Kada je vrijeme za knjigu

Uspavljivanje uz knjigu djeci donosi mnoge dobrobiti. To je vrijeme kada je roditelj potpuno posvećen djetetu jer ta aktivnost zahtjeva roditeljevu gotovo nepodijeljenu pažnju. Dijete kroz priče uči o životu, o svijetu oko sebe i o brojnim odnosima s kojima će se susresti u životu

Često je čitanje najdraža aktivnost u kojoj sudjeluje roditelj i dijete jer se ono koristi tokom cijelog života, pa je samim tim roditelju u toj ulozi jednostavno.

No i pored toga, čitanje razvija djetetove predčitačke vještine koje su iznimno važne za lakše usvajanja vještina čitanja, a čiji pak nedostatak može rezultirati lošim čitanjem čak i u odrasloj dobi.


Osim istaknute važnosti za razvoj čitačkih vještina, svakodnevno čitanje djetetu razvija ljubav prema čitanju koje onda postaje njegova svakodnevna potreba.



⇒ Igrom do čitanja

Kako bismo to osigurali, važno je da pratimo djetetove razvojne mogućnosti, te kroz čitanje primjerenih sadržaja potičemo razvoj upravno onih sposobnosti primjerenih određenoj dobi. Atmosfera čitanja priča treba biti ugodna i topla. Važno je da je opuštena jer će dijete, vidjevši da je roditelj napet ili u žurbi, vrlo brzo izgubiti zanimanje za tu vrstu aktivnosti. Idealno je od čitanja napraviti mali ritual koji će se ponavljati iz dana u dan. Primjerice, idealno je provesti dvadesetak minuta prije spavanja čitajući s djetetom priču. Uspostavljanjem stalnog ritma i mjesta čitanja djetetu pružamo osjećaj sigurnosti i nekog našeg zajedničkog običaja.


KAKO ČITATI DJETETU?


Iako možemo čitati tako da samo prenosimo sadržaj knjige, valja imati na umu da je puno učinkovitije čitati zajedno s djetetom. Uključivanjem djeteta dajemo mu aktivnu ulogu, za razliku od pasivne uloge slušača.


Mala djeca uglavnom imenuju slike koje u slikovnici vide te komentiraju ono što su čula. Postupno, razvojem govora postaju sposobni prepričati sadržaj. Korisno je djetetu postavljati pitanja čije odgovore uvijek nastojimo obogatiti uz obvezno ohrabrenje onoga što smo od djeteta čuli.

Prilikom postavljanja pitanja potrebno je voditi računa o tome da izbjegavamo pitanja koja traže odgovor da ili ne i odabiremo ona koja će potaknuti dijete da opisuje. Ako ga pitamo „Što vidiš na slici?“, odgovor uvijek možemo proširiti. Ako je odgovor „Auto“, dopunimo ga nekim od pridjeva (crveni, veliki, ...) te nastavimo s pitanjima „Kamo ide?“, „Koga prevozi?“ i slično. Kvalitetne dječje slikovnice imaju bogatstvo koje nadilazi sami tekst koji je napisan, te to bogatstvo uvijek valja iskoristiti.


Uvijek je važno ohrabriti dijete ponavljajući njegov odgovor, reći mu „Dobro si to primijetio, uočio...“ te biti model, odnosno uzor dobra odgovora. Ako primijetimo da dijete usmjerava pozornost samo na jedan dio slike, valja ga u tome podržati i poštovati da je nešto probudilo njegovo zanimanje te iskoristiti priliku za dodatno proširenje razgovora. Na taj način pokazujemo da primjećujemo i uvažavamo ono što ga je zbog nečega privuklo.


KOJE SLIKOVNICE ODABRATI?


Danas slikovnice možemo nabaviti gotovo u svim trgovinama, bez obzira na njihov primarni asortiman (benzinske pumpe, kiosci), što s jedne strane čini slikovnice dostupnijima, ali ne nužno i kvalitetnima. Preporuka je nabavljati slikovnice od dječjih pisaca te izbjegavati one koje nemaju navedenog autora.

Ako je knjigu potpisao dječji pisac, a ilustracije slikar, možemo biti sigurni da je riječ o sadržaju koji je primjeren dječjoj dobi i koji sa sobom nosi zdravu poruku. Također, važno je prilikom odabira obratiti pozornost na one slikovnice koje su primjerene djetetovoj dobi, pa ćemo tako djeci mlađoj od tri godine odabrati one sa slikama velikih, jasnih oblika i osnovnih tonova boje.

Knjigice za bebe bi trebale imati jednostavne, ponavljajuće tekstove i jednostavne, “čiste” crteže. Tijekom prvih nekoliko mjeseci života, vaša beba zapravo samo voli čuti vaš glas, pa možete čitati i kolumnu iz Privrednog vjesnika, no ipak je bolje da to budu ritmične brojalice s ponavljajućim rimama. Kako joj se razvija vid, beba će s vremenom pokazivati više interesa prema crtežima, pa birajte slikovnice koje imaju velike crteže na jednobojnim podlogama.

Knjigice s ogledalima i različitim materijalima (šuštavim, mekanim, hrapavim i sl.) također su dobar izbor za djecu koja već samostalno znaju okretati stranice i baratati knjigom. Njima će zanimljive biti i knjigice unutar kojih iskoče ili se izboče i formiraju neki izrezani dijelovi, knjigice s dodanim muzičkim efektima te one koje se sastavljaju i rastavljaju

Bebe također vole albume s fotografjama ljudi koje poznaju i vole, pa i obiteljska uspomena može poslužiti kao sredstvo zabave i stimulacije.

Za starije predškolsko dijete biramo one koje su bogatije sadržajem u tekstualnom smislu, ali i bogatije slikama jer je u toj dobi djetetu važno ponuditi više sadržaja koji će zaokupiti njegovu pozornost i potaknuti ga da opisuje. Ako i dalje nismo sigurni što je najprimjerenije za određenu dob, preporučujemo posjet dječjim odjelima u knjižnicama. Ondje se nalaze knjige provjerene kvalitete, ali i stručno osoblje koje može pomoći u roditeljskim dvojbama. Posjet knjižnici ima i druge dobrobiti. Dijete će u ugodnoj i mirnoj atmosferi moći samo odabrati knjigu koja ga zanima te u dogovoru s roditeljima istu i posuditi, čuvati je, i kada ju pročita, vratiti kako bi ju drugo dijete moglo koristiti.


