo uvijek proverite termometrom. Pošto se voda brzo hladi, bebu bi već posle tri minuta trebalo da izvadite iz kade.
Takođe je veoma važno i da temperatura vazduha u kupatilu takođe bude odgovarajuća. Prijatna temperatura za kupanje je od 23 do 25 stepeni Celzijusovih, pri čemu temperatura nikako ne smije da bude niža od 21 stepena.


MOJI PLODNI DANI

Razdoblje plodnosti žene u jednom ciklusu kratko je, svega nekoliko dana prije i nekoliko dana poslije ovulacije.


Menstrualni kalendar prati vaš menstruacijski ciklus.
Menstruacijski ciklus se mjeri od prvog dana menstruacijskog krvarenja do prvog dana sljedećeg menstruacijskog krvarenja. U većine žena normalni menstruacijski ciklus traje od 28 do 32 dana, no neke žene mogu imati kraći ili dulji menstruacijski ciklus.
Ovulacija je dio normalnog menstruacijskog ciklusa. Za vrijeme ovulacije dolazi do otpuštanja zrele jajne stanice iz jajnika prema jajovodu.
Kalendar ovulacije pomaže vam okvirno odrediti plodne dane kada je moguće ostvariti trudnoću ili razdoblje tijekom mjeseca u kojem možete imati spolne odnose bez opasnosti od trudnoće. Kako bi se plodni dani mogli pouzdano izračunati, vrlo je važno da su vam ciklusi pravilni.



Na linku pronadjite kalendar ovulacije sa portala Plivazdravlje.hr.


Povišena tjelesna temperatura u djeteta

Povišena tjelesna temperatura u djeteta najčešći je razlog kontakta roditelja i nadležnog liječnika. Uzrok povišenju tjelesne temperature u pravilu je infekcija, češće virusna nego bakterijska, dok su ostali uzroci, npr. prekomjerno utopljavanje, sunčanica, autoimune ili maligne bolesti i sl., znatno rjeđi. Kako povišena tjelesna temperatura predstavlja samo simptom neke bolesti, uz provođenje mjera za njezino snižavanje nužno je obratiti pažnju i na druge simptome bolesti kao i opće stanje bolesnoga djeteta, te provoditi i druge simptomatske mjere, a po potrebi i uzročno liječenje.


Mjerenje tjelesne temperature

Samo se dva načina mjerenja tjelesne temperature smatraju standardnima:
  • mjerenje rektalne temperature (u guzi), u trajanju od minimalno 3 minute, u novorođenčadi i dojenčadi (djece u dobi do godinu dana)
  • mjerenje aksilarne temperature (pod pazuhom), u minimalnom trajanju od 5 minuta, u djece starije od godinu dana

Iznimno se temperatura mjeri istovremeno aksilarno i rektalno, kod sumnje na upalna zbivanja u području trbuha.

Kod navedenih načina mjerenja možemo upotrebljavati živin ili digitalni termometar.

Ostali načini mjerenja (dodirom kože, infracrvenim termometrom - za mjerenje temperature u uhu, termosenzitivnom trakom - za mjerenje temperature na čelu i sl.) smatraju se orijentacijskim, tj. ima li dijete temperaturu ili ne. U slučaju sumnje da je temperatura povišena potrebno je djetetu izmjeriti temperaturu jednim od dva ranije navedena načina.

Normalna i povišena tjelesna temperatura

Normalna tjelesna temperatura kod aksilarnog mjerenja iznosi 36-37 °C, a kod rektalnog mjerenja 0,5 °C više odnosno 36,5-37,5 °C. Vrijednosti iznad 38,5 °C (iznimno u djece koja su već imala jednu ili ponavljajuće epizode konvulzija u febrilitetu vrijednosti iznad 38 °C) zahtijevaju provođenje mjera za snižavanje povišene tjelesne temperature.

Fizikalne mjere antipireze

Najefikasnijom fizikalnom mjerom smatra se kupanje djeteta u mlakoj vodenoj kupki. Početna temperatura kupke trebala bi biti kao i kod uobičajenog kupanja, s time da se odmah po stavljanju djeteta u kadicu ili kadu počne dolijevati hladnija voda, tako da temperatura kupke kroz sljedećih nekoliko minuta padne za nekoliko stupnjeva (na 28-32 °C). Kupanje (u djece koja sjede u kadi uz konstantno polijevanje trupa) treba trajati minimalno pola sata.

Mlake kupke najbolji efekt postižu u kombinaciji s antipiretikom (lijekom za snižavanje temperature). Kupke se, uz primjenu antipiretika, preporuča primijeniti odmah kod trenutno izmjerenih vrlo visokih temperatura ili ukoliko nakon primjene antipiretika nije došlo do zadovoljavajućeg pada povišene tjelesne temperature.

Ostale fizikalne mjere podrazumijevaju boravak u adekvatno temperiranoj (ne više od 24 °C) i prozračenoj prostoriji te odijevanje u laganiju odjeću ili djelomično razodijevanje.

Kod hipertermije uzrokovane djelovanjem vanjskih čimbenika (npr. sunčanica) fizikalne mjere snižavanja povišene tjelesne temperature (uz adekvatni unos tekućine) predstavljaju glavnu intervenciju.

