"Neću nikad" koje sam već prekršila

Koliko ste puta prošli pored roditelja čije dijete urla i baca se po podu, zakolutali očima i obećali čvrsto sebi da vam se ovo nikad neće desiti? Priznajem, i ja sam to radila. To obećanje i dalje držim čvrsto, jer moja beba ima samo 6 mjeseci i još uvijek ne može ni da ustane samostalno, tako da će bacanje sigurno još malo pričekati.

Dok sam razmišljala o tome kakav roditelj želim da budem, zamišljala sam svoje dijete kao divno, anđeoski plavo, mirno. Samo će treptati okicama i klimati glavicom, a nestašluci će se odvijati u za to predviđeno vrijeme – kada sam odmorna i lijepo raspoložena. Šalu na stranu, moje dijete i jeste divno i anđeoski plavo, ali čak i pored njega tako dobrog – uspjela sam da prekršim neka obećanja data sebi još ranije. Za samo šest mjeseci? Da – tako brzo, a verujem da će ih biti još. Evo obećanja da “neću nikad” koja sam već stigla da prekršim:

Spavanje sa nama u krevetu – Priznajem, mislila sam da ovo nikada neću dozvoliti. Beba će od početka imati svoj krevetac, u njemu će spavati i svi sretni i zadovoljni. A onda je došlo uhodavanje s dojenjem, on mali, slab od žutice. Tražio je da sisa na svakih pola sata, čini mi se. Da ne bih svaki put ustajala i vraćala ga u krevetac onako iscrpljena – premjestila sam ga kod nas. Priznajem, bila sam toliko zaplašena pričama o brzom navikavanju i teškom odvikavanju da sam zamišljala svoje dijete kako u najmanju ruku do fakulteta spava s mamom i tatom u krevetu. Istina je daleko od toga. Prvo, ne da mi nije smetalo to što spava s nama, već sam u tome našla neopisiv užitak. Predivno je kada se usred noći probudim, pogledam ga onako usnulog i poljubim, a on se promeškolji. Drugo, nije se navikao. Kada sam ga posle nekog vremena vratila u krevetac, ništa se nije dogodilo, osim da je nastavio lijepo da spava, kao i ranije. Kada god smo poželjeli, premestili bismo ga kod nas u krevet, uživali s njim, odmorili se, ali on i dalje najviše i najbolje spava u svom kutku. Da nam nije gužvanjac i da ne spavamo nemirno, vjerovatno bismo ga premestili skroz kod nas. Toliko o tom “neću nikad”. Nisam imala pojma koliko sreće zajednički spavanjac s bebom može donijeti.

Nošenje i maženje kad god poželi –  Ranije sam mislila da ću biti stroža. I naivno klimala glavom kada sam slušala čuvenu anegdotu o majci koja je trećeg dana poželjela da vaspita dijete i zakasnila tri dana.

Kakva glupost! Moj instinkt mi je odmah čim sa ga uzela u naručje poručio – nosi ga, mazi ga, voli ga. I nije razmažen. Voljen je, mažen, pažen i uzvraća mi to na najbolji mogući način. Nisam ga vaspitavala, ukalupljavala – pratila sam njegov tempo, slušala njega i on je sam odredio svoj ritam. Lijepo spava, lijepo jede, vesela je i raspoložena beba. Kako sam samo naivna bila kad sam vjerovala u sve one priče o vaspitavanju bebe!

Dojenje u javnosti – Sjećam se da sam prije porođaja rekla mužu kako mislim da to neću moći, bilo bi me stid. Nakon porođaja, kada je kompletno osoblje Kliničkog centra, čini mi se, bacilo pogled na moje intimne dijelove tijela da provjeri kako “napredujem”, stid je za mene prevaziđena kategorija. Jednim dijelom zbog toga, a drugim dijelom jer sam dojenje kao majka sagledala na potpuno drugačiji način – nešto najprirodnije na svijetu – nemam nikakav problem i dojim svoju bebu gdje god da se nađemo. I šaljem poruke podrške svim mamama koje se odluče na isto!

Zovem muža “tata” – Da beba promijeni muželjev i moj odnos? Nikada! On će za mene uvijek biti moj muškarac i roditeljstvo neće uopšte uticati na naš odnos. Ha-ha-ha! Istina je da je beba mnogo promijenila naš odnos. Na bolje. Od početka se razumijemo, pomažemo, držimo nekako zajedno i bez riječi primjećujemo koliko nas je ovo malo čudo povezalo za cio život. Ali – zovemo se “mama” i “tata”. Nimalo privlačno, ali vrlo praktično. Naročito ako dijete želite da naučite ovim prvim riječima.