O BAJKAMA


Roditelji su često zabrinuti zbog okrutnosti sadržaja u pojedinim poznatim bajkama i pitaju se je li taj sadržaj primjeren odnosno treba li ga korigirati prilikom čitanja. Valja znati da dijete ima snažnu potrebu za ispunjenjem pravde. Bajke u kojima dobro pobjeđuje zlo, gdje zle junake sustiže pravda, zadovoljava tu potrebu. Nadalje, djeca predškolske dobi još uvijek nisu sposobna u potpunosti zamišljati sadržaj koji čuju, pa samim time ne shvaćaju okrutnost pročitanog sadržaja kao odrasli. Upravo da bi se zadovoljila djetetova potreba za ispunjenjem pravde, bajke su korisne za predškolsku dob jer razvijaju sigurnost zbog osjećaja da mogu vladati situacijom i onim snagama kojima ne mogu ovladavati u stvarnosti.


No, ako primijetimo da sadržaj u djetetu izaziva strah, vjerojatno je dijete počelo ranije razvijati sposobnost zamišljanja situacije, pa se u tom trenutku preporučuje odabrati manje strašan sadržaj. Ipak, potrebno je i nadasve vrijedno stalno isticati pobjedu dobra nad zlom, kao i zajedničku sposobnost djeteta i roditelja da u tome uspiju.




Zašto čitati bebi?

Čitanje naglas bebu će…

– naučiti ponešto o komunikaciji općenito
– upoznati je s konceptom priče, brojki, slova, boja i oblika na zabavan način
– izgraditi sposobnost slušanja, pamćenja i govora
– dati bebi informacije o svijetu koji je okružuje


Vjerovali ili ne, do trenutka kada bebe proslave 1. rođendan, kroz čitanje priča naučit će sve osnovne govorne obrasce koji su im potrebni pri učenju materinjeg jezika. Što im više priča pročitamo naglas, većem će broju riječi dijete biti izloženo te će ih brže i bolje samo početi koristiti. Slušanje riječi i rečenica gradi mrežu riječi u bebinu mozgu. Dokazano je da djeca starosti 2 godine znaju više riječi ukoliko im se čitalo od prvog dana, nego njihovi vršnjaci koji nisu imali prilike slušati dječje priče. Isto tako, djeca kojima se čita kontinuirano do predškolske dobi, lakše uče čitati i pisati.



Kako beba čuje i doživljava priču?

Kada naglas čitate bebi priču, ona čuje mnoge nove izraze, osjeti vaše emocije i ekspresiju, što kod bebe potiče emocionalni razvoj i društvenost. Čitanje također poziva bebu da gleda, pokazuje prstićem, dira i odgovara na vaša pitanja, a sve to zajedno je odlična stimulacija socijalnog razvoja i mentalnih vještina. Beba će također pokušati oponašati zvukove koje čuje, prepoznavati crteže koje joj pokazujete i učiti riječi.

No možda najvažniji razlog zbog kojeg bebama treba čitati naglas, je uspostavljanje veze između onog što beba najviše voli – vas i knjiga. Na taj način pokazujete bebi da je čitanje aktivnost koja je važna i kojoj treba posvetiti vrijeme i pažnju.



Različita dob traži različite priče

Sasvim malene bebice neće znati što crteži u nekoj slikovnici znače, ali mogu se na njih fokusirati. Osobito će im zanimljiva biti lica, jarke boje i kontrasti.

Između 4. i 6. mjeseca, beba će početi pokazivati više interesa za crteže i ilustracije u slikovnicama. Već će sama moći uhvatiti i držati manje knjigice, stavljat će ih u usta i opipavati ručicama. U toj dobi, odaberite čvrste vinilne ili platnene knjigice s jarkim bojama i rimovanim tekstom koji se ponavlja.

Između 6. i 12. mjeseca, djeca počinju shvaćati da crteži predstavljaju predmete iz okoline i već će razviti određeni ukus te birati omiljene prizore, crteže, stranice ili čak i čitave priče. Beba će reagirati dok joj čitate, uzimati knjigicu i pokušavati nešto i sama reći. Do prvog rođendana već će naučiti okretati samostalno stranice i ponavljati zvukove za vama.



Kada i kako čitati?

Čitanje naglas ne zahtijeva neke posebne vještine ili opremu, već samo vas, vašu bebu i nekoliko knjigica s jednostavnim pričama. Čitajte naglas nekoliko minuta, ali češće. Ne brinite ako ne uspijete završiti cijelu knjigicu, već se fokusirajte na one stranice i dijelove priče koje vaša beba voli i na koje najbolje reagira.

Odredite dio dana kada ćete čitati i pokušajte čitati svaki dan. Možda najidealniji dio dana je upravo vrijeme prije spavanja. Čitanje će, uz maženje i pričanje, postati rutina koja smiruje bebu i na neki joj način signalizira i navikava je da je došlo vrijeme za spavanje.

Ukoliko se odlučite na čitanje tijekom dana, pripazite da beba bude sita, suha i naspavana. Uvijek imajte omiljenu slikovnicu sa sobom kada ste prisiljeni s bebom čekati (npr. kod pedijatra ili u parku).



Još neki savjeti…

– Mazite bebu kad joj čitate kako bi se osjećala sigurna i povezana s vama
– Čitajte s određenim ekspresijama, mijenjajte glas, oponašajte zvukove iz prirode, stišavajte i pojačavajte glas, koristite različite glasove za različite likove u priči
– Ne morate točno slijediti tekst priče. Ponekad stanite i pitajte bebu, primjerice, “gdje je žuta maca? kako je lijepa i umiljata ova maca…”
– Pjevušite rime, oponašajte životinje, učinite čitanje zabavnim
– Bebe obožavaju i uče iz ponavljanja, pa ne brinite ako ćete čitati jednu te istu knjigicu iznova i iznova. Svaki puta ponovite zvukove i riječi na isti način kao što ste to učinili prethodnih dvijesto puta
– Kada beba poraste, dozvolite joj da hvata knjigicu, da je drži i da je stavlja u usta (ako je čista). Na taj način bebe pokušavaju saznati što su knjige, kakve su na opip i kakvog su okusa tj. jesu li za jelo.