Marijan Frković, dr. med., specijalist pedijatar 

BIJELE TAČKICE NA KOŽI NOVOROĐENČETA– MILIJE



U prvim nedjeljama i mjesecima nakon rođenja, na koži beba mogu se manifestovati određene promjene koje obično nisu funkcionalne prirode već samo uočljive. Ove promjene su prolaznog karaktera ali ponekad znaju da zabrinu roditelje naročito nakon rođenja prvog djeteta. 

Neonatolozi i pedijatri kažu da te promjene ne treba posebno tretirati, i da je to normalna reakcija kože koju neke bebe imaju a kod nekih se ne ispoljavaju.

BIJELE TAČKICE NA KOŽI – MILIJE

Sitne bijele tačkice po koži lica nazivaju se “milije” i karakteristične su za predio nosa i obraza. Milije predstavljaju neotvorene lojne žlijezde koje postepeno pokušavaju da se iščiste i otvore jer će kasnije imati zadatak da podmazuju kožu i obezbeđuju njenu mekoću, a samim tim utiču na kvalitet bebine kože.
Ovo je prirodna pojava koja ne zahtjeva nikakav poseban tretman, osim čišćenja medicinskom vatom pokvašenom običnom vodom ili Bornom kiselinom od 3%.
Neonatolozi kažu da milije nisu znak da će beba kada odraste imati problematičnu kožu, na šta često pomisle roditelji kada uoče ovu promjenu.


Mongolska mrlja



Mongolska mrlja (fleka)
, su zbijene ćelije kože koje sadrže melanin-pigment kože. Može se nazvati i urodjenim mladežom, koji se bliži površini kože, ima braonkast izgled ali ako se nalazi dublje izgleda modra.

Ne tretira se kao hematom (modrica), a nije ni predispozicija za rak kože, i ne zahtjeva posebnu medicinsku njegu.

Mongolska mrlja se najčešće javlja kod tamnijih beba, crne djece-afrikanaca, indijanaca, azijanaca, romske djece. Rijetko se vidja kod bijelih beba. Ove mrlje mogu biti: braonkaste, sivkaste i tamnoplave (modre) boje, sa krajevima nejasnih mekih ivica. Nalaze se na donjem dijelu kičmenog stuba, ali mogu biti na ramenima, ledjima i na nogama. Veličina može biti od par santimetara do veličine dječjeg dlana. Jedno dijete može imati i više mrlja. Kod većine djece nekad djelimično ili potpuno izblijede a uglavnom nestaju do 4-5 godine starosti. Mogu da se vrate za vrijeme puberteta, tada trajno ostaju. Važno je znati da nisu zarazne i ako te mrlje ostanu nepromijenjene do zrelog doba, ne zahtijevaju nikakvu medicinsku intervenciju.
Dijagnoza se postavlja objektivnim pregledom pedijatra. Prevencija i liječenje nisu potrebni.

Beba znači ljubav, ali i stres. Kako da ostane samo ljubav?



Dobiti dijete predstavlja veliko iskustvo koje označava preokret u svačijem životu. Beba će unijeti u vaše dane brojne promjene, uzbuđenja i izazove i, iako ćete na kraju biti zahvalni za svaki sekund, biće trenutaka u kojima ćete se upitati: “Kako dalje?” S djetetom u rukama, pravite korak u jedan svijet nad kojim ne možete da imate mnogo kontrole. Zato je važno da budete spremne da prebrodite neke od najtežih momenata koji vam se spremaju, a kako bismo vam pomogli da što više vremena i energije sačuvate za uživanje sa svojim klupkom ljubavi, donosimo vam uvide i savjete do kojih su došli stručnjaci baveći se problemom stresa s kojim se suočava svaka nova majka.

Pa, krenimo redom. Prvo čega treba da postanete svjesne je da ćete se morati privići na ideju da mnoge stvari ne mogu biti kao prije, a to znači da prihvatite da slijede:
Nove obaveze
Drugačija finansijska situacija
Fizičke promjene vašeg tijela
Promjena odnosa sa vašim partnerom i porodicom
Nedostatak sna.
Sve to može uzeti svoj danak i učiniti da vi, rastrzani između tuđih potreba i pokušaja da zadovoljite svakoga ko vas okružuje, zaboravite na sebe. I to nije nimalo dobro – ni za vas niti za bilo koga iz ove priče. Zato morate da se borite protiv loših strana neminovnih poromjena, a jedan od prvih koraka je da postanete svjesni da ste pod stresom. Kad to shvatite, evo kako možete da ga prevaziđete.

ODMORITE KAD GOD MOŽETE
San je svakako bitan za svakog čovjeka i u velikoj mjeri utiče na njegovu produktivnost. Neispavanost koja dolazi sa brigom o djetetu, lako može učiniti da se teže nosite sa dnevnim obavezama. Stoga pokušajte da nadoknadite san svaki put tokom bebinog spavanja. Ukoliko ipak ne možete da spustite glavu na jastuk, zašto ne napravite sebi topli napitak i ne zavalite se u fotelji?

Ukoliko ste u fazi dojenja, možete sami sebi olakšati noćno hranjenje tako što ćete staviti bebin krevetac pored svog kreveta. Partner vam tako može lakše dodati bebu kako biste je podojili, a zatim je opet uzeti i postarati se da podrigne. Ukoliko ne dojite već pripremate obroke ili svojoj bebi dajete adaptirano mlijeko na flašicu, treba sa partnerom da podijelite obaveze oko hranjenja. Obavezno!