Lizni pa obriši – svi znate za čuvenu majčinsku metodu čišćenja? Iako sam se odavno zarekla da to nikada neću raditi svom djetetu (u trenutku kada je mama na isti način strugala ostatke hrane s mog obraza), uhvatila sam sebe da tako skidam mrlju s bebinog lica. Da, sada sam i zvanično majka!

To bi bile moje stavke sa “neću nikad” spiska koje sam već precrtala. I zbog svih sam zadovoljna i ponosna (pa i na poslednju, jer majčinstvo i jeste snalaženje u nevjerovatnim situacijama, zar ne?).  Nešto mi govori da će se ovaj spisak nastaviti i proširiti. Do tada, koje su vaši prekršaji neiskusno sebi datih obećanja?

Preuzeto: Čarapice

Hipertonus

Kod novorođenih beba se u prvim satima po rođenju uspostavlja fleksioni  tonus ruku i nogu. Vremenom počinje da preovladava tonus ekstenzora (opružača), krajem 4,5 mjeseca kada se bebe opružaju. U daljem toku sazrijevanja se uspostavlja ravnoteža tonusa  jedne i druge grupe mišića. Kako ovaj proces kao i svi drugi procesi sazrijevanja nije uvijek ujednačen imamo slučajeve  povišenog ili sniženog tonusa u prvim mjesecima života.

Normalan mišićni tonus je dovoljno visok da omogućava odupiranje sili zemljine teže i istovremeno dovoljno nizak da omogući lagano pokretanje na čemu se zasniva pokret.

Kod prijevremenih ili težih porođaja, rizičnih trudnoća,  bebe nekada imaju povišeni tonus mišića ili hipertonus. Ove bebe su previše čvrste, krute što nekada zavara roditelje jer im djeluje da je njihova beba izuzetno napredna. Šake su jako stisnute u pesnice i ovo se zadržava i nakon trećeg mjeseca kada treba da budu otvorene.

Često se događa da i na najmanju stimulaciju (zvučnu, svjetlosnu, mehaničku) prenaglašeno odreaguju. Nekada  beba može da zauzme sedeći položaj već u prva tri mjeseca ako se uhvati za ruke. Ovu reakciju roditelji uglavnom dočekaju sa oduševljenjem misleći da je beba već spremna za sedenje što nikako nije dobro na tom uzrastu. Ako je postavite na stomak vjerovatno će se okrenuti na leđa iako je to treba da radi tek sa osam mjeseci kada je u pitanju normalan motorni razvoj. U narednim mjesecima vjerovatno će početi da se izvija u most u pokušaju da dođe do igračke kao i dok je prepovijate glavu će zabacivati u nazad.

 Da bi roditelji pravilno postupali sa bebom neophodno je da ih fizioterapeut obuči postupcima koji će dovesti do normalizacije tonusa. Usmjeravanjem glave na dole, savijanjem  nogu i ruku naprijed  tonus će se smanjiti što će djetetu omogućiti da u opuštenom položaju napravi pokrete koje inače ne može.

Pravilnim uzimanjem, nošenjem, adekvatnim položajima pri povijanju, korigovanjem položaja pri spavanju i odgovarajućom stimulacijom problem hipertonusa može uspješno da se prevaziđe što će omogućiti normalan motorni razvoj bebe.

Snežana Milanović, visoki strukovni fizioterapeut

Centar za korektivnu gimnastiku

Read More

Šta ako beba plače tokom vožnje?

Voziti dok beba plače na zadnjem sjedištu je izuzetno teško i frustrirajuće, a time i opasno po bezbijednost. U tom slučaju jednostavno zaustavite automobil, pa tek onda pokušajte da smirite bebu. Nemojte pokušavati da je smirite niti se okretati dok je automobil u pokretu (naravno, ako ste vi vozač).

Bebu možete pokušati navići na auto sedište na nekoliko načina. Evo strategija koje predlažemo:

* Donesite sjedište kući i dozvolite djetetu da se igra u njemu ili sa njim. Pošto se upozna sa sjedištem, možda će ga lakše prihvatiti u automobilu.

* Uvijek u autu imajte mekane ili plišane igračke. Ako su dovoljno interesantne, možda će uspjeti da zadrže pažnju bebe u vožnji. (izbjegavajte oštre, plastične igračke, jer mogu da izazovu povrijede pri naglom  kočenju).