I na kraju, potaknuli bismo roditelje da pored priča djeci čitaju i pjesmice. Za fonološko osvješćivanje važno je poticati dijete da sluša, uočava i pamti rimu. Čitajući pjesmice valja poticati dijete da pamti rimu, predviđa ju, pa i samo kreira. Vjerujemo da će ti zajednički trenuci biti obilježeni mnoštvom zabave i smijeha, a znamo da se kroz igru i zabavu najlakše i najbolje uči!

Read More

Jesu li zaista odgajateljice i učitelji neprijatelji roditeljima?

Hvalila se jedna mama drugoj mami u vrtiću, usput vežući vezice na patikama sinčiću: 

'Znaaaaš, moj mali ide ove jeseni u prvi razred i već zna i čitati i pisati! 
Zlato, daj mamici drugu nogu da svežem patikicu. I znaaaaaš, već je sam samcat pročitao na desetke slikovnica, učlanila sam ga u dječju knjižnicu. Zlato, daj mamici ruku da ti odjenem jaknicu. I znaaaaaš, sam si bira slikovnice u knjižnici. Jako je napredan. Hajde, mileni, daj da mamica zakopča jaknicu, ne znaš ti to još. Ali napiši teti svoje ime dok te ja ne odjenem do kraja.'
Tipična slika neodgovornog roditelja. Kako roditeljima objasniti, a da se ne ljute, da dijete prije prvog razreda uopće ne treba znati čitati i pisati. Zato i idu u školu – da to tamo nauče. Kako im objasniti da dijete prije prvog razreda mora svladati, pod obavezno, elementarne životne vještine kao što su: vezanje vezica na cipelama, samostalno odijevanje i skidanje, zakopčavanje patent zatvarača, kopčanje dugmadi, pravilno držanje olovke, samostalno spremanje svojih stvari, pristojno ophođenje, i tako dalje. Sve to ih pokušavaju naučiti tete u vrtićima. Pokušavaju, velim, zato što ih često pojedini roditelji 'miniraju' u njihovim pokušajima.
Što ljuti učiteljice?
Kad dođu maleni u prvi razred, učiteljice se ljute zbog niza stvari. Neka djeca se ne znaju sama odjenuti ni obuti. Ne znaju gdje im je što u školskoj torbi ni čemu što služi. Veliki broj djece drži olovku u ruci kao da se sprema nekoga zatući s njom, a ne pisati. Ima ih i koji se ne znaju obrisati nakon velike nužde.Pojedinima se 'skore' šmrklji ispod nosa jer ne znaju sami obrisati nos, a učiteljici ne pada na pamet hodati po razredu i brisati nosove.Orijentacija u pisanki je pojedincima takva da malo pišu naopačke, malo s krive strane, malo preskaču stranice. Crte koje označavaju redove na stranici ne znače im apsolutno ništa u životu.



style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="8761586939">
Oni pak koji 'znaju' pisati povlače poteze odozdo prema gore, naopako, nepravilno pišu slova pa kad učiteljica to krene ispravljati dolazi do zbunjenosti učenika i ljutnje nadobudnih roditelja koji ne razumiju u čemu je greška.

Učiteljice su te koje su prosjedile sate i sate na stručnim usavršavanjima vezanima uz učenje djece pisanju, a ne roditelji. Pogotovo sad, kad je uveden novi slovopis. Kako objasniti roditeljima, a da razumiju, da nisu educirani za učenje djece pisanju i čitanju? Kako objasniti roditeljima da se ne igraju učiteljice.

Situacija: krene učiteljica s dvadesetak učenika van škole, na izvanučioničku nastavu. Od njih dvadesetak, desetak ih gura nogu da im se svežu vezice na obući. Pet ih čeka da im se zakopča jakna. Dok to sve učiteljica isposlužuje, prođe nastavni sat i može ih mirno skidati i vratiti u učionicu. Ali, od ovih petnaest koji se ne znaju samostalno odjenuti, barem pola ih zna 'pisati'.

Situacija: odlazak na užinu. 'Mamica mi je rekla da ne smijem papati pašteticu. Kupila mi je čokoladicu i sokić. Smijem sad to popapati? Za ručkić bude napravila finu papicu'.
Ljudi dragi, jest roditelj roditelj, a dijete dijete doživotno, ali zar se zaista mora djeci tepati do njihove mirovine? Ima dječice koja sve govore u umanjenicama, koja se služe rječnikom trogodišnjaka, a idu u prvi razred.
No, važno da 'znaju pisati'. (I onda sretnete studenta pete godine faksa kako gura mami nožicu da mu sveže cipelicu dok on usput papa čokoladicu.)

Situacija: dijete nema zadaću. Na upit zašto nema zadaće kaže kako mu mama nije stavila knjigu u torbu. Dragi roditelji, ne treba dijete učiti čitati i pisati, treba ga naučiti samostalnosti, naučiti ga da si samo sprema svoje stvari. Ne može, ne smije, 'mama biti kriva' zato što dijete nema zadaću ili potreban pribor u školi.

Tete u vrtiću

Opće je mišljenje da je dječji vrtić isključivo mjesto gdje se djeca odlažu na čuvanje za vrijeme dok roditelji rade. Pitam se, znaju li takvi roditelji da se za posao odgajateljice (tete), koja 'čuva' njihovo dijete, školuje 3 + 2 godine na Sveučilišnom studiju za Rani i predškolski odgoj i obrazovanje?

Znaju li da su odgajateljice (tete) visokokvalificirane i da su educirane da njihovu djecu nauče osnovnim životnim vještinama, da im djecu socijaliziraju, da ih pripreme za školovanje?
Nerijetko čujem kolegice iz vrtića kako se žale da ih roditelji 'ne doživljavaju'. Odnosno, čak se pojedini roditelji i ljute kad tete od djece, poglavito predškolaca, zahtijevaju veću samostalnost, kad ne žele učiti djecu pisati (zato što one znaju da to nije njihov posao i znaju da nisu za to educirane, ali su educirane za kompleksniju pripremu djece za školu), kad im ne žele vezati cipele, kad im zadaju za 'zadaću' da se nauče samostalno odijevati i obuvati.
Tete u vrtićima jako dobro znaju što djeca trebaju znati prije polaska u školu, ali nailaze na nerazumijevanje i nesuradnju roditelja.