PAŽLJIVO BIRAJTE HRANU
U ovom periodu posebno je važno da jedete redovno, kako biste zadržati visok nivo energije i imali snage da izdržite dan. Važno je da obratite pažnju kako na odabir tako i na način pripreme namirnica.

Kada je riječ o pripremi hrane svakako da je sada teže odvojti vrijeme za to. Zato potražite recepte za jela koja su hranjiva, ali jednostavna za pripremu, kao što su krompir sa grahom ili tjestenina s jednostavnim umakom od paradajza. U svakom slučaju, probajte da ne užinate slatkiše. Između obroka, kada krene da vas muči glad, mnogo bolje rješenje od reda čokolade je šaka orašastih plodova, humus ili nešto od voća.

Kada je riječ o odabiru namirnica, evo nekolio savjeta:
Ugljeni hidrati sa sporim otpuštanjem, kao što su hljeb, tjestenina i smeđa riža, pomoći će vam da se ne osjećate iscrpljeno i da zadržite energiju tokom cijelog dana.
Kada birate namirnice, umjesto zasićenih masnoća u hrani kao što su maslac, gotova jela i tvrdi sir, izaberite nezasićene verzije kao što su maslinovo ulje i avokado.

Probajte da birate hranu bogatu proteinima, kao što su nemasno meso i piletina, riba, jaja, grah i leća. Takođe biste sebi trebali postaviti cilj da za najmanje dva obroka sedmično jedete ribu, uključujući i obrok koji se sastoji od neke plave ribe, poput lososa.

Unos mnogo voća i povrća pomoći će vašem imunološkom sistemu da radi dobro, što automatski znači da će učiniti i da se vi osjećate bolje. Takođe, ova hrana će pomoći u sprečavanju postnatalnog zatvora.

Možete se pridružiti onlajn grupi zdrave ishrane na FB kako biste redovno dobili savjete i ideje za svoj novi, zdraviji meni.

VJEŽBAJTE

Vježbanje je uvijek dobro za fizičko i mentalno zdravlje, a naročito je djelotvorno u stresnim periodima i može vam obezbijediti više energije. Vježbanjem se aktivira i endorfin, hormon sreće pa nije čudo da se ljudi dobro osjećaju poslije treninga ili fizičke aktivnosti koja uopšte ne mora da bude naporna.


Već četrdeset dana nakon poroda možete da započnete blage trbušne vježbe, a sa oporavkom polako da uključujete kratke šetnje. Tako ćete postepeno graditi svoj režim vježbanja, u ritmu koji vam najbolje odgovara. Ipak, sačekajte pregled kod doktora prije nego počnete sa bilo kakvim intenzivnijim treninzima. Samo doktor može odlučiti kad je vrijeme za početak vježbanja.

Čim vam se ukaže prilika, saznajte da li postoje u vašem kraju vježbe za porodilje, akva aerobik ili časovi joge, ali ne zaboravite reći treneru da ste se nedavno porodili.

Ukoliko nemate kome da ostavite dijete, pokušajte da brzo hodate dok ste vani sa bebom u kolicima ili nosiljci. Ono što takođe možete probati, jeste da radite postnatalne vježbe gledajući DVD ili neki onlajn program vježbi. Tako možete uklopiti kućne obaveze i trening, ali prvo se uvjerite da je sadržaj DVD-a potvrđen od strane profesionalaca.


NAĐITE VRIJEME ZA SEBE
Zamolite prijateljicu u koju imate povjerenja ili rođaku da bude malo sa vašim djetetom, kako biste dobili svoje parče slobodnog vremena. Takođe biste se mogli organizovati sa drugim majkama i napraviti raspored za uzajamno čuvanje djece. Možda vam djeluje da je rano i da je vaša beba suviše mala da je ostavite, ali vrlo je važno da dobijete barem malo slobodnog vremna, jer briga o sebi je takođe bitan dio brige o svom djetetu.


PRIČAJTE O ONOME ŠTO VAS MUČI
Nemojte se suzdržavati i skupljati lošu energiju. Ako vidite da vam nešto ne ide, podijelite sa drugima svoje sumnje i brigu. Povjeravanje i otvaranje uvijek su način zbližavanja i ne samo da mogu uveliko smanjiti stres već i unaprijediti odnose sa najvažnijim ljudima oko vas. Nažalost, komunikacija je često prva stvar koja se zanemari u svakoj vezi. Imajte to na umu pa bilo da je riječ o partneru, porodici ili prijateljima, vjerujte im, pričajte i pitajte.

Istovremeno, nemojte da smetnete s uma da kroz bezbroj sličnih prilagođavanja prolazi i vaš partner. Zato treba da budete podrška jedno drugom, a dijeleći osjećanja možete produbiti i ojačati svoj odnos. Zato je važno da na kraju svakog dana zaboravite stvari koje niste uspjeli i koje su krenule po zlu i da podsjetite jedno drugo na sve lijepo i dobro što ste postigli. Recimo, na vaše dijete.

ISPRAVAN POČETAK DOJENJA: Ispravan položaj pri dojenju

Kad se kaže "ispravan položaj pri dojenju", misli se na dvije stvari:
  • kako majka drži dijete,
  • kako su djetetova usta postavljena na dojci.
Osnovna stvar pri držanju djeteta je da vam izabrani položaj bude udoban te se možete opustiti pri dojenju.
O tome kako dijete "hvata" dojku, može ovisiti učinkovitost dojenja pa je vrlo važno naučiti koji je pravilan položaj djetetovih usta na dojci.