* Možete staviti viseću igračku ispred bebe, nešto sjajno i šareno. Stavite ih tako da beba može da ih dodirne. Pazite na to da su igračke lagane i mekane, zbog bezbijednosti. Ovakva igračka (šareni lanac za bebe ili traka) se može postaviti vertikalno ili horizontalno.

* Pokušajte sa muzikom. Neke bebe jako vole uspavanke ili pjesmice za djecu. Pustite omiljenu muziku vašeg djeteta. Neke bebe vole da slušaju mamu ili tatu kako pjevaju. Pjevajte dok vozite, to će možda bebu zabaviti i smiriti dok ne stignete na odredište.

* Možete pokušati i sa CD-om smirujuće muzike ili čak snimiti bijelu buku (zvuk usisivača ili fena za kosu). Takav zvuk inače smiruje bebe.

* Kada je bebe raspoložena, naspavana i sita, napravite kratku vožnju. U početku neka neko sjedi pored bebe (najbolje mama ili tata) dok se ne navikne na sjedište.

* Pokušajte da date bebi cuclu ili grickalicu za zubiće. Kada ima nešto za sisanje ili žvakanje biće mnogo sretnija i smirenija. Imajte na umu da ne dajete bebi male igračke koje bi mogla da proguta.

* Okačite ogledalo ispred bebe. Neke prodavnice opreme za bebe čak imaju i posebno izrađena ogledala za ovu svrhu. Tako će na neko vrijeme zaboraviti da ste vi u automobilu i koncentrisati se na svoj odraz.

* Ponekad, veliki problem u automobilu za bebe može predstavljati jako sunce. Stavite neku zaštitu od sunca na zadnje prozore. Pripazite na to da je zaštita na prozorima dobro pričvršćena.

* Ako idete na duže putovanje, pravite česte pauze. I mi odrasli ne volimo da budemo fizički sputani duže vrijeme. Iskoristite vrijeme kada beba spava da nadoknadite zaustavljanja. Ako je potrebno, napravite kratke pauze svakih 30-40 minuta.

* Otvorite prozore. Svjež vazduh i povjetarac mogu biti vrlo umirujući.

Izvor: mojpedijatar

Read More

Prvi sat u životu bebe

Tokom trudnoće vjerovatno ćete često zamišljati kako će izgledati vaša beba i šta će osjećati kada se prvi put bude našla u vašem naručju. Vjerovatno vas zanima kako izgleda porođaj posmatrano iz bebinog ugla ili kako beba reaguje na spoljašnji svijet nekoliko sati po rođenju .

Foto: Joshua

Kako vaša beba doživljava rođenje?


Zamislite da ste na sigurnom i toplom mjestu , da ne osjećate nikakvu nelagodnost ili bol, a da zatim iznenada počinjete da napuštate to mjesto i dolazite u prostor blještavih svjetala, hladnoće, dodira, mirisa i velike buke. Vaša leđa se ispravljaju po prvi put , pluća vam gore, a neko vas zaista jako trlja grubim peškirom . Sada zamislite da ste se ponovo vratili u svet toplote , ponovo ste sklupčani uz toplu majčinu kožu . Niko vam više ne stavlja u usta metalne kašičice , puštaju vas da se na miru odmorite . Možda , uz malo sreće ponudiće vam se i sladak kolostrum iz majčinih grudi . Potrebano je malo vremena da se mama i beba usklade oko sisanja , pa gozba može da počne. U idealnom svijetu , beba osjeća neprijatnost realnosti samo nekoliko minuta nakon rođenja nakon čega biva smještena pod nežno okrilje svoje majke .


Kako će izgledati vaša tek rođena beba ?


Njena glava može biti malo nepravilnog oblika , pomalo preduga . Možda će u licu biti rozikasta , a njene ruke i noge mogu biti plavkaste . Nemojte se uplašiti ukoliko beba bude imala sukrvice na koži , to je česta pojava , kao i kada se beba rodi sa malim bjeličastim sluzavim naslagama na koži .Te promjene na koži bebe će izbledjeti nakon 24 ili 48 sati po rođenju .


Šta vaša beba doživljava u prvim trenucima svog života ?