Složna braća kuću grade

Začudno je koliko roditelji podcjenjuju i omalovažavaju i odgajateljice i učiteljice. Svi mi zapravo imamo isti cilj: uljepšati djetinjstvo naših mališana, olakšati im učenje životnih vještina, pomoći im da odrastu u poštene i obrazovane ljude.
Žalosno je da neki roditelji i najdobronamjernije sugestije odgajateljica i učitelja primaju a priori sa stavom da se ima 'nešto protiv njihovog djeteta' ili njihovog načina odgoja. Ne postoji 'škola roditeljstva' koju treba proći prije nego se postane roditelj.

Prvo se postane roditelj pa se zatim uči roditeljstvo. U tom odgoju djece važna su karika i savjetodavna 'služba' osobe školovanje za odgojno – obrazovnu djelatnost – odgajatelji, učitelji i profesori.
Često se događa da u prvom redu prosvjetni djelatnici trebaju odgajati roditelje, da djeca uopće nisu problem. Stoga je i jedna vrijedna i predana kolegica učiteljica otvorila Savjetovalište za roditelje. Pokušat će svojim savjetima iskusne učiteljice pomoći roditeljima u njihovim nedoumicama i problemima.

Kako glasi ona već pomalo izlizana šablona 'Djeca su najveće bogatstvo'.

Nadajmo se da će roditelji ipak jednog dana uvidjeti kako ni tete u vrtićima, ni učitelji u školama nisu njihovi neprijatelji, već saveznici koji su tu i ovdje za djecu. Njihovu djecu. Našu djecu.

Napisala: Gordana Foder,
Izvor: Varaždinski.hr 

Read More

Moćna poruka manekenke: "Sve smo žene, pružimo ruku jedna drugoj"

Ines Klara,  manekneka i žena koja je izgradila pravu imperiju na Instagramu, raznježila je dobar dio svojih pratilaca slikom iz bolnice i moćnom porukom svim ženama.

Ona se prisjetila kako je jednom prilikom u toku Fashion Week-a pala u nesvijest jer je držala dijetu. Završila je kod doktora, a u krvetu pored nje našla se jadna uplašena baka - i tu počinje prelijepa priča.

  


style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="8761586939">

"Volim da se sjetim ovog dana. Ja sam pala u nesvijest na Fashion Week-u jer sam drzala neku glupu dijetu. Ova divna baka je radila cio dan na njivi i pozlilo joj je i otekli su joj prsti. Tresla se od straha, iako je osmijehom pokušavala sve da ubijedi da se ne boji. Iako smo naizgled različite, mi smo iste. Uhvatila sam je za ruku da pokušam da joj prenesem dio moje snage, a tek kasnije sam shvatila da je i ona mene smirila.

inesklara: Volim da se setim ovog dana. Ja sam pala u nesvest na Fashion Week-u jer sam drzala neku glupu dijetu. Ova divna baka je radila ceo dan na njivi i pozlilo joj je i otekli su joj prsti. Tresla se od straha, iako je osmehom pokusavala sve da ubedi da se ne boji. Iako smo naizgled razlicite, mi smo iste. Uhvatila sam je za ruku da pokusam da joj prenesem deo moje snage, a tek kasnije sam shvatila da je i ona mene smirila. Ma koliko godina, iskustva, uspeha, novca imale, sve smo iste. I umesto sto se konstantno takmicimo, zene treba da budu podrska jedna drugoj. Ja se radujem kada vidim srecnu zenu, bilo da je njena sreca gomila dece i muz ili tona cipela i torbi ili izlasci i putovanja ili tetovaze i motori.. Ne zavidim, mogu nesto da naucim od nje. Ne osudjujem, svako ima pravo na izbor. Ne znam kada su zene postale jedne drugoj neprijatelji i kada su ljubomora i zloban osmeh zamenili jedno iskreno "Bravo"? Bravo sto si pokrenula mlada firmu, a ne "sta bre ova mala zna u njenim godinama." Bravo sto sto si u cetrdesetim pokrenula firmu, a ne "bolje da pazi na decu nego sto je po ceo dan u kancelariji." Bravo sto si podigla troje dece i kuvas i peres za petoro svaki dan, nego "ma ona je obicna domacica, to nije posao". Bravo sto si priustila sebi skupe cizme, sada si me motivisala da vise radim, a ne "Bolje da trazi muza nego sto sopinguje cizme, a i noge joj izgledaju debelo u njima." Bile bi mnogo jace kada bi bile prijatelji jedne drugima, jer smo sve mnogo slicnije nego sto izgleda. Sve smo zene. Ne saplicimo vec pruzimo ruku jedna drugoj ❤

Ma koliko godina, iskustva, uspjeha, novca imale, sve smo iste. I umjesto što se konstantno takmičimo, žene treba da budu podrška jedna drugoj. Ja se radujem kada vidim sretnu ženu, bilo da je njena sreća gomila djece i muž ili tona cipela i torbi ili izlasci i putovanja ili tetovaže i motori.. Ne zavidim, mogu nešto da naučim od nje. Ne osuđujem, svako ima pravo na izbor. Ne znam kada su žene postale jedne drugoj neprijatelji i kada su ljubomora i zloban osmijeh zamijenili jedno iskreno "Bravo"? 
 Bravo što si pokrenula mlada firmu, a ne "šta bre ova mala zna u njenim godinama." 
Bravo što sto si u četrdesetim pokrenula firmu, a ne "bolje da pazi na djecu nego što je po cio dan u kancelariji." 
Bravo što si podigla troje djece i kuhaš i pereš za petoro svaki dan, nego "ma ona je obična domaćica, to nije posao".
 Bravo sto si priuštila sebi skupe čizme, sada si me motivisala da više radim, a ne "Bolje da traži muža nego što šopinguje čizme, a i noge joj izgledaju debelo u njima." 
 Bile bi mnogo jače kada bi bile prijatelji jedne drugima, jer smo sve mnogo sličnije nego što izgleda. Sve smo žene. Ne saplićimo vec pružimo ruku jedna drugoj." 

 Njen post je za kratko vrijeme prikupio ogroman broj lajkova i šerova, a ljudi se mahom slažu da je baš ovo poruka koju žene treba da šalju jedna drugoj. Ali, ako se već na riječima slažemo, zašto to ne pokazujemo dijelima?

Izvor: Noizz.rs

Read More

Vrijedilo je svakog uboda

Jutro uljepšala divna poruka mame članice B. Da se naježiš od ljepote i divljenja za svaku istinsku borbu koja donese pobjedu. 
Čestitke od srca! 