Kako držati dijete (položaj djeteta u majčinom naručju)

U svim položajima je važno da ste opušteni, imate dobar oslonac za leđa, ruke itd. jer ako dojenje krene u napetom položaju, morate tako ostati naprimjer sljedećih 20 minuta pa će vam biti sve teže i teže, ponekad i bolno.
Nadalje, važno je da je dijete dovoljno blizu dojke. Dijete se može podbočiti jastucima ako je potrebno. Prema dojci se ne smije vući samo djetetova glava, nego cijelo djetetovo tijelo treba biti okrenuto prema majci,  i glavom i prsima i trbuhom.
Dobro je mijenjati položaje, osobito u prvim mjesecima, jer svaki položaj uzrokuje drugačiji pritisak na bradavicu te se mijenja i intenzitet izvlačenja mlijeka iz pojedinih mliječnih kanala pa se smanjuje opasnost od začepljenja.

Ležeći položaj

Ovim položajem će većina mama krenuti u dojenje. Još u bolnici, kada ste umorni i kada vas možda boli rana od epiziotomije, ili kad vam treba malo odmora, te naravno tijekom noći, u ovom položaju se možete vrlo udobno namjestiti.
Lezite bočno, dijete također okrenite da leži bočno prema vama. Da odteretite kralježnicu, možete se poslužiti jastucima: jednim koji podupire leđa i drugim koji je ispod koljena gornje noge. I dijete možete iza leđa poduprijeti jastukom.
Ako npr. ležite na na desnom boku, onda desnom rukom možete privući dijete k sebi, a lijevom pridržavati i namjestiti dojku.

Položaj kolijevke

To je najčešći položaj pri dojenju, osobito nakon što se mama i dijete već usklade i malo ojačaju.
Sjedite uspravno, a dijete držite u svom naručju kao u kolijevci. Trebate imati dobar oslonac za leđa i ramena. Ako fotelja nije dobro oblikovana, stavite jastuk iza donjeg dijela leđa. Nemojte se savijati prema naprijed, jer tako opterećujete kralježnicu, ali niti prema nazad jer tako mlijeko sporije teče (osim u posebnim slučajevima kad majka ima jak mlaz mlijeka pa se mora malo nasloniti unazad da se beba ne zagrcava). Trebate imati i dobar oslonac za laktove kako teret bebe ne bi bio na vašoj ruci. Ruka koja podupire dijete trebala bi biti opuštena. Možete zbog toga staviti i jastuk u krilo, a na njega svoju ruku na kojoj je dijete. Vrlo su zgodni "jastuci za dojenje" koji su u obliku slova 'U' savinuti oko vašeg trbuha pa istovremeno imate oslonac za laktove i oslonac za ruku na kojoj leži dijete. Ponekad je zgodno ispod nogu na podu imati nešto, kako bi se koljena malo podignula.
Ako dijete siše npr. na desnoj dojci, položite ga na svoju desnu ruku, glavu i leđa na podlakticu, a guzu na dlan. Lijevom rukom možete pridržavati dojku. Dijete mora cijelim tijelom biti okrenuto prema vama (ne smije iskretati glavu), djetetovo uho, rame i bok u jednoj ravnini. Kad je pogledate, vidite ga bočno. Djetetova koljena moraju biti privučena tik do vas. Pazite na djetetovu ručicu na kojoj leži, da ne bude neugodno savinuta.

Unakrsni hvat u položaju kolijevke

Ovaj se položaj razlikuje od položaja kolijevke u tome da ruke zamijene uloge. Npr. kad dijete siše na desnoj dojci, onda leži na lijevoj ruci, guza i leđa na podlaktici, a glavica na vašem dlanu. Desnom rukom onda možete pridržavati i namještati dojku.
Na ovaj je način lakše namještati djetetovu glavu i pravilno pridržavati dojku. Bolja je i preglednost. Zbog toga je taj položaj dobar kad još učite prihvaćanje dojke te za malenu djecu. Kad dijete dobro prihvati dojku, možete polagano zamijeniti ruke, jer je položaj kolijevke ugodniji za dulje dojenje.

Položaj nogometne lopte

(ime je nastalo u SAD-u, misli se na američki nogomet u kojem se lopta drži ispod ruke)
U ovom položaju držite dijete sa strane ispod svoje nadlaktice. Slično kao u unakrsnom hvatu kolijevke, samo je dijete pomaknuto na drugu dojku, trbuh i noge su joj pomaknuti bočno od vas. Ispod djeteta bi trebao biti jastuk da mu nos bude u ravnini vaše bradavice.
U ovom je položaju jako dobra preglednost dojke i djetetovih usta pa je dobar za učenje prihvaćanja dojke, te za malenu i prijevremeno rođenu djecu ili majke s većim dojkama. Dobar je i za djecu koja se vole savijati prema naprijed. Osim toga, ovaj položaj je koristan da bi se promijenio pritisak na bradavicu ako imate oštećenja, ili da bi se bolje ispraznili mliječni kanalići s vanjske strane dojke (prema djetetovoj bradi).

Koji položaj dojenja upotrijebiti u specifičnim situacijama?