Prvih sat vremena u životu tek rođene bebe su veoma kritični . Prelazak u ” spoljašnji ” svijet iz majčine utrobe zahteva brojna fizička i psihička prilagođavanja . Prvim udisajem vazduha beba mora preći sa fetalne na novu cirkulaciju . Sam čin udisanja predstavlja za tako mala pluća veliki napor i iziskuje mnogo energije . Ubuduće će bebina pluća dobijati mnogo više krvi , a ovi nježni , prethodno tečnošću ispunjeni organi sada imaju zadatak da se te tečnosti ” otarase ” i počnu da prenose kiseonik do svih vitalnih organa u organizmu . Posmatrajte babicu ili medicinsku sestru kako pregleda i mjeri vašu bebu , pitajte je da li je sve u redu , provjerite njene mere na rođenju . Ne zaboravite da ste sada vi ” glavni ” – to je vaša beba !


Veza je uspostavljena


Ukoliko je to moguće , izdvojite vrijeme da istražite savršeno tijelo vaše bebe . Vaša beba će biti predivna , bez obzira na boju kože ili oblik glave koji bude imala . Prvi sat u životu bebe predstavlja period velike uznemirenosti . Posle prvog plača , beba se uglavnom smiri kako bi osmotrila novi svijet oko sebe . Ukoliko osvjetljenje nije previše jako , beba će se truditi da otvori oči i kao da će pokušavati da osmotri lica i predmete oko sebe . Poznati nežni zvuci kao što su glasovi mame ili tate sigurno će umiriti bebu . Ovo je idealno vrijeme da uspostavite prvi nježni kontakt sa vašom bebom i da počnete sa dojenjem . Tokom ove faze bebe uče kako da pronađu put do mamine bradavice , kako da povuku prvo mlijeko i nauče pravilno da gutaju . Ukoliko je prvi pokušaj sisanja bio dovoljno dobar i za mamu i za bebu , onda će naredni podoj biti još lakši .


Kakvo ponašanje možete da očekujete od vaše bebe ?


Bebe su čudesne i veoma sposobne . Ukoliko ne primaju nikakve lijekove po rođenju one će vjerovatno krenuti u istraživanje okoline i inicirati dojenje . Sebe će moći da umire sisajući prst . Takođe , one mogu da održavaju optimalnu tjelesnu temperaturu neprestanim pokretanjem ekstremiteta . Njihove oči mogu se fokusirati na 5-6 centimetara , što je skoro precizna razdaljina od mamine ili tatine ruke do njihovog lica .


Da li je normalno da vaša beba po rođenju zaspi ?


Rođenje je zaista naporno i predivno iskustvo i nakon porođaja idealno bi bilo dozvoliti mami i bebi da odspavaju zajedno nekoliko sati . Nije neobično da beba odspava 4-8 sati nakon rođenja , budeći se na kratko kako bi pojela samo malo mlijeka i nastavila da spava dalje .

Gu-gu

Read More

Fotografije beba nekoliko sekundi nakon njihovog rođenja

Fotograf Christian Berhelota napravio je izložbu slika beba nekoliko sekundi po njihovom rođenju.  Fotografije pokazuju sirov izgled porođaja.

“Kada sam ugledao svog sina, izgledao je kao ratnik koji je upravo osvojio svoju prvu bitku, kao anđeo iz tame” To je iz perspektive njegovog fotoaparata, a vi pogledajte fotografije, steći ćete dublje i ljepše značenje.

“Njegove fotografije su divne, vratile me u prve trenutke ulaska moje ćerke u ovaj svijet i podsjetio me da u ovim haotičnim vremenima postoje čuda.” -rekao je jedan otac fotografisane bebe.

Evo nekoliko od 40 novorođenčadi koje  udišu svoje prve udisaje :


Leanne – 13 sekundi nakon rođenja

Liza – 3 sekundi nakon rođenja

Uz pomoć Žan-Fransoa Morievnal , ljekara u bolnici u kojoj je rođen njegov sin , on je započeo potrebnu  obuku  da mu dozvole  da  fotografiše u operacionoj sali .

Steven – 15 sekundi nakon rođenja

Tek nakon 6 mjeseci treninga počeo  tražiti trudnice koji bi mu dozvolile da fotografiše rođenje njihove djece.

Kevin – 13  sekundi nakon rođenja

Do danas , Bertelot i Morievnal imaju oko 40fotografija.


Mael – 18 sekundi po rođenju

Louann – 14 sekundi po rođenju

Lize – 9 sekundi po rođenju

Margaux – 7 sekundi po rođenju

Chloé – 11 sekundi po rođenju

Romane – 8 sekundi po rođenju

Read More

Trudnoća iz ugla bebe: “Mama, bila si sjajna!”