"Vrijedilo je svakog uboda 🙂...Moja princeza i ja smo se izborile i sada uzivamo....saljemo ti veliku pusu. ...Hvala na svemu sto radite za nas mame i nase pilice..."

Slika mame članice B.

Read More

Strah od porođaja

Sve mi, koje smo mame, prošle smo kroz pripreme za porođaj. Po nekad devet mjeseci nije dovoljno za se pripremimo za bol koji nas očekuje. Neke od nas su u situaciji da traže Carski rez, Epiduralnu anesteziju, veze i vezice, poznata lica, ali kroz porođaj prolazimo same u stvari zajedno sa našom bebom. Babica, doktor, sestre su tu samo da pomognu. Svi zajedno moramo da sarađujemo.

Pred porođaj sam razgovarala sa mnogo mama o bolu i strahu. Dobijala sam razne odgovore od toga da boli toliko jako da misliš da ćeš da umreš, do toga da ne boli uopšte. Znala sam da je prag bola različit, ali nisam znala kako ću ja reagovati i koliko će mene boljeti.

Epiduralnu anesteziju sam želela, ali nisam želela da se pripremim na „neće boljeti“, a da baš u tom momentu anesteziolog ne bude slobodan, pa da me to iznenađenje zaboli više od samog porođaja. 

style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="8761586939">

Sad, posle dosta vremena razmišljam „zašto sam se plašila“? Plašila sam se bola. Bola se plašimo svi mi. To mogu da tvrdim. Mislim da nema čovjeka na planeti Zemlji, koji se ne plaši bola. U jednom momentu u sred porođaja ja sam rekla babici: „ubite me, ja više ne mogu“. Nije me toliko boljelo, koliko sam bila iscrpljena, ali mojom krivicom – na porođaj sam došla „prije vremena“ i sjedila i čekala, da slučajno ne zakasnim ( i opet sve to zbog straha!).

Nisam vjerovala kada su mi govorile mame, koje su prošle kroz taj čin rođenja djeteta i koje su doživjele i, što je važnije PREŽIVJELE, taj TOLIKI bol, da kada vidiš bebu SVAKI BOL AUTOMATSKI PRESTAJE. Jeste, boli, naporno je, ali ne traje dugo. Posle porođaja više ništa ne boli. Osjećala sam umor, boljela su me leđa, zglobovi, ali to su „normalni“ bolovi, ništa neizdrživo. Na kraju krajeva tu sam, pišem vam, preživjela sam porođaj.

Dosta žena se plaše epiziotomije. Bez obzira što su patronažne sestre govorile na časovima za trudnice da taj mali rez ne boli, kao ni bušenje vodenjaka – sve mi se plašimo REZA. Mene babica nije sjekla, kaže da ne sječe one porodilje „koje sarađuju i lijepo se ponašaju“. Međutim, dijete prilikom porođaja me je „pocjepalo“. Bolje da me je babica pravilno posjekla, nego što me je dijete „pocjepalo“. Taj momenat sam osetila, ali ne bih ga opisala kao bol ( u tom momentu porođaj je u toku i sve boli). Jedino ne mogu da kažem kako je prilikom šivenja epiziotomije ili pucanja, kao u mom slučaju jer su mene, zbog toga što mi nije ispala cijela posteljica, morali da uspavaju i urade reviziju (vjerujte mi, nikad slađe nisam spavala, a i to mi je bilo prvo pravo spavanje poslije četiri mjeseca). Ipak znam da ako se šivenje epiziotomije uradi odmah „na vruće“ da ni to nije „strašno“. Za to postoji anestezija.

style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="8761586939">

Da rezimiramo. Prežjivećete. Još neko, kratko vrijeme, ćete se sećati svega, a onda ćete se samo sjećati „ljubavi na prvi pogled“. Zbog ovakvog, divnog djeteta, preživela bih i tri puta veću bol!

Izvor: DrMama

Read More

Apel roditeljima: smanjite upotrebu mobitela

Učenici osnovnih škola poručili su roditeljima da prestanu tako često provjeravati mobitele, jer to "uništava obiteljski život", objavljeno je u istraživanju koje je sprovedeno u Velikoj Britaniji, piše BBC.

Iako su ovo rezultati istraživanja provedenog u Velikoj Britaniji, sigurni smo da bi rezultati bili isti ili slični i u našoj zemlji. Ovo istraživanje  je svojevrsni apel roditeljima da smanje upotrebu mobitela kada su u društvu svoje djece, da vrijeme koje provodite sa djecom bude kvaliteno iskorišteno...pričajte, igrajte se, crtajte, kuhajte...ZAJEDNO.

Trećina ispitanih učenika priznala je kako su više puta zamolili roditelje da prestanu gledati u mobitele. Petnaest posto učenika od 11 do 18 godina kazalo je kako njihovi roditelji provjeravaju mobitele i tokom ručka ili večere, a 95 posto roditelja tih učenika je u istraživanju ustvrdilo kako to nikada ne čine...

Čak 82 posto djece želi da roditelji prestanu koristiti mobitele za vrijeme ručka i večere, trećina tvrdi da zbog mobitela porodice više ne uživaju u zajedničkom druženju...

Također, polovina ispitanih učenika tvrdi da, kada su rekli roditeljima da ostave mobitele, majke i očevi nisu ih ni primijetili, a djeca dodaju kako se osjećaju uznemirenima i ignoriranim.

S druge strane, samo deset posto roditelja smatra da je česta upotreba mobitela problem u porodici, no polovina priznaje da je prečesto "na mobitelu"...

Uz navedeno, polovina učenika osnovnih škola priznala je kako i oni sve više provjeravaju pojedine aplikacije na mobitelu, a čak 72 posto učenika navelo je kako provodi od tri do deset sati dnevno "klikajućI" na mobitelu!

Nažalost, samo deset posto roditelja tretira ovo kao zabrinjavajuću činjenicu.

Emma Robertson, članica istraživačkog tima, upozorila je i da mali broj roditelja zna šta njihova djeca rade online, pogotovo noću, i istakla kako bi rezultati ovog istraživanja trebali biti "poziv za buđenje" društvu da započne ozbiljne razgovore o zdravoj i sigurnoj upotrebi modernih tehnologija.