Kod epiziotomije:
ležeći položaj
Kod carskog reza, da beba ne pritišće trbuh:
ležeći položaj
položaj nogometne lopte
Kod sitnih i prerano rođene djece, kod djece koja imaju problema s hvatanjem dojke (zbog bolje preglednosti):
unakrsni hvat kolijevke
položaj nogometne lopte
Kod oštećenja bradavica:
mijenjati položaje, tako da djetetove desni ne pritišću mjesto oštećenja
Kod začepljenja kanalića i mastitisa:
mijenjati položaje, tako da je djetetova brada okrenuta prema mjestu začepljenja (tako bolje isprazni taj dio)
položaj u kojem dijete postavite na dekicu na pod, a vi ste četveronoške nagnuti nad nju – tako gravitacija pomaže pri pražnjenju kanalića, a možete se okrenuti u bilo kojem smjeru, djetetovom bradom prema mjestu začepljenja
Kod prejakog refleksa otpuštanja mlijeka:
sjedeći položaj u kojem ste malo nagnuti unazad, tako da mlijeko ne curi prema dolje djetetu u usta
ležeći položaj, ili čak da legnete na leđa, a dijete na vama i odozgo sisa (kod jakog mlaza)

Kako rukom pridržavati dojku

U bilo kojem položaju za dojenje trebali biste rukom pridržavati svoju dojku kako bi dijete moglo pravilno uhvatiti bradavicu i areolu. Morate paziti da su prsti dovoljno udaljeni od areole, da ne smetaju djetetovim ustima. Ako su vam dojke izrazito velike, možete si pomoći tako da ih držite stavljajući smotanu pelenu ili ručnik ispod njih.
Postoji nekoliko načina na koje možete pridržavati dojku:
C-hvat - palac je s gornje strane, a ostala četiri prsta s donje strane dojke, tako da zajedno formiraju slovo C. Ako je dojka velika, ili ako su bradavica i areola veliki u odnosu na djetetova usta, možete lagano stisnuti prste da vrh dojke postane ovalan i sasvim malo zakrenuti prema gore, jer dijete mora dobro zahvatiti s donje strane.



U-hvat - započinje tako da majka postavi četiri prsta (osim palca) ispod dojke, ravno priljubljene, a zatim spusti lakat tako da kažiprst i ostali prsti kliznu okomito s jedne strane dojke, a palac okomito s druge strane dojke. Ovaj hvat je pogodan samo za položaj kolijevke i obrnuti položaj kolijevke, a zgodan je zbog preglednosti.



Hvat škarica
 – kažiprst se postavi iznad areole, a srednji prst ispod. Ovaj hvat mogu koristiti samo majke koje mogu dovoljno raširiti ta dva prsta, jer inače prsti smetaju djetetovim ustima kod prihvaćanja dojke. Kod učenja dojenja ovaj se hvat ne preporučuje.

Kako dijete pravilno hvata dojku

Način na koji dijete zahvati bradavicu i areolu jako je važan za nekoliko stvari kod dojenja:
Kao prvo, ako položaj nije dobar, dijete neće moći izvući dovoljnu količinu mlijeka i dobro napredovati. Može se dogoditi da je dijete tijekom dana "stalno na dojci", ali ako ima krivu tehniku dojenja zbog lošeg položaja usta, neće moći dovoljno pojesti!
Nadalje, nepravilan položaj može majci uzrokovati bol u bradavici i oštećenja bradavice (ragade).
Da bi dijete pravilno uhvatilo dojku, mora jako široko otvoriti usta prije nego prione na dojku. Novorođenčad ima refleks koji tome služi: kad ih bradavicom ili prstom podragate po ustima, ili po obrazu blizu usta, dijete se okrene na tu stranu otvorenih usta, tražeći dojku (rooting refleks). Možete pripomoći djetetu u otvaranju usta tako da ponavljate riječ otvori jasnim glasom i da samo otvara usta, jer čak i novorođenčad pokušava imitirati izraze lica majke. Ako djetetu baš i ne ide otvaranje usta, možete kažiprstom ruke kojom pridržavate dojku lagano pritisnuti djetetovu bradu prema dolje (ili palcem ako ne pridržavate dojku).
Nakon što je dijete jako otvorilo usta, trebate brzim pokretom privući dijete i staviti mu u usta što veći dio bradavice i areole.
Pravilno postavljena bebina usta:
  • Cijela bradavica duboko u ustima i velik dio areole u ustima (ovisno o veličini areole), djetetove desni moraju prijeći iza baze bradavice.
  • Važno je da dijete dobro uhvati s donje strane, što znači da bradavica ne mora biti centrirana kod stavljanja u djetetova usta, nego malo usmjerena prema gore. Dijete prvo dotakne dojku donjom pa onda gornjom usnom, no u brzini možda to nećete stići primijetiti. Djetetova gornja usna kod sisanja manje radi nego donja. Dok gornja služi samo kao uporište, donja izvodi ritmičke pokrete sisanja.
  • Jezik mora biti ispod bradavice, ispružen, a može se i malo vidjeti između donje usne i bradavice.
  • Usne trebaju biti izvrnute prema van, tj. trebate vidjeti ružičasti dio usana.
  • Djetetov nos i brada moraju dodirivati dojku, ili biti udaljeni samo milimetar-dva.
  • Ako nije uspjelo, laganim stavljanjem prsta u kraj djetetovih usta trebate osloboditi podtlak kojim se dijete drži za dojku, nakon toga lagano izvući dojku, pa probati ponovo. Nikako nemojte odvajati dijete od dojke tako da je samo vučete, a da prvo oslobodite podtlak, jer dijete stvarno jako vuče i takvo 
  • odvajanje može biti bolno i može oštetiti bradavicu.