Pogledajte presladak video koji prikazuje trudnoću gledanu očima nerođene bebice – kako raste ona, ali i njena ljubav prema mami!

Gotovo svaka trudnica se bar jednom u toku trudnoće zapitala šta radi malena beba u stomaku.

Jedan video, koji je sačinjen od tri reklame za mlijeko Anmum sa Filipina, pokušao je da da simpatičan odgovor na ovo pitanje skoro svake buduće mame.

Video prikazuje animiranu bebicu koja se razvija, raste, zijeva, spava, jede, ali i priča sa mamom u njenom stomaku.

“Zdravo mama! Ovo je naš prvi zajednički dan, ali ti još uvek ne znaš da sam ja ovdje”, izgovara nacrtani embrion na početku reklame.

Na kraju videa, preslatka devojčica završava svoju priču o “avanturi” u maminom stomaku i ističe da ne može da dočeka trenutak kada će upoznati svoju “mamicu”.

“Mama, hvala što si sa mnom dijelila svoj sladoled, što si mi čitala i što si mi dozvolila da slušam tvoje ‘la la la…’. Hvala ti za moj nos. Hvala za moje ruke, prste i stopala. Hvala za moje srce, i prije svega mama, hvala na ljubavi koju si mi pružala svih devet mjeseci. Volim te mama i jedva čekam da te upoznam!”

Pogledajte ovaj neodoljivi video:

Bebe se smiju od prvog dana

Čak 90 procenata novorođenčadi se smije u prvom mjesecu života, neki čak i u prvoj nedjelji, ali ima i slučajeva da se nisu osmjehnuli nijednom za 12 mjeseci. Bebe imaju jak temperament od rođenja

Razumijevanje beba pomaže da razumijemo i odrasle, zaključio je Kaspar Edimen iz Centra za moždani i kognitivni razvoj Univerziteta Birkbek u Londonu. On je sproveo istraživanje, kojim je želio da utvrdi šta sve zasmijava novorođenčad, a bio je toliko opčinjen da je dao otkaz kao bankar i otišao da studira psihologiju. Edimen je napravio anketu za roditelje i zamolio ih da mu pošalju snimke i izvještaje o tome šta je sve zasmijalo njihove mališane, u kom mjesecu i u koje doba dana.

Oko 1.400 roditelja iz 25 država je odgovaralo na njegova pitanja, a rezultati analiza su pokazali da se bebe smiju praktično od prvog dana. Čak 90 procenata novorođenčadi se smijalo u prvom mjesecu života, neki čak i u prvoj nedjelji, ali ima i slučajeva da se nisu osmjehnuli nijednom za 12 mjeseci.

– Ovo otkriće potvrđuje pretpostavku da bebe imaju jak temperament od rođenja – kaže istraživač.

Pokazalo se da se dječaci smiju više, čak i do 50 puta dnevno, a devojčice do 37. Međutim, Ediman ističe da je smijeh stvar socijalizacije i interakcije sa drugima, a ne zavisi od pola.

– Nije uopšte važno šta odrasli rade dok su sa bebom. Dovoljno je što su pored njih i one se zato osjećaju srezno. Zato se bebe i smješkaju – zaključuje naučnik.

Novosti

Read More

Pomozite bebi da progovori

Jedva čekate da čujete prve riječi iz tih slatkih ustašaca koja vas čine presretnim samim tim što se smješkaju? Koliku li tek radost donosi kada to malo biće izgovori vaše ime! Iako nas je roditeljstvo naučilo da ne možemo da ubrzamo razvoj bebe i malog djeteta ni korak prije nego što je ono spremno za neku narednu fazu razvoja, ipak postoje sitnice kojima možete da navedete vašeg mališana da proizvede neke smisaone zvukove.

Bebe uzrasta od 4 do 6 mjeseci počinju da koriste gugutanje i izgovaraju prve „riječi“ od po dva sloga. Odraslima to može da izgleda kao riječi “baba” ili “mama”. Bebe vokalizaciju koriste kao način da izraze svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Ovo su u stvari prvi koraci ka stvaranju vještine govora i izgovaranju prvih pravih riječi. Od rođenja do trećeg mjeseca one izgovaraju vokale, od četvrtog do šestog mjeseca već mogu da ponavljaju isti konsonant pa to zvuči kao „bababa“ ili „dadada“, od šestog do devetog mjeseca se već javlja intenzivnije brbljanje sa većim brojem glasova, od desetog do dvanaestog mjeseca već možete da čujete priču na „bebećem“ jeziku, dok dijete u uzrastu od desetog do osamnaestog mjeseca izgovara prave riječi. Najčešće svoju prvu pravu riječ beba izgovori oko prvog rođendana (možete li da zamislite ljepši poklon za roditelje?).