Read More

Hiperpigmentacija - tamne mrlje na licu kod trudnica

Kod manjeg broja žena hiperpigmentacija tokom trudnoće neće se pojaviti, no puno je više onih, prema nekim procjenama čak 90 posto, koje će se susresti s pojavom tamnih mrlja na koži. Te mrlje mogu biti raznih nijansi, od svjetlosmeđih do gotovo crnih, a uglavnom se pojavljuju na licu, rukama i drugim dijelovima kože koji su više izloženi suncu.

Hiperpigmentacija se pojavljuje uslijed prekomjerne proizvodnje prirodnog pigmenta melanina u gornjim slojevima kože.

Kod trudnica se najčešće govori o melasmi ili kloasmi, odnosno takozvanoj “maski trudnoće”, a proizvodnja melanina potencirana je hormonalnim promjenama. Smeđe mrlje mogu se pojaviti u bilo kojoj fazi trudnoće, a čini se kako su tamnoputije žene sklonije hiperpigmentaciji od onih svjetlije boje kože. Osim na licu (gdje se mrlje često formiraju poput maske), rukama i nogama, mrlje se javljaju i na dijelovima tijela koja su i inače jače pigmentirani, poput prepona i pazuha, a često se događa da potamnjuju postojeće pjegice i ožiljci na koži.

Kako spriječiti ili umanjiti hiperpigmentaciju?

Protiv hiperpigmentacije postoje razni hemijski pilinzi i terapije laserom, ali se oni nikako ne preporučuju trudnicama i nastojte ih izbjegavati. Za trudnicu su uvijek najbolji izbor prirodne metode i prevencija.

Naša članica, mama Ana dijeli sa vama recept koji je koristila.

Mozda nekoj od vas pomogne:

"PERŠUNOVA VODA I LIMUNOV SOK su meni bili najdelotvorniji protiv fleka u trudnoći na čelu i obrazima - na obrazima mi je skinilo sve a na čelu skoro sve. Tu gde je najjače bilo je ostalo još malo... Samo je važno da budete uporne a rezultati će se sigurno videti i isplatiće se. Gomilu para sam dala na preparate protiv fleka ali ništa mi nije pomoglo kao ovo
LIMUNOV SOK: Iscediti jedan limun, razblažiti sa malo mlake vode, sipati u teglicu i vaticom premazivati ujutru i uveče. Ja sam mazala samo uveče jer ne bi trebalo izaći na sunce odmah nakon mazanja, pa mi je bilo praktičnije samo uveče. Negde piše da se ispere posle pola sata, ja nisam ispirala jer je sok razblažen. Rezultati su odlični
PERŠUNOVA VODA: Šaku peršuna preliti sa 200 ml kipuće vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 24 časa. Zatim procediti i mazati fleku ili celo lice (ja sam celo, zbog peršunovog blagotvornog dejstva). Ne ispirati"PERŠUNOVA VODA: Šaku peršuna preliti sa 200 ml kipuće vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 24 časa. Zatim procediti i mazati fleku ili celo lice (ja sam celo, zbog peršunovog blagotvornog dejstva). Ne ispirati"

Read More

Na put sa bebom

Za mnoge roditelje ideja da krenu čak i na kratak put automobilom s malom bebom naglo povećava razinu stresa. Može biti vrlo zahtjevno na putu osigurati takve uvjete da Vaša beba ili mališan budu sretni, sigurni i da se zabavljaju – posebno ako putovanje potraje dugo. Da biste krenuli na put, morate savladati i prebroditi sve probleme, brige i dileme koje vam se javljaju u vezi s putovanjem - ako planirate unaprijed i ništa ne ostavite slučaju, otkrit ćete da i putovanje s Vašom bebom ili mališanom može biti zabavno. Zato iskoristite prednosti i prilike koje vam pruža toplo ljetno vrijeme i odvažite se putovati sa svojim djetetom.

Pedijatri smatraju da beba može da putuje već u uzrastu od par mjeseci.
Novorođenče i veoma mala beba traži čestu pažnju – hranjenje, presvlačenje i uspavljivanje, a i rizik od infekcija je velik,  tako da ćete u ovom periodu vjerovatno željeti da putujete samo na kraće destinacije. Međutim, beba već u uzrastu od tri mjeseca može da bude dobar saputnik.

Sasvim malene, tek rođene bebe, ne bi trebalo voditi na put. Beba bi za prvo putovanje trebala imati barem tri mjeseca. U tom razdoblju polako popušta stres, dijete više ne plače toliko, uglavnom duže spava noću, pronašli ste rutinu u svojoj novoj ulozi i u principu nema argumenata protiv godišnjeg odmora s dojenčetom, naprotiv: može biti opušteniji nego s većom djecom. Osobito ako još dojite dijete – uštedjet ćete sebi puno neprilika ako iznenada ogladni u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. 

Gdje smijemo da putujemo sa malom bebom?

Prije puta, ukoliko putujete u inostranstvo, provjerite da li beba ima sve potrebne vakcine. Ako ste se uputili u egzotične zemlje, vjerovatno ćete i vi i beba morati da primite posebne vakcine-protiv tifusa ili preventivni postupak–da se izbjegne malarija ili hepatitis A.

Ukoliko vaša beba ima neko hronično oboljenje, obavezno provjerite sa  ljekarom i specijalistom da li smije da putuje tamo gde ste se uputili, takođe uradite sve potrebne kontrole i preduzmite sve preventivne mjere koje ljekar preporuči da ne bi došlo do pogoršanja stanja tokom puta. Možete zamoliti pedijatra da vam preporuči nekog ljekara iz mjesta u koje putujete.

Preporučujemo vam da prije putovanja obavezno obavite redovnu kontrolu djeteta kod pedijatra. Popričajte sa njim o putovanju i destinaciji.

Ako putujete u inostranstvo, OBAVEZNO SE OSIGURAJTE (zlu ne trebalo).


Koje prijevozno sredstvo je pogodno za prvo bebino putovanje?

Ako bismo rangirali prijevozna sredstva za odlazak na odmor sa bebom, naš favorit bi svakako bila ona sa kojima najbrže stiže na odredište. Međutim, dobro je  svako prijevozno sredstvo koje je udobno, bezbjedno, u kome beba može nesmetano da zadovolji svoje potrebe vezane za hranjenje, higijenu, spavanje  i zabavu u budnom stanju. Zabluda je da bebama smeta let avionom. Naprotiv, avionom se najbrže stigne, bebe ga dobro podnose, samo treba obratiti pažnju na pritisak u ušima prilikom dizanja i spuštanja aviona. Tada se bebi da da sisa ili pije iz flašice ili koristi cuclu, zavisno od toga šta koristi u svakodnevnoj njezi i ishrani. 