Kako prepoznati je li beba dobro uhvatila dojku?
Može se prepoznati po izostanku boli, po tome što dijete efikasno i zadovoljno guta i izazove normalan refleks otpuštanja mlijeka.
Dojenje krene brzim neujednačenim pokretima sisanja. Nakon nekoliko sekundi do minute, pokrene se refleks otpuštanja mlijeka ili let-down. Tada dijete ujednačenim ritmičkim pokretima guta mlijeko koje samo teče. Kad dijete efikasno guta, uz ritmičke pokrete usni i obraza, može se primijetiti i lagano micanje djetetovih ušiju i kože oko sljepoočnica. Uz to se u tišini može i čuti gutanje kao "kaa"-stop-"kaa"-stop-"kaa"... Dijete mora bar nekoliko minuta po podoju gutati na ovaj način.
Ako za razliku od ovog zvuka čujete "coktanje" (glasnije), to znači da dijete nije pravilno uhvatilo bradavicu i da trebate pokušati ponovo.
Ako su vam dojke prepune ili kod ravnih bradavica, teško je dijete pravilno postaviti na prsa. Kod prepunih dojki može pomoći malo izdajanja prije dojenja, da bar vrh dojke omekša da ga dijete može uhvatiti. Osim toga, u oba slučaja možete staviti nešto hladno na bradavicu (smrvljeni led u gazi ili gazu ohlađenu u zamrzivaču), tako da se prirodno bradavica stisne i izbaci prema van.
Ako je bradavica uvučena, tj. ne izbacuje se prema van na podražaj, onda vam mogu pomoći sistemi za izvlačenje bradavica koji se drže na njoj neko vrijeme prije podoja.
Upotreba duda i bočica može uzrokovati da dijete odjednom ne zna pravilno uhvatiti dojku. Ne otvori usta dovoljno jako i ne prione dovoljno snažno na dojku, a ako mlijeko odmah ne krene, ispusti dojku i buni se. To nije nešto trajno, može se prevladati vašom upornošću za dan-dva.
Preporučujemo vam da pogledate filmiće na stranicama www.breastfeeding.com, na kojima možete vidjeti pravilno hvatanje dojke, pravilno sisanje itd.
Izvor: Roda.hr

Swaddling beba: Kako motanjem umiriti bebu i omogućiti joj kvalitetniji san



Swaddling, odnosno povijanje djece koristi se već jako dugo. Iako je jedan period bilo zapostavljeno, sada se vraća na velika vrata i uvelike dobiva na popularnosti.
Koja je svrha swaddlinga?

Iako se možda na prvu čini kako je swaddling samo još jedan od oblika „ušminkavanja“ bebe za fotografiranje, prava svrha potpuno je drugačija.

Glavna svrha swaddlinga jest umirivanje djeteta. Naravno, važno je znati pravilno umotati bebu.

Novorođenčad još uvijek nije svjesna svojih pokreta, pa se često događa da pokretom vlastite ruke beba probudi sama sebe. Ujedno se nerijetko i uplaši, pa je potrebno duže vremena da uspijete umiriti bebu. Zamotana beba ne može u povoju imati nagle pokrete rukama pa ćete uz swaddling svakako primijetiti manji broj iznenadnih buđenja. Osim što će se roditelji bolje odmoriti, kvalitetniji san svakako je velika prednost i za dijete.



Uz to, swaddling pruža bolju potporu djeteta, pa će često preplašeni roditelji biti mnogo sigurniji prilikom držanja bebe u naručju ili stavljanja u krevetić.


Swaddling se pokazao i kao dosta uspješna metoda olakšavanja grčića kod beba.


Sve što vam treba jest dovoljno velika tetra pelena ili dekica!


Kada se može prakticirati?


Swadling je moguće prakticirati od rođenja pa sve do 4-5 mjeseci starosti bebe, odnosno do perioda kada se beba u ležećem položaju počne samostalno okretati na bok. Tada beba ima uspostavljenu rutinu i svjesnija je svojih pokreta, pa swaddling gubi svoj prvotni smisao.


Što vam je sve potrebno za swaddling?


Sve što vam treba jest dovoljno velika tetra pelena ili dekica i malo strpljenja dok u potpunosti ne izvježbate kako pravilno zamotati bebu.
Na tržištu postoje brojni dodatci za swadling (poput dekica i vreća s čičkom ili drukerima koji sprječavaju da se beba odmota) i iako je zamotavanje nešto lakše ako je materijal rastezljiv, isti posao može jednako dobro odraditi i obična tetra pelena.


Kako pravilno zamotati bebu?


Kako bismo vam olakšali upoznavanje sa swaddlingom, donosimo vam foto i video prikaz pravilnog motanja.

Pogledajte i video:



Izvor: Trudnoća.hr

ponedjeljak, 22. siječnja 2018.