Nestrpljivi roditelji bi da ubrzaju malo stvari, što je sasvim razumljivo. Podijelićemo zato sa vama 9 jednostavnih savjeta koji mogu da daju bebi baš onaj podstrek koji joj je potreban da bi izgovorila prve riječi.

1. Upustite se u brbljanje sa bebom

Čak od prvog gugutanja možete slobodno da se upustite u brbljanje sa tim malim zavežljajem. Odgovorite na zvukove koje beba proizvodi, ali dajte i njoj priliku da uzvrati gugutanjem. Čak i u ovako malom uzrastu, beba će uskoro razumjeti da komunikacija podrazumijeva davanje i uzimanje.

2. Pričajte svom malom čovjeku

Pričanjem svom mališanu svakog dana, i to o bilo čemu što vam padne na pamet, će pomoći bebi da razvije svoj riječnik i prevaziđe bebeće brbljanje. Pažnja koju ponudite bebi sigurno neće biti zanemarena! Pričajte, dakle, do mile volje i uživajte u tome.

3. Odgovorite kad vas beba doziva plačem

Prije nego što razvije riječnik pravih riječi ili bebećih zvukova vaša beba će koristiti plač da komunicira sa vama.  Činjenica da vi odgovarate na njeno dozivanje plačom joj govori da je vi slušate dok ona komunicira sa vama. Kada naučite da razlikujete plač koji znači „Gladna sam!” od plača „Umorna sam, treba mi mama!”, svi će biti zadovoljniji i sretniji!

4. Ćaskajte sa bebom

Ponekad sitnice prave veliku razliku, posebno u komunikaciji, pa nema razloga da isto ne važi za komunikaciju sa bebom. Bilo da joj pričate kako ste upravo promijenili pelenu, ili joj objašnjavate od čega joj spremate kašicu, te sitnice koje čuje od vas će joj pomoći da razumije vezu između onoga o čemu se priča i šta se radi. Dodatni bonus je činjenica što će beba umjeti da reaguje i prije nego što bude umjela da verbalizuje svoja osjećanja, odnosno izgovori riječi.

5. Pjevajte bebi pjesmice

Čak i ako niste pretjerano muzikalni, zvuk stihova koji se ponavljaju će biti prava muzika za bebine uši. Uostalom, dječije pjesmice ne zahtjevaju veliki talenat, rima i ritam su veoma jednostavni, a ponavljanje riječi u pjesmi će biti prvi koraci ka tome da beba zapamti omiljenje riječi.

6. Čitajte bebi kad god možete

Djeca umiju da pokažu interesovanje za knjige mnogo ranije nego što biste pomislili. Pokušajte da čitate bebi neku knjigu kad god bude sjedila mirno. Kao i kod pjevanja pjesmice, ponavljanje teksta priče će pomoći da beba izgradi svoju bazu riječi.

7. Opišite bebi šta radi i šta umije da uradi

Bilo da beba pomjera ručice ka vašem licu i pokušava da vas dohvati ili plače jer je umorna, pričajte joj šta radi jer joj upravo to može pomoći da sama lakše izrazi riječima šta osjeća i želi kada bude spremna da priča. Takođe, beba će osjećati da primjećujete i brinete o tome šta ona radi.

8. Ponavljajte riječi

Kako biste se na vrijeme pripremili za predškolski uzrast, bolje vam je da se na vrijeme naviknete na ponavljanje. Činjenica da ponavljate riječi kojima se obraćate bebi će joj dati podsticaj da ih i sama izgovori! Uostalom, stara latinska poslovica kaže da ponavljanje čini majstora. Učenje prvih riječi je samo jedna od životnih lekcija i za nju važi isto pravilo.

9. Ohrabrite svaki bebin pokušaj

Kada beba počne da brblja, čak i dok prve riječi koje izgovori umiju da prepoznaju i prevedu samo mama i tata, odajte joj priznanje za trud i pomozite joj da razvije samopouzdanje i nastavi dalje putem usvajanja jezika.