Ako putujete automobilom, obavezno koristite sigurnosno sedište i zaštitu od sunca. Nikada ne putujte sami sa malim djetetom, Pored vozača treba da putuje još jedna odrasla osoba koja će sve vrijeme paziti na dijete.

Kako se pripremiti za putovanje sa malom bebom?

Za uspješno putovanje sa bebom ili malim djetetom važe tri osnovna pravila: pun želudac, čista pelena i udobno mjesto za spavanje. Djecu, kao i većinu odraslih, ritmičko truckanje uspavljuje, ali ćete ipak morati  da izmislite neku zabavu za dijete u trenucima dok je budno i kad mu je dosadno.

U suprotnom, putovanje se lako može pretvoriti u pakao. Planiranje putovanja je bilo važno i prije nego što ste dobili dijete, ali sada je ono od prioritetnog značaja i to od pakovanja, preko putovanja, do aktivnosti na odmoru. Utrošeno vrijeme na planiranje putovanja isplatiće Vam se hiljadu puta.

Kako najbolje isplanirati putovanje sa bebom?

- treba pažljivo izabrati destinaciju i aranžman za koji mislite da će biti najadekvatniji za Vas i Vašu bebu
- treba dobro ispanirati put i gde ćete praviti pauze
- treba dobro isplanirati šta ćete i kako upakovati u kofere
- posebno treba spakovati stvari poput lijekova za bebu, predmete bez kojih Vaš omiljeni ne može, brojeve  telefona koji su od posebne važnosti i slično
- odmor treba islanirati tako da ritam vašeg djeteta ne poremetite, ili da ga poremetite minimalno
- na kraju, odmor treba islanirati tako da I Vama bude odmor

Dobro je na put krenuti bez žurbe i zadanih rokova. Opustite se, na odmoru ste i vaše vam odredište neće pobjeći.

Nekoliko savjeta za siguran put automobilom:

1. Odreknite se noćnih vožnji, iako su privlačne i dijete tada u pravilu spava, a na cesti je manje prometa. Naime, između dva i četiri sata noću umor i snenost znatno smanjuju koncentraciju. Rizik od nezgode je veći.

Bolje je krenuti rano ujutro ili predvečer. Ako je auto klimatiziran, za putovanje se može iskoristiti i djetetovo spavanje poslije ručka.

2. Izbjegavajte gužvu. Do cilja se dođe opuštenije kad se putuje u dane kad nema tolike navale na autocestu. Ako morate odabrati «vruće» datume na vrijeme na karti istražite sporedne puteve.

3. Redovno radite pauze. Više od dva sata u autosjedalici nije dobro za bebinu kralježnicu. I većoj djeci je potrebno kretanje svaka dva sata. Pauzu iskoristite za utrkivanje s djecom ili skakućite malo na jednoj pa na drugoj nozi.

4. Pazite na udobnu odjeću. Djeca koja se osjećaju stisnuto brzo postanu grintava. Zato stražnju klupu odnosno prostor za noge nemojte zagraditi u potpunosti s prtljagom.

5. Vrijeme skratite pričama i pjesmama. Kada je potrebno skrenuti djetetu pažnju tokom putovanja i ublažiti mučninu, dobra ideja je zajedno pjevati uz lagano otvoren prozor. Tako dijete dobija dodatni kisik.

6. Obratite pažnju na želudac. Djeca kojoj u automobilu brzo pozli ne bi smjela prije puta jesti ništa masno – bolje je jesti manje porcije voća i puno tekućine, pri tom izbjegavati gazirana pića i sok od naranče. Što još pomaže kod mučnine pri vožnji: ne čitati ili bojati pri vožnji, gledati naprijed kroz prozor, homeopatska sredstva, akupresurna vrpca na ručnom zglobu (postoji u ljekarni), zaštita od sunca na prozoru i spavanje. Zato je najbolje putovati kad su djeca umorna.

7. Važne stvari staviti u ručnu prtljagu. Kako u slučaju nužde ne bi trebali raspakiravati i prepakiravati cijeli automobil preporuča se imati sljedeće stvari nadohvat ruke: plišanu igračku, jastuk za spavanje tj. jastuk za vrat, laganu deku, pelene i odjeću za presvlačenje.

Oprezno sa suncem

Putovanje automobilom s Vašom bebom ili mališanom neminovno znači česta stajanja tokom putovanja. Pobrinite se da Vaše dijete bude dobro zaštićeno od sunca dok je izvan auta.

Najvažnija je glavica – djetetovu glavu zaštitie platnenim šeširićem, najbolje onim koji ima štitnike za stražnju stranu vrata i uši. Važno je i da šeširić zasjenjuje čelo, nos, vrat i uši jer su najizloženiji suncu, pa su na tim mjestima česte sunčane opekline.

Nježno lice – nježnu dječju kožu djetetova lica zaštitite kremom ili losionom visokog zaštitnog faktora i pritom ne zaboravite uši i vrat.

Oči u opasnosti – u dobi od oko godinu dana djetetove će oči moći filtrirati ultraljubičaste zrake, ali jaka sunčeva svjetlost ipak može oštetiti unutrašnjost oka. Da se to ne dogodi, pomažu sunčane naočale, kojih ima čak i za sasvim male bebe. Pri nabavi sunčanih naočala vodite računa da izaberete one s oznakom CE – tada možete biti sigurni da takve naočale doista štite od ultraljubičastih zraka i da su napravljene od kvalitetnijih materijala.

Zaštitite i tijelo – osjetljiva područja djetetova tijela, poput ramena, mogu biti opečena čak i kroz tanku pamučnu majicu ako dijete boravi na suncu čak i manje od dva sata! Pazite da odjeća dobro štiti vaše dijete i da ne bude preuska. Šira odjeća omogućava djetetu da se rashladi.

Bucmaste nožice – u kratkim hlačama i šorcevima djetešce izgleda tako slatko! Ali nije dobro zaštićeno od sunca. Najprije stradaju koljena i nježna koža ispod koljena sa stražnje strane. Zato su za boravak na suncu puno bolje platnene, lagane hlače – tročetvrtinske ili posve duge. Ako su djetetove noge ipak izložene suncu, namažite ih obilato zaštitnom kremom – posebno gornje dijelove bedra i rub gaćica jer su to osobito osjetljivi dijelovi nogu.