Za probleme u govoru kriva upotreba tehnologija od najranijeg uzrasta



Broj djece sa govorno-jezičkim i kombinovanim smetnjama, djece kod kojih je prisutan disharmoničan razvoj, kao i djece iz autističnog spektra, u konstantnom je porastu, a logopedi i defektolozi upozoravaju da najveći uticaj na to ima moderna tehnologija odnosno korištenje lap-topova, tableta, “pametnih telefona”.

“U velikom porastu je kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju, gdje djeca prvo progovaraju engleski jezik, a ne svoj maternji, a ni taj engleski ne zadovoljava neke norme razvijenog govora. To nam pokazuje da se sa djecom ne radi dovoljno, da ih “podiže” televizija, da nema komunikacije”, kažu logodpedice.

One roditeljima savjetuju da se igraju sa svojom djecom, da im pruže što više sadržaja, a ponajviše da im pokazuju ljubav i pažnju, kako bi ona pravilno razvila svoj jezik i govor.


“U najranijem periodu najvažnije je djelovati i stimulisati dijete i na taj način spriječiti pogoršanje govorno-jezičkog stanja”.

Vičević i Marković su ukazale na to šta su “alarmi” u ponašanju odnosno ona ispoljavanja na koja roditelj treba da reaguju i povede dijete na detaljniju dijagnostiku.

“Ta ispoljavanja mijenjaju se sa uzrastom djeteta, od neodazivanja na ime na uzrastu od godinu dana, pa do toga ako dijete od 18 mjeseci nema bar nekoliko riječi sa značenjem, ne razumije gest i ne služi se gestom, ne traži predmet pogledom, ne razumije jednostavne verbalne naloge i ne izvršava ih, ne usmjerava pažnju na zvukove, ne maše i ne šalje poljubac na zahtjev, fiksira pogledom pojedine predmete uz stereotipne radnje”, objasnila je Dragana Marković.

U slučaju kada roditelji primijete takva odstupanja, mogu da se jave logopedskoj službi  gdje će biti odrađene dijagnostičke procedure, kako bi se utvrdilo da li se radi o nekom kašnjenju u razvoju govora kao individualnoj karakteristici, ili se radi o govorno-jezičkoj patologiji.


Savjeti za stimulaciju govorno-jezičkog razvoja

*forsirajte direktan kontakt očima sa djetetom kad mu se obraćate;
*koristite proste, gramatički ispravne rečenice;
*blago usporite tempo svog govora i često mijenjajte modulaciju da bi privukli pažnju djeteta;
*pričajte mu veselim tonom;
*pričajte svom djetetu dok se igrate sa njim;skrećite mu pažnju na različite zvuke;
*imitirajte zvukove koje čujete, navodite dijete da ih imitira;
*“glumite” životinje i oglašavajte se kao one;
*zabavljajte se pjevajući dječije pjesmice, naročito one koje su praćene igranjem;
*pjevajte pjesmice uz pokret, neka vas dijete imitira;
*razgovarajte o trenutnim aktivnostima, imenujte predmete i osobe iz konkretnog okruženja i ono što radite;
*što češće koristite neke riječi, dijete će ih brže usvojiti;
*svaki nalog koji uputite djetetu ispratite pokretom i predmetom ili slikom;
*prikazujte i imenujte iste slike više puta, a kasnije dajte priliku djetetu da samo imenuje pojam sa slike;
*ako dijete izgovori nepravilno neku riječ, vi je ponovite ispravno (“Avto” – “Da to je auto”), kako bi imalo priliku da stvara adekvatnu sliku riječi u verbalnoj memoriji;
*pomozite djetetu da koristi što više riječi dodajući još nešto na ono što je reklo (npr. “Lopta”, vi kažite: “Da, to je velika lopta”);
*proširite njegov rječnik dodajući mu nove riječi (npr. “Hoćeš li jabuku ili bananu?”);
*pustite dijete da skače, trči, provlači se, penje se, jer razvoj krupne motorike je važan za razvoj govora;
*gledanje crtanih filmova isključite, posebno onih na stranim jezicima – djeca koja kasne u govorno-jezičkom razvoju ne bi trebalo da budu izložena stranim jezicima dok baza maternjeg jezika ne bude adekvatno usvojena.

Izvor: CDM


Click on the picture below to skip waiting.



Možete zatvoriti sliku za:
You can close this box in: (1) seconnds

Razmišljate da li je vaše dijete lijeno da govori ili ima problem? Provjerite!

Rezultat slika za dijete ne govori sa 4 godine
Prva riječ treba da se javi oko godinu dana. Kada kažemo prva riječ, mislimo na prvu riječ koja je funkcionalna, odnosno upotrijebljena smisleno i u pravom trenutku (npr., kada se dijete obrati mami i kaže „mama“). Mnogi roditelji na pitanje logopeda kada se javila prva riječ odgovaraju da je to bilo oko 6. ili 8. mjeseca. U tom periodu dijete udvaja slogove (ma-ma, ta-ta), a roditelji misle da je to bila prva riječ.

Zašto je bitno da „prva riječ“ dođe na vrijeme?

Sigurno ste čuli od ljudi iz vaše okoliko da neko dijete ima dvije, tri ili čak četiri godine, a još uvijek nije progovorilo. Neki ljudi se brinu zbog toga, a neki imaju stav da to nije bitno i da ima vremena da progovori. Zašto „tjerati“ dijete da govori ako ne želi? Bitno je da razumije sve što mu se kaže. Lijeno je da govori. Govoriće cijeli život. Ovi i mnogi slični stavovi su pogrešni!!! Važno je da dijete progovori na vrijeme kako bi njegov razvoj tekao uredno u skladu sa normama.