Roditelji slobodno mogu da koriste sve ove aktivnosti kako bi podstakli bebu da „propriča“, ali imajte na umu ipak veoma važnu činjenicu – da se sve bebe razvijaju različito. Grafikoni normalnog razvoja i statistike su osmišljeni da ukažu samo na granice u okviru kojih možete očekivati napredovanje djeteta. Iako ste vjerovatno najveći i najiskreniji navijač za sve uspjehe svoje bebe, ne pretjerujte sa očekivanjima i insistiranjem; frustracija može samo da dovede do sporijeg razvoja. Zato, uživajte u bebećem gugutanju i brbljanju dok čekate prve riječi jer vas kasnije čeka čitava oluja rečenica koju ne možete ni da zamislite!

Izvor: Najboljamamanasvetu

Read More

Da li znate šta znače oni silni bebini udarci iz stomaka?

Koliko je normalno da se beba pomjera, da li je bolje kada je beba aktivnija ili ne. Ima li to uopše ikakvu važnost – taj broj udaraca i ta aktivnost?

Ako pitate trudnice znaju li zašto ih njihove male bebe tako snažno lupaju iznutra i smeta li im to, većina će sigurno reći da im ne smeta, i da to ne smatraju udarcima već beba jednostavno pravi sama sebi mjesto u svom skučenom okruženju.

I to je osjećaj koji se jednostavno ne može nikakvim riječima opisati. Nekada boli, da, nekada i smeta jer se čini da bebe postaju naročito aktivne onda kada mama želi malo mira i sna, no jedno je sigurno – svaka majka voli baš svaki udarac. Od onog prvog leptirića do onog zadnjeg protezanja prije izlaska jer on znači samo jedno – beba je živa.

I svaka je mama u tome ista – nabaci osmijeh svaki put kada osjeti bebu te osjeti laganu paniku ako beba već duže vreme spava.

Sve to postavlja i niz pitanja. Koliko je normalno da se beba pomijera, je li bolje da je beba aktivnija ili ne. Ima li to uopšte ikakvu važnost – taj broj udaraca i ta aktivnost? Poručuje li beba nešto svakim svojim jačim udarcem, onim koji nije onaj tipični pomak kada se beba samo pomijera.

Upravo zato donosimo nekoliko zanimljivih činjenica o tome:

1. Učestali udarci znače da je vaša beba zdrava i da se normalno razvija 

2. Beba reaguje na spoljne nadražaje – posebno na zvuk, jer na to reaguje i svaki čovjek 

3. Više udaraju kada ležite na lijevom boku i to zato što u toj pozi beba automatski dobija malo više krvi što automatski podstiče veću aktivnost.

4. Aktivnost je veća nakon što se mama dobro najede – i beba se tada bolje najela

5. Bebe se pomjeraju i  prije nego što to majka može osjetiti.  Obično se kaže da se prvi pokreti osjeti tamo negde nakon 13. e nedelje, ali bebe svoje prve aktivne pokrete počinju  već sa devet nedjelja samo što se to zbog njihove veličine i još uvek prilično dovoljno prostora u materici ne osjeti izvana.

6. Smanjena aktivnost razlog je za brigu. Neke su bebe manje aktivne, ali sve bi one trebale dosta udarati iznutra. Zako ako je beba obično bila aktivna, a onda odjednom pokazuje smanjenu aktivnost – to je priličan razlog za brigu jer pokazuje neko odstupanje u razvoju i uopšte zdravstvenom stanju fetusa.

7. Najveću brigu majke osjećaju pred kraj trudnoće, ali morate znati da se aktivnost bebe često smanjuje nakon 36 . nedjelje trudnoće, s obzirom da beba tada zaista više nema dovoljno prostora za “sport”.

Read More

Porodiš se i pretvoriš u bezbjednosni sistem i toplomjer

Kalina je pala. A meni je stalo srce. Onako kako majkama stane srce kad im dijete padne prvi put pred očima. Nisam gledala sa strane, nisam zijevala u telefon ili računar. Stajala sam pored šporeta i kuhala mlijeko za njeno „laku noć“. I dijete, lijepo i kulturno, pade sa svoje guralice.

Foto: Flickr

O, padala je ona i te kako! Onako kako padaju djeca koja propuzavaju, koja prohodavaju, koja protrčavaju. Tad se zajedno smijemo! 

„Bravo! Od toga djeca rastu! ’Ajde sad ustani! Idemo! Gore, gore! Kako brišemo ruke?“

 I ona mi pokaže dva reda od četrnaest zuba i krene da trlja dlan o dlan. Kao: obrisalo dijete ruke. Kao: pala sam, pa šta?! Kao: idem, mama, da se igram!