Malena stopala – kad se već dobro pobrinete za potpunu zaštitu djeteta od sunca zaštitnom kremom, često zaboravite stopala. A i ona su vrlo osjetljiva na sunce. Izložena suncu bez zaštitne kreme, vrlo brzo mogu biti opečena. U zaštiti će pomoći pamučne čarapice i sandalice.

Read More

Za dojenje se treba "naoružati"

Dojenje je najprirodnija stvar, dolazi instinktivno, svaka mama može dojiti. Primite svoju bebicu u naručje, stavite je na prsa, ona zadovoljno posisa, blaženo zaspi i mirna je iduća tri sata. Hm, da, možda neke bebe i jesu odmah ovakve (postoje, stvarno, znam ih nekoliko  ), ali hajmo sad o tome kako dojenje uglavnom izgleda prvih recimo šest do osam tjedana.

Ovo je tekst za sve one mame koje žele dojiti, a više od bajki bi voljele čuti kako stvari zaista stoje kako bi se za to mogle uistinu pripremiti. Prvih nekoliko tjedana dijete će vam vjerojatno na prsima biti stalno, kad kažem stalno, to stvarno to i znači. Rijetko koja beba ima ikakav razmak između dojenja u prvim tjednima. Svaki put kad beba zaplače, treba je joj dati da sisa i to u ispravnom položaju. Beba mora biti trbuhom posve priljubljena uz vas, a u ustima joj mora biti što veći dio bradavice. Usne joj moraju biti izvrnute prema van, a dolje se može vidjeti i malo jezika. Jedino stalnim stavljanjem bebe na prsa i to u ispravnom položaju beba će navući onoliko mlijeka koliko joj je potrebno. Treba se pomiriti sa činjenicom da ćete prvih tjedana stalno dojiti. I da se vaš život promijenio. To je normalno. Tako to i treba biti. 

Priroda se pobrinula da što više ležite i odmarate, pa to i radite. Nemojte se nervirati, neće to zauvijek biti tako, a nervoza može uzrokovati teže otpuštanje mlijeka iz dojki i posljedično nervozu bebice. Mnoge žene u prvim danima misle, nemam mlijeka i doista – nema ga. Zato jer ga i ne može biti! Prvih nekoliko dana dojke luče kolostrum. Žućkasto prozirna tekućina prebogata je hranjivim tvarima i sasvim dovoljna za maleni želučić veličine pikule. U idućih nekoliko dana doći će prvo prijelazno mlijeko, a tek nakon par tjedana pravo mlijeko. Priroda je to tako uredila jer je tako iz nekog razloga najbolje, a tko smo mi da preispitujemo prirodu? 

Još jedan urbani mit – preslabo mlijeko. To ne postoji. To što beba sisa svakih sat, sat i pol – ne znači da je mlijeko preslabo, nego bebi tako paše. Ne stane joj velika količina mlijeka u želudac i često traži jesti. Kad malo poraste, možda poveća razmake, a neke bebe imaju do dohrane malene razmake, jer im tako odgovara. Evo, moj maleni koji je upravo napunio tri mjeseca do prije nekoliko tjedana dojio je svaka dva sata. Po danu i po noći. S obzirom da se razmak između dojenja računa od početka dojenja, to zapravo znači da je dojio svakih sat i pol. Ali evo, sad je već mnogo lakše.  Što je par mjeseci u životu bez spavanja i odmora u odnosu na dobobiti koje ćete oboje dobiti za cijeli život. Ono što je najvažnije za dojenje je dobra edukacija i mame i tate. 

Generacije naših mama uglavnom nisu dojile ili su dojile jako kratko jer „nisu imale mlijeka“, „mlijeko je bilo preslabo“ i sl. stoga od njih informacije nemojte tražiti, jer ćete dobiti uglavnom krive i netočne. Znanstveno je dokazano da mlijeko ne može biti preslabo. Ako žene u Africi uspješno doje i imaju kvalitetno mlijeko, kako onda mi u zapadnom svijetu pored naše prehrane ne bismo imali. Tada nije bilo interneta koji nudi informacije, a promocija zamjenskih mlijeka bila je jaka i većina žena nije dojila. Iskoristite Internet, knjige, iskustva prijateljica koje su uspješno dojile dulje od šest mjeseci i educirajte se o dojenju. Nije to da se razumijemo znanstvena fantastika, ali iziskuje, posebno na početku mnogo truda i predanosti i to u trenucima nakon poroda kad si vjerojatno mislite: „Ali ja sam rodila, zar ne zaslužujem malo odmora?!“. 

Mnoge žene odustaju od dojenja u razdobljima skokova u razvoju kad bebe žele dojiti još češće nego inače. To se obično događa treći i šesti dan po porodu, zatim skokovi koji traju nekoliko dana u trećem i šestom tjednu i trećem i šestom mjesecu. Bebe si navlače više mlijeka jer upravo tada intenzivno rastu. Uz ove situacije, mogu vam se dogoditi još brojne situacije koje se lako mogu spriječiti i ako se dogode riješiti.

 Za kraj, evo zašto je dojenje najbolje hrana za vašu bebu. Zaštitne tvari (žive stanice, enzimi, imunoglobin A) prisutne u majčinu mlijeku ne mogu se umjetno proizvesti i zato niti jedno adaptirano mlijeko ne može biti jednako dobro kao majčino mlijeko. Dojenje umanjuje/odgađa mogućnost alergija, astme, pretilosti, SIDS-a, infekcija dišnog i probavnog sustava, a kasnije u životu Chronove bolesti, celijakije, limfoma, Hodgkinove bolesti i drugih bolesti i stanja. Djeca koja doje rijeđe obolijevaju od infekcija poput upale uha, urinarnih infekcija, bekterijskog meningitisa, dijabetesa, upale pluća i mnogih drugih. Dojenje je najbolji izbor i za mamu jer smanjuje mogućnost pojave osteoporoze, karcinoma ženskih organa – dojki, jajnika, maternice, dojenje pospješuje brži povratak maternice u normalnu veličinu, troši do 500 kalorija dnevno pa žena lakše gubi suvišne kilograme nakupljene u trudnoći. Uz to – najbolja hrana za vašu bebu je besplatna!

Read More