Kao što pedijatri imaju norme prema kojima prate stepen razvoja djeteta, tako i logopedi imaju skalu prema kojoj prate da li djetetov govorno-jezički razvoj teče uredno. Pored govorno-jezičkog razvoja, prati se i psihomotorni i socioemocionalni razvoj.

Da biste znali koja aktivnost je prilagođena kom uzrastu djeteta, važno je da znate šta da očekujete u određenim razvojnim periodima.

U periodu oko šest mjeseci dijete, osim pjevanja vokala (A, E, I, O, U) počinje da izgovara i neke konsonante (m, p, t, d, ) i tada, prvi put, od djeteta dobijamo nešto što naliči prvim pokušajima da se produkuju riječi, odnosno slogovi (ma, ta, ba, pa…). Ta faza razvoja naziva se faza „brbljanja“. Prije šestog mjeseca, važno je da podstičemo dijete da produkuje vokale tako što ćemo zajedno sa njim da pjevamo (aaaaa, eeee…). Osim toga nastojite da verbalizujete sve ono što radite sa djetetom (npr. kada šetate i vidite kucu kažete: „Vidi kucu. Kako kaže kuca? Av, av, aaav…“).

Logopedska igrica „Pokaži i kaži“ u službi stimulacije i razvoja govora

Kada dijete počne da udvaja slogove, važno je da mu uzvratite na isti način („ma-ma“, „ta-ta“). Dijete možete da stimulišete tako što ćete da imenujete određene aktivnosti koje radite sa njim (npr. kada ga uspavljujete, pjevajte „ni-na, na-na“, kada ga hranite oponašate: hajde otvori usta „am-am“ i sl).

Onomatopeja je jedna od važnih stimulacija, stoga kada vidite neku životinju, auto ili uradite neku aktivnost propratite to vokalizacijom (npr. Kako kaže maca „mau-mau“; Kako skače zeka „opa“; Kako ide auto „brm-brm“; Kako svira auto „bi-bi“ i sl.).

Od šestog do devetog mjeseca beba je spremna za aktivno učenje tako što gleda ono što dodiruje, traži ono što čuje i započinje gestovnu komunikaciju. U ovom periodu majka uvodi dijete u svijet zvuka, uči ga da imitira i da posmatra svoje lice u ogledalu. U devetom mjesecu dolazi do udvajanja slogova, a brbljanje postaje intenzivnije i podsjeća na pravi govor. Taj period između devetog i dvanasetog mjeseca je period kada dijete najčešće izgovara svoje prve riječi. Tada je važno biti ojsetljiv na to kuda dijete usmjerava pažnju i koristiti djetetovu radoznalost da bi naučilo kako da nešto imenuje („Aha, to je kuca!“). Tada roditelji imaju zadatak da dijete uče da poštuje zabrane i izvršava jednostavne naloge (npr. “Daj loptu.“. „Daj auto.“).

Ako dijete nije progovorilo oko prve godine ili se razvoj govora odvija usporeno, od značaja je da njegova okolina (prvenstveno roditelji) koriste jasno artikulisan govor. Bitno je da pravilno izgovarate riječi kada se obraćate djetetu. Nemojte da mu se obraćate izmijenjemom artikulacijom, odnosno da govorite umekšane glasove (npr., Idemo da pavamo. Vojim te. Jubim moje pije.). Neophodno je sve aktivnosti, vezane za dijete, propratititi govorom jer je djetetu potrebna stalna govorna stimulacija.

Ne čekajte dvije, tri ili četiri godine da vaše dijete progovori.

Moć govora dobijamo rođenjem, ali logopedi su tu da onda kada ta moć nema efektivnu snagu, nauče dijete kako da je upotrebljava. Dobra stimulacija podrazumijeva uključenost roditelja, odlučnost i energičnost. Zadaci koje treba roditelji da obave stimulišući dijete da govori mogu da budu naporni i teški, ali napredak koji naprave, poslije određenog vremena, zajedno sa svojim djetetom učiniće da taj osjećaj nestane. Osim dijagnostikovanja i rada sa djecom, logopedi imaju ulogu i da edukuju roditelje kako da spriječe javljanje govorno-jezičkih poremećaja, kao i da rade sa svojom djecom ukoliko se javi neki poremećaj.

Ukoliko mislite da vaše dijete kasni u odnosu na razvojne govorno-jezičke norme, prva riječ se nije javila na vrijeme ili samo želite da provjerite da li govorno-jezički, psihomotorni i socio-emocionalni razvoj teče uredno pravi način da budete sigurni u to je da dijete odvedete kod tima stručnjaka (logoped, psiholog i reedukator psihomotorike) koji će vam reći svoje mišljenje i predlog rada sa djetetom… poruka našeg Logopedskog centra Čabarkapa je: Vaše dete nije lijenjo za govor, moguće je da ono u ovom trenutku samo treba našu pomoć da razvije svoj govor i jezik (logoped), svoju psihomotoriku (reedukator psihomotorike) i svoje emocije (psiholog) i vi kao roditelji da pomognete na svoj način jer vrijeme, strpljenje i zrelost su potrebni vama i vašem detetu da prevaziđete problem.