Ovog puta sam se štrecnula, jer sam je pogledala u trenutku kad pada. Nisam imala vremena da se pripremim za osmijeh i „bravo, dijete!“ uzvik. Ona je pala i kao uvijek, okrenula se da me vidi. Da pročita na mom licu – je li ovo strašno, mama? Je l’ od ovog djeca rastu?

A pročitala je iznenađenje i trenutni strah. Taktički skroz pogrešno. Sljedeća stanica – u njene oči se preselila moja neverica i bol. Zaigrala joj je brada. (Meni se zgužvalo srce). Počela je da plače. Ja sam se nasmiješila i zaplakala iznutra. „Nemoj, mako, da plačeš. Pa od toga rastu djeca, sjećaš se?“ Ali već je kasno za riječi. Sad može da djeluje samo zagrljaj. Pa se dugo grlimo, mazimo i tješimo. Drugom rukom udaramo guralicu: „Ah, nevaljala guralica! Što se pokrenula, pa dijete palo!“

To ne traje dugo. Kažiprstom obrišem suzice što su se šćućurile na jagodicama. Nisu stigle ni da se skotrljaju niz obraze. Smješkamo se, milujemo i čuvamo. Ja nju poljupcima, ona mene prstićima. „Hoćemo ponovo da se igramo?“ Klima glavom za „da“.

Ljudi misle: porodila si se, postala si majka, pa šta. Podojiš, prepoviješ, ponosaš malo, uspavaš ga. Poslije se učite da jede kašičicom i viljuškom samo. Pa malo dežuraš noću kad ima temperaturu. Prilagođavate se vrtiću, školi, novim drugarima. Učite zajedno kosa tanka, uspravna debela. Vježbate pisanje uvijek tako nezgodnog malog slova „a“. Jaka stvar! Nit’ prva, nit’ poslednja!

E pa nije. Možda rađanje i majčinstvo djeluje samo kao serijska proizvodnja ljudskih bića u nekoj ogromnoj fabrici, ali koliko god to paradoksalno zvučalo – u toj fabrici se proizvode samo unikati. Jer se nisu rodila nikad dva ista djeteta. Dva ista čovjeka. Kao što ne postoje dvije iste majke. Jedna žena može biti majka troje djece i da sva tri puta bude drugačija. Ne ono: mama koja više voli ćerku ili ima svoje mezimče, ne! Već mama – onakvo biće kakvim ga dijete doživljava. Ne postoje dva ista doživljaja. Znate kako kažu: jedna je majka.

A opet, ta „jedna je majka“ uvijek je kriva za sve. Kad dijete padne. Kad dijete vrišti u parku. Kad se dijete baca na ulici. Kad dijete neće da dijeli svoje igračke sa drugom (ne)poznatom djecom. Kad odbija brokoli i traži isključivo smoki za doručak. Kad se probudi u pola noći, jer mu je ispala cucla. Kad nosi pelene, a ima (pobogu) godinu dana! Kad trči. Kad priča bez prekida. Kad… Pa, dugačak je spisak. Dugačkim su ga učinile same mame. Zbog samokritičnosti i zbog samoprekora. „Ja sam mama, mora da sam ja kriva.“ Zašto se to događa?

Kad se porodiš,  kao da ti ugrade neke senzore za bezbijednost. Pretvoriš se baš u to: u bezbjednosni sistem i toplomjer. Danas za tako nešto kažu: mama hobotnica. To je zapravo ona „super multitasking žena“ koja je dobila djecu. Ako dijete padne, nju boli. Ako se dijete nasmije, ona cvjeta i miriše do neba. Na 100 metara prepoznaje djetetov strah i povišenu temperaturu. Njen pogled hvata sve oštre ivice, prometne ulice i strme stepenice. Ima oči i na potiljku, razlikuje bijesne pse od umiljatih u parku. Najviše voli fleke od blata i voća, jer je to znak da je dijete sito, igra se i uči. Ne dopadaju joj se saobraćajna gužva i glasna muzika. U djetetovom rancu nosi vodu, pelene, rezervnu cuclu i odjeću. Na licu: osmijeh.

Sa strane izgleda kao žongler. Iznutra: ona živi život. Unikatan, kakav niko nema. 

P.S. To će svaka mama da vam kaže.

Autorka: Srbijanka Stanković

Lola magazin